Predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku Miro Kovač naglo je prekinuo sjednicu Odbora brzinskim glasovanjem o prihvaćanju tzv. Marakeškog kompakta, čime je napravljen prvi korak u formalnom usvajanju ovog kontroverznog sporazuma o migrantima koji u posljednje vrijeme podiže veliku buru u javnosti.

Video sa sjednice, koji je objavio Most, jasno pokazuje kako Miro Kovač nastoji što brže zaključiti glasovanje ne dajući prije toga Mostovim članovima Odbora Boži Petrovu i Nikoli Grmoji da iznesu amandman na izvješće o usvajanju Kompakta.

“Imamo sedam glasova, većinu u Odboru za izvješće o pregovorima o globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama koje je Hrvatskom saboru dostavila Vlada RH na Odbor za vanjsku politiku”, rekao je Kovač koji nije dopustio Boži Petrovu da dođe do riječi. U glasnoj prepirci moglo se ipak čuti daj e Petrov rekao kako se ne može glasovati na bilo kakav način te da  o izvješću treba raspravljati u Saboru, Kovač ga je prekinuo ponovnim zahtjevom o glasovanju, dobacio Petrovu da je glasovanje završeno te da se žali predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću.

Na višestruke apele Nikole Grmoje da poštuje proceduru i dopusti amandmane na izvješće, Kovač se nije obazirao na što mu je Mostov zastupnik poručio da “ne bude Plenkovićev poslušnik”.
Kovač je odgovorio da nije nikakav poslušnik, no način na koji je zaključio sjednicu ostavlja neugodan dojam da HDZ i Vlada, nakon Istanbulske konvencije, još jednom silom pokušavaju nametnuti prihvaćanje jednog međunarodnog dokumenta koji mnogi s pravom osporavaju, kako zbog nejasnih posljedica, tako i zbog činjenice da su sporazum odbacile značajne države poput SAD-a, Australije, Mađarske i Italije. Kovač se nije obazirao na primjedbe da je prekršio saborsku proceduru niti na argument Bože Petrova da njegova žalba neće imati smisla jer će se već otići u Marakeš i potpisati dokument i održati glasovanje u Saboru.
Most je objavio video sa sjednice navodeći kako je sjednica “po kratkom postupku” zaključena samovoljnom odlukom predsjednika Odbora Mire Kovača te da je “odluka o Marakeškom kompaktu već negdje drugdje donesena”.

Božo Petrov kasnije je izjavio da je na Odboru istaknuo kako izvješće Vlade o Marakeškom kompaktu ne govori o najvažnijim problemima i reciklaža je onih par informacija koje se vrte po medijima. “Marakeški dokument je međunarodni akt i nije istina da je pravno irelevantan kako to Vlada pokušava prikazati. Odlučile su ga odbiti nama susjedne države s kojima dijelimo aktualni problem neregularnih migracija. Pozivam na oprez kako ne bismo Hrvatsku ostavili usamljenu na vjetrometini neregularnih migracija”, rekao je Petrov.

Sjednica je zaključena s potporom Marakeškom kompaktu i to nije ništa čudno jer je premijer Plenković u nekoliko prilika naznačio da će podržati ovaj sporazum. Isto tako ni od SDP-ovih članova Odbora nije se moglo očekivati drukčije glasovanje. Ostalo je pitanje zašto je predsjednik Odbora Miro Kovač odigrao ovu nespretnu, i možemo reći, nečasnu, ulogu, i pristao uz dvojbenu odluku premijera Plenkovića.

Podsjetimo, Plenković je nakon pobjede na izborima ubrzo pokazao da ne računa na Miru Kovača, o kojemu se u javnosti nagađalo da je i dalje u igri za ministra vanjskih poslova. Na tu je dužnost imenovao eurozastupnika Davora Ivu Stiera, koji tu dužnost nije dugo obnašao. Na sjednici predsjedništva HDZ-a Plenković je smijenio dvojicu “buntovnika”, političkog tajnika Stiera i Miru Kovača, koji je bio međunarodni tajnik stranke, nakon što su izjavili da će u Saboru glasovati protiv kontroverzne Istanbulske konvencije. Na njihove pozicije imenovani su Lovro Kuščević i Davor Božinović. Kovač je tada rekao kako je “zadovoljan što je HDZ koji ima u svome nazivu riječ demokratski napravio iskorak ovim dvjema raspravama na Predsjedništvu HDZ-a. Ima nas koji se tome protivimo, ima kolega koji ne vide ništa sporno u svemu tome. Smatram da je ovo iskorak za demokratičnost u HDZ-u i političku kulturu u RH. Bit će kolega koji će htjeti glasovati po savjesti. Zamolit ću da se uvaži glasovanje po savjesti kao što su kolege u Europskom parlamentu glasali”, govorio je tada Kovač.

No, pokazalo se da Plenković nije baš toliki demokrat da bi trpio takva iskakanja i suprotstavljanja. Marakeški kompakt nije ništa manje kontroverzan od Istanbulske konvencije, no ovoga puta Plenković nije dao vremena stranačkoj oporbi da se organizira i pokuša dijeliti stranku oko ovog vrućeg pitanja. Prihvaćanju sporazuma oštro se protive stranke desnice i Mostovi zastupnici, a sudeći po komentarima na društvenim mrežama vezanim uz ovu temu, i velik dio hrvatskih građana. No, Miro Kovač ipak je odlučio čvrsto stati uz premijera i podržati Marakeški kompakt. Štoviše, kao veliki zagovaratelj kulture dijaloga i iznošenja drukčijeg mišljenja, na sjednici Odbora pokazao je neuobičajenu nedemokratičnost ne dopuštajući njegovim članovima da dođu do riječi i govore protiv spornog sporazuma.

Miro Kovač doktorirao je povijest međunarodnih odnosa na Sveučilištu Sorbonne Nouvelle u Parizu. Postavljen je za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova 2006., a veleposlanik RH u Njemačkoj postaje 2008. Bio je ministar u Vladi premijera Tihomira Oreškovića kao kandidat iz kruga tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Tijekom predsjedničkih izbora 2014. bio je šef kampanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je s premijerom Plenkovićem prije nekoliko dana razmijenila oštre optužbe zbog “afere SMS” čime je započeo otvoreni rat Pantovčaka i Banskih dvora.

U tom kontekstu važna je izjava predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a da će “svi povezani s aferom SMS” odgovarati, što je očiti znak kako je na udaru potpredsjednik Sabora i član Predsjedništva HDZ-a i neslužbeni vođa desne struje u stranci Milijan Brkić, kojega se sumnjiči da je izravno odgovoran za spomenutu aferu, a sve u kontekstu borbe za vlast u najvećoj stranci i rušenje Andreja Plenkovića.

Iz navedenih dijelova političke karijere Mire Kovača jasno je da je bio uvijek bliži desnoj struji HDZ-a i utoliko je ovo njegovo pristajanje uz Marakeški sporazum i Andreja Plenkovića kako i ignoriranje opravdanih sumnji o njegovoj štetnosti za hrvatske interese neočekivan potez, koji, čini se, ima dublju pozadinu.