Stvarno je vrijeme da se kaže: dosta. Vrijeme je da se svim snagama odupremo te da se civilni i politički sektori zajedno umreže u borbi za slobodu govora i izražavanja bez straha i (auto)cenzure koja se iz dana u dan sve više nameće kroz kanon nedodirljivih tema u društvu.

Facebook – današnji javni trg
Danas više-manje svi javno izražavamo svoje ideje te se stvaraju cijeli pokreti, a neočekivani kandidati, preko legitimnog angažmana na društvenim mrežama, postaju čak i američki predsjednici. Uzimamo zdravo za gotovo da su društvene mreže suvremeni javni trgovi gdje se izlažu ideje te brane i promiču vrjednote. U Hrvatskoj se to očituje najviše preko Facebooka gdje konzervativne snage u društvu nadmoćno dominiraju, kao i, sve više, YouTube, dok je Twitter ljevičarska utvrda (i u Hrvatskoj i vani) s nekolicinom hrabrih konzervativnih predstavnika, piše Vice John Batarelo na portalu Vigilare.

I Facebook stvarno dozvoljava (ili je barem dozvoljavao) pojedincima i skupinama da promiču svoje stavove. Stvorili su se alternativni načini komuniciranja i umrežavanja bez „službenih“ i politički korektnih „mainstream“ medija, kao što su televizije, novine i razni portali. Postojao je osjećaj slobode da se može izreći što se misli i da se pokrene ogromni broj istomišljenika. Konzervativne snage bile su prve u Hrvatskoj koje su uvidjele taj potencijal i najviše su ga uspješno koristile. U to vrijeme, 2013. godine, čak sam dobio „slavni“ epitet „kralj društvenih mreža“ (hvala Roberte!). Umrežavajući se, opstruirali smo kontroverzni spolni odgoj, štitili definiciju braka, skupljali stotine tisuće potpisa, pokretali molitvu i akcije za život i protiv pobačaja te na kraju izvodili desetke tisuća ljudi na ulicu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.

Demokracija za ljevicu – samo kada njima ide u prilog

I to je demokracija, i to je sloboda izražavanja i govora. Barem je tako bilo. Dok smo šutljivu većinu budili i davali nadu da može doći do promjena da Hrvatska stvarno može postati konzervativna država koja će štititi nerođene, obitelj, brak, moralne vrjednote, domoljublje, iza scene mala skupina ljevičarskih aktivista radila je na ograničavanju tih sloboda.

Ta ljevičarska skupina jednostavno ne voli „fairplay“, oni ne vole demokraciju, ne priznaju velike moralne istine, oni „hejtaju“ katolički identitet i hrvatsku kulturu i jednostavno misle da su oni ti koji moraju vladati i određivati da će se pojedinac i cijeli narod ponašati po njihovim marksističkim i egalitarističkim pravilima. Oni vjeruju u veliku državu i državne intervencije u svim porama ljudskog života.

Od probuđene i bivše šutljive većine, oni žele stvoriti novuuplašenu ušutkanu većinu. Kao i njihovi srodni ljevičarski nasilnici u Americi, maštaju o „otkazivanju“ hrvatske uljudbe kakvu ju imamo sada i nametanju nekakvog sivog, ne-binarnog, rodno fluidnog globalističkog društva i ljudi u Hrvatskoj, koji nisu više ni Hrvati niti katolici, niti muško niti žensko, već uzorni, poslušni i indoktrinirani građani koji su milom ili silom predali svoje sposobnosti za odlučivanje i stvaranje nekom velikom bratu u državi i njihovim komesarima u društvu za provjeru „činjenica“ preko tzv. „fact checking“ organizacija.

„Fact checking“ ili čitaj: cenzura
O da, te „fact checking“ organizacije, to je nova misaona policija. „Fact checking“ (iliti „provjera činjenica“) druga je riječ za ono što se u komunizmu zvalo: cenzura.

