Dr. Smiljana Leinert Novosel s Fakulteta političkih znanosti već više od 10 godina pomno interpretira javne nastupe političara, ukazujući na njihove propuste u služenju javnom interesu, kao i na čemu bi trebali dodatno poraditi da bi njihove poruke i inicijative naišle na plodno tlo. U razgovoru za tportal ta veteranka primijenjene komunikologije u Hrvatskoj analizirala je  predsjedničke kandidate

Zoran Milanović ostavljao je dojam prznice, opirući se stranim moćnicima, od slučaja s frankom do lex Perkovića.

Zoran Milanović oduvijek je imao imidž političara koji provocira, dominira, pritom ima informacije, inteligentan je, dobro se snalazi, ali ne zna održavati dobre odnose s ljudima. I to se pokazalo njegovom najvećom slabošću. Sve ukazuje na to da on – ako ne promijeni nešto na toj liniji – neće doživjeti uspjeh na izborima. On bi mogao biti nekakvo, uvjetno rečeno, osvježenje u smislu čvrstoće stavova, jasnoće u izričaju, zastupanja određenih vrijednosti i politika, ali s druge strane, bez simpatije i podrške birača neće dobiti tu priliku. Dakle on mora zaboraviti na sebe, probati osluškivati ljude, shvatiti što ih muči i kako im se može približiti. Taj njegov problem pokušao je riješiti i Alex Braun, ali je zbog kratkoće vremena postalo očigledno da se pokušava naglo promijeniti nešto. A to opet ne pridonosi imidžu, nego ga na neki način kvari. Ne možete se dogovoriti da ćete od sutra biti drugi čovjek. Promjene se moraju, ako to hoćete dobro izvesti, zbivati postepeno, tako da ljudi ne vide nagle prijelaze. Jedini spas za kandidata Milanovića je da zaista krene komunicirati drugačijim stilom. Glasove nikad ne možete dobiti samo rezolutnim stavovima, nego vas ljudi moraju prihvatiti i moraju vam vjerovati.

Idemo dalje s predsjedničkim kandidatima. Kakav vam je Mislav Kolakušić?

On je još uvijek velika enigma. Očito ima neki svoj stil, ali kamo će ga i kako taj stil odvesti, ne zna se. Vidjet ćemo hoće li i predsjedničku kandidaturu voditi isključivo preko društvenih mreža, jer on vrlo minimalistički nastupa u medijima, a kada nastupi, prezentira planove koji nisu previše realno utemeljeni. Ne možete biti i eurozastupnik i kandidat za predsjednika i premijera i ministra – to je svima jasno. Moguće je i da on iznosi takva očekivanja nastojeći prvenstveno fascinirati ljude širinom svojih mogućnosti. Vjerujem da će ga birači ostaviti tamo gdje jest, u Bruxellesu, da od tamo radi što može. Imali smo već kandidata koji su se pojavili niotkud i osvojili lijep postotak glasova, sjetite se samo Borisa Mikšića. Svi su mislili, evo nešto novo u hrvatskoj politici. To su zvijezde koje naglo zasjaje i vrlo brzo ugasnu.

Je li u toj kategoriji i Dalija Orešković? Prije kandidature Miroslava Škore bila je treća po rejtingu, s time da je u drugom krugu izbora prolazila bolje od Milanovića.

Dalija Orešković je dobro počela, kao novo, mlado, obrazovano lice s političkim potencijalom. Mislim da je ona čisto strateški pogriješila na startu i ostala je bez najbliskijih suradnika umjesto da je rasla i razvijala se. Nije ostvarila potrebnu vezu s ljudima, nije joj dovoljan broj birača povjerovao. Na kraju smo više znali protiv čega je i što neće, nego što možemo očekivati ukoliko se pojavi na nekoj funkciji. Treba isticati ono dobro što mislite napraviti, zašto to mislite napraviti, ne možete biti samo kritični i ljutiti se. Ljudi ne nagrađuju ljutnju. I ovdje je, dakle, možda u velikoj mjeri kriva komunikacija jer unatoč znanju i dobrim namjerama, ona se nije izdignula kao liderica. Na tim pozicijama morate biti liderica.

