Značajan porast kriminala u turističkoj sezoni: Postaje li Hrvatska nesigurna zemlja?

Značajan porast kriminala u turističkoj sezoni: Postaje li Hrvatska nesigurna zemlja?

Hrvatski mediji objavili su početkom ljeta neuobičajeno visok broj vijesti o teškim kriminalnim djelima. O ubojstvima, pokušajima ubojstva, teškim razbojništvima, silovanjima i premlaćivanja s nanošenjem težih ozljeda, moglo se tijekom lipnja i srpnja čitati gotovo svakodnevno, prenosi DW.

Izostala su, međutim, objašnjenja takvog trenda. Nisu konzultirani kriminalisti, sociolozi, psiholozi. Ostala je stoga u zraku visjeti i pretpostavka da je možda riječ o dojmu izazvanom ljetnim nedostatkom većine drugih medijskih tema.

25% više ubojstava, trećina od ukupnog broja u lipnju i srpnju

Ali, to ipak nije bio slučaj. Kao što su nam pojasnili u MUP-u, njihove statistike zaista ukazuju na porast teškog kriminala u navedenim mjesecima. I to ne samo u odnosu na prethodni dio ove godine. Jer, već i generalno se u RH bilježi znatno više kaznenih djela u prvih sedam mjeseci 2019. godine, u usporedbi s istim razdobljem lani: 31.580 slučajeva naspram 29.653. S obzirom na to isto razdoblje, ove godine počinjeno je 25 posto više ubojstava (15 naspram 12), pokušaja ubojstva 19 posto više (62 naspram 52), silovanja 14 posto više (41 naspram 36), svih kaznenih djela na štetu maloljetnika 27 posto više (3.806 naspram 3009), a razbojništava sedam posto više (415 naspram 387).

Upravo u lipnju i srpnju 2019. godine dogodilo se nešto više određenih teških kaznenih djela negoli bi do danas iznosio ovogodišnji mjesečni prosjek. Od 62 pokušaja ubojstva, primjerice, na ta se dva mjeseca odnosi njih 23. No pitanje je kako tumačiti rast u ovoj godini općenito, a kako zasebni trend unutar dva mjeseca koji predstavljaju otprilike polovinu ljeta. Što se tiče potonjeg, valja dodati i to da je vidljivost ljetnih težih kriminalnih djela svakako bila potencirana činjenicom da su ona bila medijski atraktivnija. Naime, zbog toga što su često kao žrtve uključivala strane državljane – turiste na Jadranu.

Kako su nam javili iz MUP-a samo za mjesec srpanj, ove godine je kroz dotični 31 dan zabilježeno 783 stranih državljana oštećenih kaznenim djelima u RH, a lani 701. Stranci su povremeno bili i počinitelji: ove godine u srpnju njih 168, prošle 151. „Ali ipak je posrijedi prekratko razdoblje da bismo u kriminalističkom pogledu kategorički nešto konstatirali, pa ćemo to moći tek nakon zatvaranja statistike za čitavu ovu godinu, da nas preuranjeni zaključak ne bi odveo u pogrešnom smjeru“, rekao je za Deutsche Welle kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila. On napominje da je osim toga nužno uzeti u obzir i višegodišnje vrijednosti pojedinih kategorija promatranih djela.

Potrebna bolja raspoređenost policijskih snaga

„Definitivno se slažem s tim da je kriminal na Jadranu medijski prisutniji”, nastavlja on, „a imajmo u vidu i da ljeti nastaje drukčiji kontekst u kojem se sve to zbiva. Jer, veće su gužve na nekim mjestima, troši se više alkohola i raznih stimulansa. S druge strane, nipošto ne smijemo olako pristupiti već i ovoliko vidljivom trendu.“ Cvrtila stoga upućuje na kriminalističke mehanizme suzbijanja – a prethodno, dakako, i prevencije – takvih djela: „U prvom redu većom prisutnošću policajaca ondje gdje oni djeluju kao izravni proizvođači sigurnosti.“

Cvrtila inzistira na tezi da bi MUP trebao znatno bolje rasporediti svoj kadar. Preciznije kazano, više je policijskih službenika potrebno na ulici, nego što ih trenutno ima po ravnateljstvima i raznim uredima. „Hrvatska je i dalje razmjerno sigurna europska zemlja, ali bit će kasno ako dođe vrijeme da zakukamo, a nismo posegnuli za jednom takvom mjerom“, dodao je Željko Cvrtila. Ali nemojmo zaboraviti i rečenu ulogu medija u svemu tome. Jasno je da u smislu društvenog razvoja uopće nije svejedno izvještavaju li oni o kriminalu s nakanom da pomognu u razumijevanju zbivanja, ili da jednostavno prodaju svoju robu.

Mediji stvaraju nerealnu sliku društva

Helena Popović, mediologinja sa Sveučilišta u Zagrebu, smatra da bi odgovorno novinarstvo uključivalo situiranje pojedinačnih kriminalnih događaja unutar šireg društvenog konteksta, te bi nudilo nešto složeniju interpretaciju. „A ne izvještavanje na razini susjedskog čavrljanja. Jer način izvještavanja o nasilju i kriminalu kod nas i ne samo kod nas, redovno uključuje narative u kojim se žrtva i počinitelj psihologiziraju. Kopanjem po njihovoj prošlosti ‘otkrivaju’ se biografski detalji. Slijedi povezivanje navedenih razina kako bi se zločin postavio u donekle ‘razumljive’ granice“, rekla nam je Popović.

To se prema njezinu uvidu obično zbiva npr. tako da se događaj prikaže kao izuzetno šokantan i gotovo nevjerojatan. „Citiraju se, recimo, susjedi počinitelja”, argumentira ova sociologinja medija, „koji svjedoče da je počinitelj uvijek bio miran i pristojan, te je uvijek lijepo pozdravljao. Takvi dramaturški razrađeni, senzacionalistički narativi konstruiraju se s komercijalnom svrhom privlačenja publike, odnosno oglašivača.

Popović ukazuje pritom na istraživanja američkog znanstvenika Georgea Gerbnera, autora poznate kultivacijske teorije o utjecaju medija na društvo.

Gerbner je 70-ih godina pokazao da TV-sadržaji, uključujući više nasilja negoli ga ima u stvarnosti, nameću sliku svijeta kao nesigurnog i opasnog. „Time se razbija povjerenje i solidarnost među članovima ukupnog društva.“, objasnila je Helena Popović.

Foto: Damir Senčar /Hina

Facebook Comments