Zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto komentirala je teško stanje u zdravstvu te ponovno upozorila na korupciju koja izjeda hrvatsko društvo. Krivci za ovakvo stanje “imaju svoje ime i prezime: jedni se zovu zajednica, a drugi partija, tj. HDZ i SDP.”. Objavu Karoline Vidović Krišto prenosimo u cijelosti.
“Liječnik u zagrebačkoj Dubravi, Čakovcu ili Puli, ukoliko se zaposli samo 150 ili 200 km dalje, primjerice u Villachu ili u Grazu, imat će 2000 eura veću plaću, te poštovanje u svome zanimanju. Problemi hrvatskog zdravstva, liječnika, medicinskih sestara i ostalih djelatnika, nisu od jučer. Međutim, od trenutka ulaska Hrvatske u EU svi su znali da će slobodna mogućnost zapošljavanja u drugim državama EU, za hrvatsko zdravstvo predstavljati apsolutnu katastrofu. Međutim, odgovorni u državi ništa nisu poduzeli da tu katastrofu spriječe.
I ona se dogodila. Od 2013. imali smo masovni odljev zdravstvenih djelatnika, i sad dolaze na vidjelo problemi koje su sve dosadašnje vlade gurale po tepih. Krivci za stanje hrvatskog zdravstva imaju svoje ime i prezime: jedni se zovu zajednica, a drugi partija, tj. HDZ i SDP.
Stvar je vrlo jednostavna: samo u slučaju vjetroparka Krš-Pađene državni će proračun biti oštećen za 2,2 milijarde kuna, pa kada onda dodamo Uljanik sa 7 milijardi kuna, a onda Janaf i sve tako postavljene državne tvrtke, te javnu nabavu u političko korupcionaškom aranžmanu, naprosto nije potrebno biti veliki matematičar da se shvati da kod tolike nerazmjerne krađe javnih dobara ne može biti novaca za zdravstvo, za policiju, za obrazovanje, za obitelji, za zaposlenike državne uprave, primjerice porezne uprave koji su mizerno plaćeni, itd.
Mora li to tako biti? NE MORA!
Evo vam slučaj Poljske: Poljska je provela temeljitu lustraciju, do te mjere da je čak i Lech Walesa, u javnosti poznat kao simbol rušenja komunističkog totalitarizma u Europi, te dobitnik Nobelove nagrade, morao dokazati da nije radio za komunističku tajnu službu. Poljska se suočila sa zločinima totalitarnog komunizma, te svoje društvo gradi na istini te na istinskim demokratskim vrijednostima, što znači da se zna tko je “good guy” – a tko je “bad guy”. Pa je tako nedavno predsjednik Vrhovnog suda Poljske iz spomen sobe u Vrhovnom sudu odstranio sve fotografije bivših predsjednika Vrhovnog suda za vrijeme komunizma – uz konstataciju da komunističko pravosuđe nije služilo pravdi, nego ideologiji i zločinu.
Zato Poljska već 15 godina konstantno ima gospodarski rast, kupovna moć raste, država se razvija, a Poljaci koji su prije morali iseljavati trbuhom za kruhom, sada se vraćaju u svoju domovinu.
U našoj domovini Hrvatskoj, pak, tiska se knjiga koja veliča lik i djelo komunističkog nasilnika Budimira Lončara. Naš je predsjednik Ustavnog suda radio kao “pravnik” u sustavu JNA (navodno je imao i visok čin, ali nemam dokaze za to), te ga kao takvog JNA šalje u ministarstvo pravosuđa, gdje ga prima komunistički nasilnik Ivan Fumić, što je plastični primjer kako su komunističke obavještajne službe raspoređivale svoje kadrove.
Isti taj Šeparović 2000. godine pompozno je slavio otvaranje svog odvjetničkog ureda na kojemu je glavni uzvanik bio osuđeni ubojica, udbaš Josip Perković. Taj Miroslav Šeparović nedavno je objavio kako on i njegova supruga imaju 10 milijuna kuna ušteđevine. Šeparović i njegov kum, vladar hrvatskog pravosuđa i dokazani suradnik UDBE Vladimir Šeks, ogledni su primjerci pravosudne elite koja vlada hrvatskim pravosuđem.
Posljedica stanja u pravosuđu je, npr., da sam prije 60 dana proslijedila dokaze za milijunske porezne utaje režimskog poduzetnika Emila Tedeschija, a Vlada, koja je dužna u roku od 30 dana odgovoriti, ništa ne čini.
Taj Emil Tedeschi, prijatelj predsjednika Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, maltretira građane Hvara i utajuje porez – ali on je od main-stream medija i politike potpuno zaštićen.
Dok jedan liječnik u zagrebačkoj bolnici Dubrava na rubu snaga skrbi o 80 pacijenata, Tedeschi sa svojom družinom glumi svjetski jet-set, te organizira obiteljske proslave gdje 80 gostiju vodi u Kopenhagen, i to javno obznanjuje.
Tu drskost u razbacivanju i rastrošnosti našeg novca potvrđuje predsjednik Milanović kad u svojoj svađi s predsjednikom Vlade Plenkovićem, koja je na pubertetskoj retoričkoj razini, utvrdi da su on i Plenković 1990.-ih hodali po večerama u Bruxellesu te odlazili na finale Wimbledona, dok su njihovi vršnjaci obnavljali razrušene domove po Hrvatskoj ili radili za tadašnjih 200 maraka.
Zajednički nazivnik vladajućoj eliti u Hrvatskoj je pripadnost jugoslavenskom komunističkom establišmentu. S obzirom na to da su privilegirano došli na svoje pozicije, logičan je slijed da su operativno-poslovno nesposobni, te im je jedina sposobnost prikopčanost na javna, proračunska sredstva, spletkarenje te uvezanost s medijima i pravosuđem koju plaćaju našim novcem.
Rezultati su vidljivi: po kupovnoj moći smo 26. od 27 država članica EU, a u Hrvatskoj ne živi, tvrde demografi, ni 4 milijuna stanovnika.
Dragi prijatelji, može se drugačije. To pokazuju Poljaci. Zato nam je se hrabro boriti za vladavinu prava, koja će automatski značiti i borbu protiv korupcije, te stabilnost, blagostanje i napredak Hrvatske”, piše Karolina Vidović Krišto.
Foto: Damir Senčar/Hina