Na obilježavanju 20. obljetnice Zajednice žena HDZ-a “Katarina Zrinski” govor je održala aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Na početku je kazala da muškarci i dalje dominiraju politikom, ali se, smatra Kolinda Grabar-Kitarović, približavamo ravnopravnosti. Istaknula je važnost obrazovanja djevojčica i žena, a posebno “ohrabrivanje ambicije”.
“Nažalost još nismo postigle ona prava koja zaslužujemo. Još nismo postigle punu ravnopravnost i jednakost. Imamo izvrsno zakonodavstvo, ali moramo se boriti protiv stereotipa, ali i toga da se ne poštuju zakoni kada je, primjerice, riječ o jednakoj plaći za jednak posao. Ili da se žene diskriminira kada traže posao kad ih se pita planiraju li trudnoću, kad im se zadire u privatnost.
“Htjela bih reći nešto o vrijeđanju, koje je izraz nemoći. Kad vam netko ne može dati pravi argument, onda krene na stranu banaliziranja, ridikulizacije. Ja sam na to navikla i osobno me to ne pogađa, ali ono što nije dobro oko toga su trendovi koji se stvaraju u Hrvatskoj, kako u školama, tako u obiteljima, tako u društvu.
Ako se predsjednicu, za koju ljudi uglavnom misle da je zaštićena, a zapravo sam sama na vjetrometini, posebno kad je riječ o udrugama koje se bore za ženska prava, dakle – ako se predsjednicu može vrijeđati, onda zašto ja ne bih uvrijedio, izmlatio svoju kćer, prijateljicu, djevojku i tako dalje. Upravo je borba protiv nasilja, svakog nasilja, i fizičkog i verbalnog i psihičkog i ekonomskoj, i kibernetičkoj, jedan od glavnih ciljeva ovog društva. Dakle, borba protiv nasilja u obitelji, ali i borba protiv nasilja u društvu općenito.”
Dodala je da se, kao žena, u ruralnim sredinama puno manje susreće s predrasudama, negu u medijima i drugim strukturama koje bi trebale biti elita ovoga društva, kako je rekla.
“Zanimljivo je da kad govorim o ozbiljnim temama, kao što su decentralizacija i demografija, kao što je brendiranje, onda se vrlo malo priča o tome. Ali kad treba nešto izvući iz konteksta, kad treba ukazati prstom na gaf, tad se svi raspišu.
Kad je riječ o onome što se često spominje, prigovori oko ponašanja, odijevanja i slično – to je stvar prošlosti. Kad neki gospodin svira klavir u nekoj susjednoj državi, predsjedniku neke susjedne države, onda je on gospodin. Ali kad jedna žena pjeva sa svojim narodom, onda je to prostački. No, da budem sasvim jasna, ta žena svira i klavir, ali imam dva problema – prvo, ne mogu ga nositi sa sobom cijelo vrijeme, drugo, donirala sam ga dječjem vrtiću jer ne želim iritirati susjede.
Foto: Dario Grzelj/Hina