Puhovski je u nekoliko navrata u ozračuju „Kluba“, a i ranije, svojim „analizama“  izvrijeđao Milanovića, a on mu nije ni htio ni mogao ostati dužan. Pored ostaloga uporno je ponavljao kako je Milanović „ politički idiot“, o čemu poslije.

“ Jučer se oglasio i gospodin Žarko Puhovski ,umirovljeni mudroslov, propali političar i…“analitičar“ RTL-a. …Osim što je Puhovski očajan analitičar, koji je zadnjih godina ama baš sve pogrešno prorekao, on je  i jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni. O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima (I.Z. Čičku, D. Budiši i drugima). Puhovski je aktivno doprinio tome da se skupina bezazlenih mladića i djevojaka utamniči na nekoliko godina i da nakon toga dva desetljeća žive kao građani drugog reda.“(  JL. 5. listopada 2020.) Kasnije mu je dodao i svjedočenje u Haagu. Evo malo toga: „ U Haag je otišao sam i tamo je svjedočio tako da je to za Hrvatsku moglo biti fatalno” …“ Nego se ti utališ, i udružiš ustvari s tužiteljstvom, da dokažeš i da im poslužiš da Hrvatskoj natovare najveću moguću bijedu na vrat“-rekao je Milanović na RTL-u.

Predsjednikova ocjena kako je Puhovski „očajan analitičar, koji je zadnjih godina ama baš sve pogrešno prorekao“ je  točna,  nu ona se ne odnosi samo na „zadnjih nekoliko godina“ već je tako od kad  on analizira i procjenjuje  sadašnjost i proriče budućnost. Pokazala bi to svaka analiza njegovih procjena i proroštava od 1971. do danas. Nejasno je zašto je tako jer on nije opća neznalica (filozofija, politologija, sociologija) ali se u primjeni znanja  profesor očito, fino rečeno, ne snalazi. Ili ima takve filtere, proročanska kugla mu se pokvarila…Ili možda smatra da je tim gore po stvarnost i budućnost što „putuju“ mimo profesorovih analiza i proročanstava.

Dobar primjer je slučaj kad je baratajući sintagmom iz daleke povijesti , sasvim drugačijeg društva, Milanovića proglasio „političkim idiotom“, a povodom njegove najave kako ne će glasati na parlamentarnim izborima. Naravno kako je ta Milanovićeva najava bila za osudu, zbog niza razloga- prvi je , izabran na izborima, a izbore ignorira i sl., što smo tada kritizirali, kao i Škorino šaranje po glasačkim listićima. Svejedno,  Milanović se njome i nesudjelovanjem  na parlamentarnim  izborima nije isključio iz politike već je računao na drugačije i druge političke poruke i koristi, ostao je uključen na drugačiji način. Dakle on nije „politički idiot“.

Važnije od toga je činjenica kako Puhovski to nije izjavljivao na kružocima „lijevo-liberalnih“ mudroslova, već je s tim lamentirao u  medijima pred širokom publikom, za koju je ( 99 posto i više) idiot, idiot, ma bio i politički. Uostalom ta publika se, po toj definiciji  „političkog idiotizma“ sastoji od pedesetak posto, ponekad i više- takvih i inih idiota, a bogme i značajnog postotka  Milanovićevih  birača. Što li su onda oni?

O njegovoj ulozi na Haaškom tribunalu ne ću trošiti  slova- tako je kako je Milanović rekao, što je uostalom opće poznato. Malo ću o njegovoj ulozi krunskog svjedoka, svjedoka optužbe, u procesu protiv Dražena Budiše i ostalih 1972.  Puhovski tvrdi kako on nije bio krunski svjedok već svjedok tužiteljstva. Kao da je to  uopće važno u montiranim procesima. Bitno je ono što i sam priznaje- proces je bio montiran, što su uostalom bili svi politički procesi u bivšoj državi od 1945. pa nadalje.  Dakle i to „otkriće“  je – topla voda. Takvi procesi su se montirali vrlo pomno, od početka do kraja, od A do Ž i nisu ih vodili bedaci, već znalci od  zanata (Partija, Udba, tužiteljstvo, sud kao završni uslužni servis, odvjetnici kao ukras) i uvijek su dobili rezultat planiran na početku. Nevažno je je li on bio „krunski“ ili „svjedok tužiteljstva“ , on je na njemu bio prvi, glavni i jedini svjedok čije se svjedočenje pojavilo u novinama. Nakon njega proces je zatvoren za javnost. Znači bilo je važno- „krunsko“.  A to bi trebala biti grješka, već u prvom koraku montaže „monteri“ bi pogriješili toliko da je morao intervenirati Bakarić i zatvoriti za javnost proces. Puhovski sigurno zna kako su u takvim  procesima svi bili  u opasnosti, svatko od sudionika mogao je postati okrivljenik-osuđenik, uključivo  i „monteri“. Ništa od toga, iz svjedočenja Puhovskog novinama je dano ono što je montaži  odgovaralo- i suđenje se moglo zatvoriti  nakon što je student, znalac „lispravno“, ocrnio  sveučilištarce „nacionalisti“ etc). Njemu bi bilo najbolje da se držao toga kako je bio prisiljen svjedočiti, birati između zatvora, emigracije ( doduše navodno privremene) i svjedočenja, što je najvjerodostojnije u opisu njegove uloge u procesu.

Ima on i drugu, glavnu crtu obrane, jer da su oni ( on, DČM i drugi) „u ime Jugoslavije rušili Partiju, a oni su u ime Partije  rušili Jugoslaviju“ (Budiša, Čičak…), rekao je u Jutarnjem listu. Baš onako u njegovom stilu, apsurdno do neistine, ustvari laži. U to vrijeme Partija  u Jugoslaviji (SFRJ) ne samo da je država već je i iznad nje. Sve u vezi s državom je njena stvar uključivo i njeno rušenje, poznatije kao kontrolirani proces  njena „odumiranja“ ( recimo pomoću tzv. samoupravljanja). Da su oni „rušili Partiju“ bili bi u zatvoru prije Budiše i Čička i svih „maspokovaca“(pogrdno) pa bi danas Puhovski vjerojatno bio član društva hrvatskih političkih zatvorenika. Neistina je i kako je  Partija( hrvatska) rušila Jugoslaviju, te su s njom, bili i hrvatski sveučilištarci. Oni su podržavali tek jednu njenu frakciju, dok s druge strane nije bilo ni blizu  ni takve podrške.

Vjerojatnost da Puhovski ovo ne zna jednaka je nuli- on naime nije neznalica već sveznalica- pa ostaje pitanje zašto „muti vodu“ i pušta  maglu. Ima rješenje, ali nije ovdje tema.

Na slici: Ivan Zvonimir Čičak

Foto: Dario Grzelj/Hina