Hrvatska udruga za medicinsko pravo objavila je priopćenje kojim upozorava na katastrofalno stanje u hrvatskom zdravstvu povodom pokretanja ovršnih postupaka nad zdravstvenim ustanovama od strane veledrogerija i ostalih dobavljača. Ističu da političke elite na nastalu krizu znaju odgovoriti jedino prebacivanjem krivice na druge stranke i vlade, te da u zdravstvu vlada kronična epidemija nesposobnosti. Upozoravaju da na potrebu za žurnim i korjenitim reformama koje bi zaustavile masovni odlazak zdravstvenih djelatnika koji će se sigurno odraziti na pacijente.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“IMA LI KRAJA AGONIJI HRVATSKOG ZDRAVSTVA I MOŽE LI JEDNA KUNA SPASITI HRVATSKO ZDRAVSTVO?
Kad je krenuo završni udarac na hrvatsko zdravstvo i njegovu financijsku „održivost“ u obliku pokretanja ovršnih postupaka protiv zdravstvenih ustanova radi milijardi dospjelih potraživanja veledrogerija i inih dobavljača i pružatelja usluga, politički establishment nam ima potrebe samo jedno reći: NISAM JA KRIV.
E pa za divno čudo Hrvatsku udrugu za medicinsko pravo, a vjerujemo i svakog drugog zabrinutog pojedinca u ovoj lijepoj nam našoj, ne zanima krivac zvali se oni Kujundžić ili Hebrang ili Varga ili Vlahušić, već nas zanima isključivo imaju li političari i nadležni upravljači zdravstvenih struktura rješenja za ovu agoniju hrvatskog zdravstva, zdravstvenog radnika i pacijenta?
Krivca ili krivce svi znamo, pa o tom ne treba previše polemizirati, jer su oni jasno obojeni svojim „stranačkim bojama“ ili pokušavaju, s druge strane, u dnevno političke svrhe i istovremeno držeći ključne funkcije, „premostiti“ ili anulirati i svoju odgovornost. U svemu tome najbolje im ide stvarati predstave za hrvatski narod u emisijama na javnim televizijama ili kad toga nema, onda se susretati na više ili manje prikladnim mjestima i tu rješavati „sva goruća“ pitanja hrvatske države.
Već i vrapci na grani znaju da su hrvatskom zdravstvu potrebna rješenja u svim segmentima njegovog djelovanja. Ne samo oko rješavanja dospjelog duga, već i oko rješavanja problema statusa zdravstvenih radnika, funkcionalizacije i optimizacije upravljanja i organizacija zdravstvenih ustanova, nedosljednih zdravstvenih propisa, nedefiniranih odnosa državnog osiguratelja i pružatelja zdravstvenih usluga, itd. Porazno je da u sustavu gdje već više od pola godine nema liječnika u Obrovcu, gdje se trebaju osnivati zaklade i provoditi humanitarne akcije radi produciranja i osiguravanja pacijentima nedostižnih i prijeko potrebnih lijekova, gdje se liječnik i medicinska sestra plaćaju manje od komunalnih službi u nekim gradovima, mi slušamo od tzv. političkih elita o krivnjama nekih fiktivnih struktura, a ne o konkretnim rješenjima i odgovorima na ova i mnogobrojna druga pitanja.
Jedini odgovor od nadležnih je: „O svemu će se razgovarati“. Mi se pitamo kad i do kad, s kim i kako? Razgovarat će se dok svi zdravstveni radnici ne skupe kofere i odu iz države, dok nam bolnice ne ostanu bez novaca, dok nam pacijenti ne počnu plaćati cijenu sada već kronične epidemije nesposobnosti i neuređenosti sustava.
Pitamo se kad će konačno nadležni u ovoj državi shvatiti i percipirati zdravstvo i zdravstvenog radnika kao jedne od temeljnih stupova društva, te činjenicu da je zdravstvena zaštita ustavom zagarantirana vrijednost. Pitamo se kad će hrvatski zdravstveni radnik imati status vrijedan poštovanja i uloge koju ima u društvu i u odnosu na pojedinca, njegov život i zdravlje. Kad će i hoće li biti zaštićen i osiguran kao npr. neki pravosudni dužnosnik ili sudac? Dok neki od njih u zaštitnom ogrtaču moći i sile krše i najobičnija pravila ponašanja te se rugaju hrvatskim zakonima i običnom čovjeku, za to vrijeme zdravstveni radnik požrtvovno i bespogovorno radi i pruža zdravstvenu skrb i više od 24 sata u kontinuitetu, a zbog toga bude od hrvatske države i takvog pravosuđa nagrađen KAZNOM!
Pitamo se gdje je sad, kad je to najpotrebnije, konsenzus svih tzv. relevantnih čimbenika u zdravstvu, od zdravstvene administracije, upravljačkih struktura te poglavito strukovnih udruga/komora u predlaganju konkretnih mjera i rješenja za spas hrvatskog zdravstva. Nismo vidjeli ni jednu jedinu točku njihovog programa koji bi pridonio rješavanju ovih nagomilanih problema osim jako dobro organiziranih procesa zadržavanja svojih dobro plaćenih pozicija. U isto vrijeme zabavljaju nas igrokazom oko potpisivanja poznatog parafiranog kolektivnog ugovora s mrvicama od 7% povećanja na dodatke na plaće. Taj iznos ne može zadovoljiti cijenu hladnog predjela na meniju jednog, u medijima ovih dana počesto spominjanog restorana, ali bi za prosječnog zdravstvenog radnika to trebalo značiti mnogo!?
Hrvatskoj treba administracija koja ima viziju i program, trebaju odlučni nositelji centralne i lokalne zdravstvene vlasti, ne pojedinci koji za svoje neuspjehe upravljanja krive primjerice turiste i turističku sezonu, trebaju vođe i inih strukovnih udruženja i svekolikih organizacija sa znanjem i misijom, dakle upravljački kadar koji zna ne samo demagoški govoriti već i jasno odgovoriti izazovima potreba zdravstvenog sustava i zdravstvenih radnika, kako bi se hrvatsko zdravstvo počelo spašavati iz gliba beznađa i agonije.
S obzirom na to da je Hrvatska udruga za medicinsko pravo samo jedna civilna udruga koja okuplja pravnike i zdravstvene radnike i kao takva u percepciji onih koji odlučuju, sasvim irelevantna i nebitna predlagati što treba zdravstvu i zdravstvenoj politici, jedino što možemo napraviti je solidarizirati se s ovakvom beznadnom situacijom te simbolično dati jednu kunu državi i državnom proračun za spas hrvatskog zdravstva. Stoga, kako bi potaknuli sve koji smatraju da mogu nešto učiniti u aktivnom pristupanju rješavanja ovih nagomilanih problema, te kako bi osvijestili sve građane o teškom stanju hrvatskog zdravstva, pozivamo sve zainteresirane da isto učine kako bismo na takav način pokazali da ako ne postoji među političkim elitama, među civilnim društvom postoji konsenzus u svezi potrebe poduzimanja konkretnih procesa u sustavu zdravstva.”
Priopćenje potpisuje predsjednik Hrvatske udruge za medicinsko pravo dr. Miran Cvitković.
Foto: Lana Slivar Dominić/Hina