Vladimiru Šeksu, velikom meštru HDZ-a, se očito još ne ide saditi kupus što je svojedobno savjetovao Ivi Sanaderu kad je ovaj iznenada priopćio da se povlači s premijerske dužnosti. Želi još ostati pri političkom vrhu i utjecati na ključne kadrovske i političke odluke Andreja Plenkovića kojeg je, kažu, i doveo na vlast, a ovaj mu se na određeni način za to revanširao pa je njegova posinka, Karla Resslera, uzeo za jednog od svojih najbližih savjetnika.
Ressler tako piše i novi statut HDZ-a, a ima i veliki utjecaj u Mladeži te stranke koja je u subotu dobila novo vodstvo. Umjesto starog predsjednika, došao je novi, isto tako se dogodilo i s potpredsjednikom i drugim članovima stranačkih tijela, ali im imena nećemo navoditi jer nisu birani. Instalirani su. Naime, za svako mjesto bio je dopušten samo jedan kandidat, protukandidata nije smjelo biti. Oni koji su ranije istaknuli svoju kandidaturu, pritiscima su primorani na odustajanje.
Tako da izbori u restoranu Globus na Zagrebačkom velesajmu, gdje je HDZ imao i svoje bolje predstave, ovaj put to zapravo i nisu bili. Iako je službeni koordinator izbora bio Ressler, on čini se nije u tome igrao značajniju ulogu. Prema medijskim napisima, protukandidate su na odustajanje ‘nagovarala’ dvojica savjetnika ministra rada Marka Pavića koji su, valjda zauzvrat, dobili i neke funkcije u toj organizaciji.
Znajući kako stvari u HDZ-u funkcioniraju, to očito nije bilo bez znanja vodstva te stranke. Govoreći anonimno neki su se HDZ-ovci izrazili nezadovoljstvo zbog takvog postupanja. „Ako je već predsjednik namješten, mogli su Mladeži prepustiti da sama izabere svoja tijela“, navodi Jutarnji list pozivajući se na jednog istaknutog HDZ-ovca. „Plenkovićevi kadrovi na izborima mogu pobijediti samo ako postoji jedan kandidat“, njegov je zaključak.
Teško je reći koliko su u pravu, no, biranje samo s jednim kandidatom nije baš uobičajeno u uređenim demokracijama bez obzira o kakvim je izborima riječ. To se događalo ranije, u jednostranačju, kada je tada jedina partija svojem članstvu nalagala koga na tzv. izborima zaokruživanjem moraju samo potvrditi. Zato to i nisu bili izbori kao što nisu ni ovi održani u subotu na Velesajmu po istom obrascu.
Prilično je jasno zašto se Plenković odučio na ovakvu operaciju. Predsjednik Mladeži ujedno je i član Predsjedništva te stranke u kojem još sjede i stari kadrovi iz vremena bivšeg šefa Tomislava Karamarka. Izborima samo s jednim kandidatom želi proširiti krug osoba koji će biti uz njega u mogućim frakcijskim borbama koje će, po svemu sudeći, uskoro uslijediti. Dosada se izbor ‘podobnih’ kandidata rješavao kroz preporuke ili šalabahtere koji su glasači dobijali. No, vrh te stranke je očito sumnjao da će ga ti mladi hadezeovci poslušati te se odlučio na ovu, po njih, sigurniju verziju.
Za razliku od HDZ-a, na izborima za čelnika mladeži većine europskih stranaka, bez obzira je li riječ o konzervativnim, socijaldemokratskim ili liberalnim opcijama, u pravilu ima više kandidata za svaku dužnost. Time se mladež tih stranaka potiče na zdravo natjecanje i poštivanje demokratske procedure dok se ovo što je HDZ napravio, bez obzira na opravdanje, ne može drukčije okarakterizirati do li kao nagrađivanje poslušništva i poticanje sluganstva.
Šteta je da sadašnje vodstvo HDZ-a koje se voli hvaliti prihvaćanjem i poštivanjem europskih vrijednosti na svojim mladim pristašama prakticira političke obrasce za koje smo mislili da smo ih zajedno sa starim, propalim, jednopartijskim sustavom, ostavili daleko iza sebe. Teško je vjerovati da bi Šeks, majstor političkog preživljavanja, i njegov posinak Ressler, kojeg se drži novom nadom HDZ-a, stavili svoj potpis ispod takvog, kompromitirajućeg, scenarija.
Vjerojatno je Šeks savjetovao svom posinku da se makne iz toga i zbog jednog dodatnog razloga – radi izbjegavanja sumnji da osim što on „vedri i oblači“ u HDZ-u, čime se i sam hvalio u nekim intervjuima, sada i njegov posinak kadrovira u Mladeži HDZ-a. Iako ta stranka njeguje obiteljski aktivizam barem kada se radi o sinekurama, ipak bi to bilo previše.
Shvatio je to Šeks na vrijeme te je Resslera, a time i nastavak svog angažmana kao Plenkovićeve ‘sive eminencije’, izvukao na vrijeme iz te priče. Ne da se Šeksu još u mirovinu kamo je slao Sanadera gurajući mu pod nos primjer cara Dioklecijana koji se nakon odreknuća od carskih ovlasti navodno prihvatio sadnje povrća, pa i kupusa, u vrtovima podno svoje splitske palače.