A tko ima najviše iskustva s cenzurom? Ljevica. Oni uživaju petljati se u tuđe živote i govoriti kako se mora razmišljati, kako se ponašati, što govoriti, kako biti „tolerantan“, „dijalogizirati“ do besvijesti bez traženja istine (jer za njih ne postoji nijedna istina), kako ne treba povisivati ton, o kojim temama se smije razgovarati, a o kojima ne…

Ne trebate pitati tko je smislio i postavio ekipu za „fact checking“, jer je to liberalnoj ljevici u DNA. Oni su sami sebe postavili i smatraju to fait accompli (gotova stvar). Oni se moraju postaviti iznad vas jer, nažalost, s njima nema suvisle rasprave ni razgovora. Paradoks je taj što oni ne funkcioniraju s činjenicama, nego sa sloganima, ad hominem podvalama i s marksističkom dijalektikom.

Ljevičari – luzeri
Pred velikim valom probuđenih konzervativnih i domoljubnih Hrvata ljevičari u Hrvatskoj nisu polučili baš nikakve uspjehe, ni na političkom niti na kulturnom planu. Izgubili su i mlade koji su konzervativni kao njihovi djedovi i bake, i to sve usprkos potpunom upravljanju masovnih medija. I to ih je izluđilo. Prvo su nas pokušali poniziti, ismijavati i etiketirati: katolibani, nazadni, obiteljaši… (dovršite dobro poznati niz), onda su nam počeli krasti referendume, a sada nas žele spriječiti kroz cenzuru i blokadu umrežavanja po društvenim mrežama.

I tko to radi? Neki Petar Vidov (dugi niz godina u novinar u Indexu!!!) i neka organizacija „Faktograf“ koji ne predstavljaju nikoga, osim svojih kontroverznih i vrlo lijevih osnivača GONG-a, ali su se nametnuli kao veliki inkvizitori (pomoću globalnih ljevičara kao što je Soros), koji određuju što smijete ili ne smijete pisati ili govoriti na Facebooku, Twitteru i YouTubeu. Sada oni i veliki „borci“ za ljudska prava kao Bojan Glavašević i razne grupacije za „ljudska prava“ i feminizam govore kako o nekim temama se ne smije niti raspravljati niti se smije održavati referendumi ili uopće izjašnjavanje naroda.

Nedodirljive teme
I tu dolazimo do tih novih kanona nedodirljivih tema u društvu. A svi dobro znamo koje su to:

• pobačaj: navodno „žensko“ pravo ubijanja drugog ljudskog bića;
• obitelj: navodno nije više samo jedna obitelj (mama, tata i djeca), već bi homoseksualci trebali imati „pravo“ udomljavati i usvajati djecu;
• brak: navodno nije više samo jedan brak (muško i žensko);
• homoseksualizam navodno više nije nemoralan čin (za katolike je);
• s lgbtq*zy i rodnom ideologijom svi se moraju složiti;
• „antifašistički pokret (partizana)“ ne smije se kritizirati  jer je to „revizionizam“;
• domoljubne teme su nazadne;
• nema kritiziranja lažne i nametnute pomirbe, itd.…

Rad velikog inkvizitora
Veliki inkvizitor Petar Vidov jasno je rekao da je „krajnje vrijeme za razgovor o regulaciji govora na društvenim mrežama“. Ajde Petre, budite muško (ili jedno od mnogih rodova) i recite da nema potrebe za razgovorom, nego da ste vi i ekipica u Faktografu (na daljinskom upravljanju GONG-a i Sorosevih organizacija), bez imalo srama, već postavili „kriterije“ (jer vi nekako gnostički imate veće znanje i uvid) i provodite „čistke“ na Facebooku u Hrvatskoj prema konzervativnim pojedincima, civilnim organizacijama i političarima. Cilj vam je potpuno (pokušati) nadzirati što se govori i piše te uvesti jednoumlje, letargiju i strah. Pa Staljin bi bio ponosan na vas.

A kako ljevica to u stvarnosti radi:

• blokiraju FB profile na neko vrijeme bez previše obrazloženja;
• blokiraju ili obavijeste da neka određena vijest nije potpuno u redu, kao da ima nekakvu virtualnu gubu;
• ne dozvoljavaju da boostate (uplatom promovirate za veću izloženost komentarima) po cijelom Facebooku;
• kleveću pojedince ili organizacije da su protiv „ljudskih prava“ ili da ste „homofob“, „populist“ ili „nacionalist“…, itd.

