I dalje nema pomaka u rješavanju mračne priče koja proteklih tjedana potresa Viroviticu. Uskokovi istražitelji su na terenu, vjerojatno češljaju bankovne izvode i ispituju sve aktere uključene u ovaj slučaj nezabilježen u modernoj Hrvatskoj. Sve što javnost zna danas je samo ono što je objavljeno u prvih nekoliko dana nakon što je otkriven nestanak 17 milijuna kuna (a možda i više) iz virovitičkog proračuna.

Stanovnici tog grada nerado govore za medije, kažu, zbog straha da se ne zamjere tamošnjoj vlasti, a oni koji se nešto i usude reći, traže da to bude anonimno. Navodno je i zaposlenicima Gradske uprave zabranjeno bilo što govoriti tako da zavjet šutnje prekriva ovu priču u kojoj je ugašen život virovitičkog pročelnika za financije Siniše Palma. Gradonačelnik Ivica Kirin ni ne pomišlja dati ostavku zbog političke odgovornosti na što ga je pozivala tamošnja oporba. Kaže da o svemu ništa nije znao, da njegove odgovornosti nema i da mu je sada glavni cilj vratiti nestali novac u proračun. teleskop.hr

No, je li baš sve tako kako tvrdi. Postoji najmanje nekoliko nerazjašnjenih situacija oko kojih se u javnosti pojavilo više verzija i trebalo bi se utvrditi što je prava istina. Kirin je kao gradonačelnik bio izravno nadređen svom pročelniku Palmu, koji mu je, kako je rekao, bio i kao član obitelji. Uz to, pokojni Palm je bio izravno nadređen Kirinovoj supruzi Sanji koja je bila njegova prva suradnica. Nije provedena obdukcija, iako je to po zakonu trebalo napraviti. Nije pronađen ni njegov osobni mobitel da bi se vidjelo s kim je komunicirao prije smrti. Što je s navodnom oproštajnom porukom koju je ostavio u svom rokovniku?

Je li Kirinova supruga Sanja u subotu prijepodne poslala poruku Palmovoj majci da je otišao na godišnji (prema policiji, u to vrijeme je već bio mrtav)? Potpunu sliku trebali bi dati Uskokovi istražitelji za koje se treba nadati da postupak vode neovisno od Kirinovog utjecaja s obzirom da on Viroviticom, kako kažu, vedri i oblači već pet mandata. O kakvom je utjecaju riječ govori i poštapalica kako se u tom kraju posao može dobiti samo uz Kirinovu privolu.

Kada se njemu pridodaju još dvojica moćnika iz Virovitice, akutalni ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i šef Hvidre i saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić, čija imena se pojavljuju i u ne baš primjerenom kontekstu, onda je jasnija atmosfera koja vlada u tom gradu. Ključno pitanje je, je li pokojni Palm, ako se utvrdi da je doista činio ono za što je posthumno optužen, sve činio sam. Ili je imao pomoćnike odnosno bolje rečeno, suradnike, možda u Gradskoj upravi, banci ili negdje drugdje.

Kirinu, koji je završio Geotehnički fakultet u Varaždinu, se do poziva iz banke ništa nije činilo sumnjivo. Kad je o financijama riječ, na sudu u Zagrebu se protiv njega vodi postupak jer je svojedobno kao ministar unutarnjih poslova dao milijun eura za neke projekte vezane uz aferu Fimi Media. Suđenje traje već dugo, presuda još nije na vidiku, no, Kirin je rekao da se ne osjeća krivim.

Sanader ga je kao mladu snagu HDZ-a i postavio na mjesto ministra iako, kako se pokazalo, baš i nije imao potrebne kompetencije za tu dužnost. Na njega se gledalo s nedovoljnim uvažavanjem posebice nakon što je izletio s pričom o „jubitou“ kako je nazvao You Tube.

S tog mjesta je otišao nakon lova s generalom Mladenom Markačem i drugima u vrijeme dok je taj časni hrvatski general kod kuće čekao nastavak sudskog procesa pred Haaškim sudom.
No, neovisno od tih ‘grijeha’ od kojih neki s današnje točke gledati to i nisu, Kirinov problem je, čini se, što je volio uskakati u hlače koje su mu bile preširoke te ono što se nerijetko događa dužnosnicima koji su dugo na vlasti.

Pomisle da mogu sve i da im nitko ništa ne može, postanu bahati i neoprezni i onda posljedice stižu u obliku nekih afera ili financijskih dubioza. Uskokovi istražitelji trebaju reći što je u ovom najnovijem slučaju u Virovitici bilo posrijedi. No, neovisno od toga, jer Uskok istražuje eventualnu kaznenu odgovornost, Kirin iz svega ne može izići neokrznut. Postoji politička odgovornost za ovo što se događa u Virovitici.Što prije ponudi ostavku možda će moći spasiti nešto od svog moralnog integriteta i karijere koja je čini se dosegla zenit. To i nije loš rezultat za njega s obzirom da se sam školovao tijekom studiranja radeći kao redar u varaždinskim diskotekama.

Nakon što je diplomirao radio je jedno vrijeme u jednoj privatnoj tvrtki, a karijera mu kreće naprijed nakon što se 1997. učlanio u HDZ uspinjući se brzo kroz lokalne strukture te stranke.
Na prijevremenim izborima 2003. postaje gradonačelnik i od tada s prekidom od dvije godine kada je bio ministar, vodi Viroviticu. Ako je biran pet puta očito su tamošnji birači imali za to svojih razloga. Nije mu naštetilo ni otkriće da je 1987. kao 17-godišnjak postao član Saveza komunista.

Lakonski je to riješio tvrdnjom da su ga učlanili bez njegova znanja. No, način kako sada istupa u vezi s nestankom gradskog novca i samoubojstvom svog suradnika, ne sugerira da će ova mučna priča za njega politički dobro završiti.