U vrijeme kad je Vrhovni sud rješavao zahtjev Milana Popovića za reviziju i odlučio da će u nastavku postupka drugostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te da će, ako bude smatrao potrebnim, izvesti dokaz vještačenjem, doktor Vladimir Grošić bio je sudski vještak, ali to više nije.

“Obavještavamo vas kako je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: 4 Su-1386/2019 od 7. studenoga 2019. godineVladimir Grošić bio imenovan stalnim sudskim vještakom medicinske struke – psihijatrija na razdoblje od četiri godine.

S obzirom na to da, sukladno važećim odredbama Zakona o sudovima, od 1. siječnja 2023. godine Ministarstvo pravosuđa i uprave odlučuje isključivo o statusnim pitanjima stalnih sudskih vještaka, ostala pitanja nisu iz nadležnosti ovog Ministarstva”, odgovorili su nam iz Ministarstva, javlja Jutarnji list.

Uputili smo i izravni upit prim. dr. Vladimiru Grošiću, koji je sada ravnatelj Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan” u Zagrebu, da pojasni je li i dalje sudski vještak te ako nije, zašto nije i koje su mu bile reference za imenovanje vještakom, ali nije odgovorio na upit. Ali, iako je bio pozivan na sud, neposredno uoči rasprave poslao je e-mail da “zbog nedostatka kognitivnih i intelektualnih sposobnosti, vezanih upravo za konkretan predmet, nije u mogućnosti pristupiti na raspravu”.

Grošić je bio svjedok i na suđenju Gzimu Redžepiju koji je nepravomoćno oslobođen u postupku zato što je, kako je tvrdio USKOK, pokušao utjecati na vještake u korist Milana Popovića. Grošić je potvrdio da su na kraju zajedno napisali nalaz prema kojem je njihov sin trebao živjeti s ocem.

“Taj nalaz branit ću do kraja života i opet bih sve isto napisao”, naglasio je Grošić.

Na suđenju liječniku Gzimu Redžepiju, bliskom suradniku pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, Goršić je ispričao detalje svojih susreta s Redžepijem, ali i sa Severinom.

‘Redžepi se hvalisao što je napravio i što planira napraviti. Spominjao je novi projekt, razne ljude iz svog okruženja pa tako i Milana Popovića da je dobar čovjek i otac. Doživio sam manji stres jer sam na slovo ‘M’ imao već trzaje, ludio sam i to sam odmah povezao s vještačenjem koje nitko nije htio treći put napraviti, a meni je to bio zamah u karijeri. No, razgovor je tu završio i rekao mi je da razmislim o svemu o čemu smo razgovarali i da se čujemo za nekoliko dana. Osim te pričice o Popoviću, nije bilo ni spomena o vještačenju. Ništa od mene Redžepi nije tražio ni nudio, niti mi je prijetio. Taj razgovor tad je bila samo nelagoda i čista nula u odnosu na ono što sam prošao sa Severinom Vučković, a to su strah, nemoć, nesigurnost, prijetnje…‘, ispričao je Goršić, prenosi Jutarnji list.

Dodao je da je nakon nekoliko dana javio Redžepiju da će se izuzeti iz spomenutog slučaja, ali i da će o poslovnoj suradnji na novom projektu još razmisliti.

‘Na jesen sam na Općinskom sudu urudžbirao zahtjev za svojim izuzećem iz predmeta jer su mi se zaredale stvari u životu tako da mi je profesionalno bilo preteško i presloženo, a znajući što me još čeka u vještačenju, odlučio sam se povući. O tome sam obavijestio i sutkinju, usmeno i pisano te sam mislio da sam se tog predmeta tad i riješio. No, onda mi je od Severine stigla poruka na mobitel da se nađemo. A toj poruci, da pojasnim, prethodila su tijekom ljeta vrlo iscrpljujuća vještačenja nje, Popovića i sina u KBC Zagreb. A taj susret nije htjela da bude u bolnici, pa niti na javnom mjestu, tako da sam joj rekao da navečer trčim po Maksimiru. Našli smo se na ulazu u park, sjeli smo na klupicu kod jezera. Ona je odmah iz ruksaka vadila neke dokumente kao nove dokaze. Rekao sam joj da više nisam u predmetu i da te papire preda na sud. Ona to nije znala i rasplakala se‘, pričao je, prenosi Story.

Ispričao je kako se pokušavao izvući iz tog razgovora, ali Severina nije odustajala.

‘Vadim se iz razgovora, a ona navaljuje. Gurala mi je te papire, govorila da je puno očekivala od mene i suvještakinje. Ne znam što je bilo u tim papirima. Severina je mršava k’o kuga, stalno plače i vidim da joj treba psihološka pomoć. Ja nju ne vidim kao Severinu, nego kao moj krug svakodnevnih ljudi. Hodala je za mnom. Najednom se njezina ruka našla na mom koljenu. Imao sam kratke hlače, bilo je vruće, a to mi je značilo kao da sam dotaknuo jednu letvicu na klupi, nikakvi osjećaji. Bila je to meni bomba. Rekao sam joj da kvari moju zonu komfora, da meni sve to ne treba. Ona je u taj park došla s jednom zamisli, a ja s drugom i objašnjavao sam joj da taj predmet za vještačenje više nije moj. Sve je to u parku trajalo 15-ak minuta možda, a meni se činilo kao vječnost. Taj njezin slučaj je vrlo jednostavan, ali je medijski napuhan. Ima na tisuće stranica jer je puno dopisa i prepiski, a nalaz je vrlo jednostavan i branio bih ga do kraja života’, opisao je.

Severina je potvrdila i u USKOK-u da su se našli u Maksimiru.

‘Imala sam dodatnih saznanja koja sam smatrala bitnima za predmet pa sam vještaku poslala poruku i dogovorila susret. Bila sam iznenađena takvim dogovorom, ali sam smatrala bitnim da vještaci budu upoznati s novim činjenicama. Namjeravala sam mu predati papire koje sam nosila, ali on ih uzeo nije jer mi je priopćio da je tražio izuzeće iz slučaja. Tom prilikom mi je rekao i da je od kraja kolovoza izložen pritiscima s očeve strane te da mu je to sve preteško pa je zato donio takvu odluku‘, rekla je.