Ovo su sve vrlo uznemirujuće pojave. One su temelj za uvođenje nove vrste totalitarizma, kao u današnjoj komunističkoj Kini, gdje će sljedeći korak biti da postoje „društveni krediti“ u smislu do koje mjere ste kao pojedinac ili organizacija u skladu s normama političke korektnosti koje određuju Petar Vidov, Faktograf, Indeks, HRT, Katarina Peović, Dugina obitelj, Novosti i Milorad Pupovac.

U skladu s brojem „društvenih kredita“ (tj. poslušnosti velikom bratu) odredit će se ne samo hoćete li imati Facebook, nego će o tome ovisiti i vaš položaj u društvu, posao koji radite, bankovni krediti, putovanja, mogućnosti za vašu djecu i općenito vaša pozicija u društvu. Hillary Clinton je to najbolje opisala 2016. godine. Oni žele da mi postanemo „košara jadnika“ (basket of deplorables).

Većina političara se boji velikog inkvizitora i faktografaca te vrlo brzo podlegnu njihovim zahtjevima (jer ne žele „negativni image“) i tako hotimično postanu njihovi podložni suradnici.

I što napraviti? Mi „jadnici“, tj. slobodni građani moramo se boriti za slobodu, idemo u napad. Uvijek. I uvijek postoji izlaz. Mi smo izdržljiv narod i kada krenemo u borbu, onda nas se teško može zaustaviti. Povijest to dokazuje, a naročito ova slavna povijest u zadnjih trideset godina.

Idemo u ofenzivu.

Prvo – nemojte odustati, pišite slobodno i što mislite (poštujući dostojanstvo drugih, uključujući i „neprijatelje“). Ako vas blokiraju, žalite se i masovno šaljite poruke. Pokažite da se ne bojite.

Drugo – pišite i Facebooku, kao i američkim i EU civilnim i političkim tijelima i govorite o strašnoj cenzuri koju uvode Petar Vidov i ekstremna ljevičarska organizacija koja se zove Faktograf.

Treće – podržite javne inicijative koje će osigurati slobodu govora i izražavanja. Iako nemam nikakve veze s Mostom, osobno podržavam inicijativu Nikole Grmoje i njegovo javno prozivanje Petra Vidova i faktografaca i njihove uloge u ograničavanju slobode govora i izražavanja, naročito na Facebooku. Podržavam i napore portala narod.hr da se otkrije podmuklo djelovanje cenzorskih snaga.

Stvoriti saborsko istražno povjerenstvo
Nadam se da će Most proširiti ovu inicijativu i surađivati s drugim srodnim političkim strankama i pojedincima, kao i s konzervativnim organizacijama u civilnom društvu (kao što je Vigilare). Još bih predložio ne samo zakonsko rješenje, nego da se proširi debata u društvu i da se potpuno razotkrije mračno i nedemokratsko ponašanje Vidova i faktografaca. Trebali bi, po uzoru na Amerikance u Kongresu, sazvati i imati saborsko istražno povjerenstvo (prema Zakonu o istražnim povjerenstvima) koje bi javno prozvalo i ispitivalo kako samoproglašeni veliki inkvizitori politički korektne misli u Hrvatskoj ograničavaju naše slobode.

Poruka za kraj
Za sve velike inkvizitore javne misli u Hrvatskoj koji misle da mogu ograničavati slobodu govora i mišljenja, moraju odmah znati – da neće uspjeti. Iako su društvene mreže korisne, one nisu jedini način. Naša konzervativna i domoljubna snaga jest u – duhu slobode koju dišemo i u živim ljudima kroz kapilarne mreže obitelji, prijatelja, vjernika i poznanika. A imamo i nevidljive mreže koje mračne cenzorske sile nikada ne će moći ograničiti ni kontrolirati.

Na slici: Vice john Batarelo

Foto: Lana Slivar Dominić/Hina