Miroslav Škoro?

Neću reći da je Miroslav Škoro poput ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, premda ima sličnih elemenata u smislu popularnosti. Sve više osoba iz svijeta umjetnosti i zabave ulazi u politiku osvajajući ljude preko emocija. Živimo u vrijeme u kojem se sve više bavimo emocijama, volimo kad nas netko zabavlja, pozitivno usmjerava, daje nam lijepa obećanja. To svi vole čuti. Ozbiljni političari, naravno, to ne čine. Oni moraju realno prikazati situaciju i da, optimistički prikazati ono što kane raditi jer ne možete imate sljedbenike ako ste mračni i negativno raspoloženi. Ipak, malo je tih novih ljudi u politici polučilo neke stvarne rezultate. Ne možemo reći da se to možda ne može dogoditi i kod nas. Miroslav Škoro je kombinacija osobe koja je izrazito popularna u javnosti, a ima i formalno obrazovanje. Prilikom kandidature odapeo je neke strjelice i pokazao otprilike u kojem pravcu idu njegova razmišljanja. Ne bih to stručno analizirala jer nisam pravnica, ali komunikacijski je ukazao na to da se ljude općenito nedovoljno sluša, a nezadovoljni ljudi skloni su različitim metodama rješavanja koje im stoje na raspolaganju. Kako će to dalje ići, tko će biti njegova podrška i suradnici, tek ćemo vidjeti, ali on svakako spada u interesantnije kandidate.

Očekuje se i da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović objavi kandidaturu za novi mandat. Trenutni rejting joj ne laska, a kontraproduktivnom se može pokazati i njezina poruka hrvatskim novinarima da se ne povode za stranim medijima.

Da. Zanimljivo je to da bi jedna poštena analiza morala pokazati da predsjednica dosta dobro uspostavlja kontakt s ljudima, čak je i strana javnost dobro ocjenjuje, ne samo zbog komunikacije u vezi sportaša, nego općenito zbog njene prisutnosti u medijskom prostoru i kontakata sa stranim državnicima. Naši su, recimo, puno kritičnije analizirali scene sa Svjetskog nogometnog prvenstva i mislili su da to nije za jednu predsjednicu. Međutim, ljudi inače vole kada političari pokazuju da su s njima i kada je loše i kada je dobro, da se jednako raduju uspjesima. Sada se predsjednici prigovara da se odmiče od pojedinaca koji su je podržavali u početku i pokušava zahvatiti što veći centar, iako se na izborima za Europski parlament pokazalo da HDZ mora itekako voditi računa upravo o postizanju finog balansa između vlastite desnice i one druge kako bi ostvario zadovoljavajući rezultat. Vidi se i da predsjednica ima dosta niske postotke podrške u usporedbi s drugim predsjednicima uoči drugog mandata, ali to još nije završena priča. Mislim da će se HDZ jako potruditi da ona bude uspješna kandidatkinja jer sada djeluju po principu spojenih posuda u pogledu imidža. Mnogi su joj predbacivali estradizaciju, što bi značilo da se više u nju gledalo nego što je se čulo, dok se od osobe na predsjedničkoj funkciji očekuje veća doza ozbiljnosti u komunikaciji. Svako odstupanje od određene slike kako bi trebala izgledati osoba na visokoj funkciji rezultira nezadovoljstvom, što je podloga za primjedbe, komentare itd. Čini mi se i da ona možda kasni s objavom kandidature. Prokolale su informacije da su se čekali rezultati izbora za visoke funkcije u Europskoj uniji, pa se nije slučajno stvorio dojam da je ovo predsjednici varijanta ‘b’, rezervna opcija, što opet nije dobro za njezin imidž.

Foto: Damir Senčar/Hina