Odvjetnik Anto Nobilo za Novosti je komentirao objasnio zašto problematiziranje uvođenja ćirilice u Vukovar naziva fašističkim. Ističe da problematika neprocesuiranja ratnih zločina ne može imati veze s ćirilicom u Vukovaru, te je braniteljima predložio demonstracije i organiziranje udruge po uzoru na Centar Simon Wiesenthal za procesuiranje zločinaca. Komentirao je i predsjedničke izbore te se oštro kritizirao Zorana Milanovića i Kolindu Grabar-Kitarović.
“Vukovar, uz blagoslov politike i Ustavnog suda, s najnižim aktom – svojim gradskim Statutom – derogirao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kao i Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, što nigdje ne bi smjelo biti moguće”, ističe Nobilo.
“U Statutu i u statutarnoj odluci, kao stavovima Gradskog vijeća i gradonačelnika Ivana Penave, koje je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović podržala, piše da su tako odlučili jer da nisu zadovoljni kako država procesuira ratne zločine napravljene tijekom Domovinskog rata u Vukovaru i da će se – dok se ratni zločinci ne privedu pravdi – suspendirati kolektivna prava jednog naroda na određenom području Republike Hrvatske. Time smo službeno uveli kolektivno kažnjavanje jednog naroda za stvarnu ili izmišljenu krivicu. A što je to nego fašizam? Tako je počelo i sa Židovima.”
Predlaže model po uzoru na Centar Simon Wiesenthal
“Radi se o neprihvatljivoj odluci u civiliziranom svijetu. Jedno s drugim nema veze. Ako su ljuti na državu što ne procesuira, neka rade pritisak, organiziraju demonstracije, osnuju institut poput onoga Simona Wiesenthala za progon zločina. Sve se to može podržati, ali ne može se nefunkcioniranje države vezati uz kolektivnu krivicu cijelog naroda.”
“Ispada da su Srbi kolektivno odgovorni za zločine, a znamo iz međunarodnog kaznenog prava da samo pojedinci mogu biti odgovorni, a nikad cijeli narodi. Šokantno je da se ovako nešto događa u jednoj od članica Europske unije. U suštini je isto, samo na cijelom području NDH, napravio i Ante Pavelić. Jedan od prvih zakona koji je već 25. travnja 1941. godine donio poglavnik bio je onaj o zabrani ćirilice. Andrija Artuković, kao ministar unutrašnjih poslova, istog dana donio je provedbenu naredbu tog zakona u kojoj kaže ovako: ‘Zabranjuje se svaka upotreba ćirilice na cijelom području NDH, što se naročito odnosi na cijelo poslovanje svih državnih i samoupravnih tijela, na urede javnog poretka, na trgovačke i njima slične knjige (…) Svi javni natpisi pisani ćirilicom imaju se neodvlačno, a najkasnije u roku od tri dana skinuti.’ Radi se, da ponovim, o jednom od prvih rasnih zakona koje je donijela NDH i koji, nažalost, po mnogo čemu podsjeća na ovo što se događa u Vukovaru.”
Kolinda nema stav ni o čemu
“Predsjednica je, kao i obično, forma bez sadržaja. U svoj politički lik i djelo ona ulijeva sadržaj za koji misli da joj u tom trenutku odgovara. A očito sada smatra da joj treba koketiranje s desnicom, jer ocjenjuje da će joj u prvom krugu izbora najopasniji konkurent biti Miroslav Škoro. Već po izboru ljudi u stožeru vidi se da preferira desno orijentirane HDZ-ovce iz Slavonije koji joj trebaju pomoći da bude bolja od Škore, pa računa da će u drugom krugu birači glasati za nju protiv Zorana Milanovića. Ona nema stav ni o čemu.”
Milanović bi se Srbima napio krvi
Upitan o favoritu na predsjedničkim izborima, odgovorio je da je to “Nitko. Baš nitko.”
“Po prirodi stvari, to bi trebao biti netko s ljevice. Na zadnjim parlamentarnim izborima u zadnji čas sam odustao od glasanja za Zorana Milanovića, kao i dobar dio ljudi oko mene koji su lijevo-liberalne orijentacije. Nakon Milanovićeve eskapade s braniteljima, kad je govorio o Srbima kojima bi se krvi napio, Plenkovićevoj majci ‘vojnoj lekarki’… sam je se sebe diskreditirao. Smatram da je on prikriveni nacionalist, ali je previše urban da to na primitivan način javno pokazuje. Za HDZ ne mogu, a za njega ne želim glasati.”
Savjetovali su mi da se kandidiram
Komentirao je i informacije da je razmišljao o kandidaturi za predsjednika Republike
“Jedna grupacija mi je savjetovala da se uključim u utrku, što me je iznenadilo pa sam pristojno zatražio par dana da razmislim, ali dok sam ja odgovorio, vijest je već bila u medijima. Kad sam bolje razmislio, zaključio sam da nema smisla jer je trud velik, a i da pobijedim, ne bih imao gotovo pa nikakve ovlasti. Ono što bih želio napraviti ne bih mogao kao predsjednik pa nema smisla kandidirati se. Da se bavim protokolom ili da budem navijač, nije moj stil. Procijenio sam da mi to ne treba. Nije mi izazov doći na Pantovčak. Tamo, uostalom, stanujem.”
Foto: Miljenko Klepac/Hina