Ovog ponedjeljka, 18. kolovoza, navršavaju se tri godine od smrti Mislava Bage, jednog od najpoznatijih hrvatskih televizijskih novinara. Vijest o njegovom iznenadnom odlasku bila je dominantna u svim hrvatskim medijima, ali ono što je u prvim trenucima izgledalo kao jedno od najvažnijih događaja godine, ubrzo je postalo priča s nedorečenim i nejasnim završetkom.

Do danas, službena verzija onoga što se dogodilo nije objavljena. Javnost, koja je tih dana bila zasuta tekstovima o njegovoj profesionalnoj karijeri i privatnim uspomenama kolega, ostala je bez osnovne informacije – kako je i pod kojim okolnostima preminuo. U medijskom prostoru ispunjenom šutnjom na tu temu, bilo je dovoljno malo prostora da se pojave nagađanja, teorije i dezinformacije.

Bago je tijekom karijere bio prepoznat kao novinar koji nije izbjegavao sukobe u eteru. Intervjuirao je političare svih strana, postavljao pitanja koja su mnogi izbjegavali i često vodio razgovore koji su izazivali reakcije publike. Njegov stil rada bio je direktan, a pristup sugovornicima ujednačen, što mu je donosilo i podršku i kritike.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Zašto je Teleskop jedini objavio istinu o smrti Mislava Bage?

U danima nakon njegove smrti, umjesto konkretnih informacija, mediji su se fokusirali na emotivne oproštaje i prigodne tekstove. Takav pristup doveo je do situacije u kojoj se osnovno pitanje – što se dogodilo – jednostavno zaobišlo. Ako se radi o javnoj osobi čija je smrt postala događaj od nacionalnog značaja, izostanak barem osnovnog službenog priopćenja logično izaziva sumnju i otvara prostor za špekulacije.

Pojedini novinari i komentatori tvrdili su kako je riječ o zaštiti privatnosti obitelji. No, isto tako jasno je da mediji nisu pokazali jednaku razinu obazrivosti u sličnim slučajevima kada su u pitanju političari ili druge javne osobe. Taj dvostruki kriterij, bez obzira na motive, ostavlja dojam selektivnog pristupa i ugrožava povjerenje publike.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Romano Bolković o Baginoj tragičnoj smrti: Mislav nije trebao sinoć biti sam na četvrtom katu

Tri godine kasnije, slučaj je i dalje zatvoren za javnost. Pojedini mediji su objavili da je Bago počinio samoubojstvo, no zbog izostanka transparentnosti službenih izvora, taj zaključak nikada nije dobio javnu potvrdu koja bi imala težinu konačnog odgovora. U međuvremenu, prostor su popunile glasine – od neprovjerenih informacija o dugovima i osobnim problemima do potpuno neutemeljenih teorija.

Ova godišnjica podsjeća da, osim što je riječ o osobnoj tragediji, ovo je i primjer kako mediji i institucije ponekad upravljaju informacijama u situacijama koje izazivaju veliki interes javnosti. Kada ključni odgovori izostanu, priča ne završava – ona se samo nastavlja u obliku nagađanja. I to je činjenica koja, neovisno o mišljenju o Mislavu Bagi kao novinaru, ostaje nepromijenjena.

Foto: Hina