Mario Kapulica pokušao objasniti Mariji Selak Raspudić što je to govor mržnje: Evo kako je to izgledalo

Mario Kapulica pokušao objasniti Mariji Selak Raspudić što je to govor mržnje: Evo kako je to izgledalo

Donalda Trumpa, nakon optužbi da je poticao rušilački juriš na Kongres SAD-a, dvije najveće društvene mreže na Zapadu “izbrisale su iz postojanja”. Saborski zastupnik HDZ-a Mario Kapulica i nezavisna zastupnica Mosta u Saboru Marija Selak Raspudić složili su se oko toga da takav trend može imati odraza i na hrvatsko društvo, a osim toga, oko još malo čega.

Kapulica je počeo konstatiranjem da su sloboda izražavanja i govora, kao temeljna prava demokratskog društva dopušteni svima,javlja N1.

“Dakle, vi možete napadati, vrijeđati, šokirati javnost, ali sve to se podvodi pod slobodu izražavanja i mišljenja. Imate mnogo vrijednosnih sudova koji mogu biti omalovažavajući vrijeđajući, ali to ništa nije upitno u demokratskih državama”, kazao je, a zatim podsjetio da se u SAD-u predizborna kampanja vodila opterećena teškom raspravom o širenju očitih laži:

Facebooku i Twitteru s Trumpom drugo nije preostalo

“Sukus rasprave je bio da je u modernim medijima jako teško prepoznati što je istina, a što laž i da to može jako ometati demokratske procedure.”

Kazao je da se u isključivanju Trumpa s Facebooka i Twittera radi o privatnim tvrtkama, da ograničenja moraju biti strogo definirana na granice preko kojih se širi mržnja i poziva na nasilje.

Međutim, podsjetio je, i Njemačka je upozorila, posebno Angela Merkel, na nešto što smatra politički diskutabilnim:

“Pokazalo se da se ovime iz javnog prostora mogu brisati određeni ljudi, pa onda i određene politike.”

Kapulica je istaknuo da su dvije društvene mreže prema Trumpu onako postupile jer su na to bile praktično zakonski obavezane:

“Ako država propiše da postoje zapriječene kazne za društvene mreže za govor mržnje i poziv na nasilje na njima, ako takve aktivnosti dovedu čak do napada na središte američke političke moći i do smrtnih posljedica, onda te tvrtke počinju razmišljati i o vlastitoj odgovornosti, ne samo o reputacijskoj šteti.”

O brisanju s mreže zaključio je:

“Mislim da je ovo jedan radikalan potez koji ne bi trebao biti samo pravo te tvrtke, nego da država mora precizno regulirati u kojim slučajevima je takvo što, ako i jest, moguće.”

S druge strane:

“Država nije zabranila da ukinu nečiji profil. A što nije zabranjeno, to je dozvoljeno.”

Selak Raspudić, nasuprot tome, smatra da se u takvim slučajevima jako riskira s cenzuriranjem. Istaknula je da se tvrtke poput Facebooka i Twittera nije tretiralo kao izdavače:

“Oni su tu privilegiju uvelike iskoristili da bi narasli, a onda u ovakvoj situaciji dopustili su si preliminarno reagiranje nakon što se čin dogodio, a da nismo čuli pravorijek pravosudnih institucija.”

” Time su preuzeli tu ulogu na sebe i doveli do opasnog presedana”, konstatirala je da su privatne tvrtke, dakle, donijele presudu, nasuprot čemu ona smatra da bi se na ovakav potez, na brisanje, smjelo imati pravo tek nakon što bi se pravomoćno obznanilo da je bila riječ o pozivu na pobunu:

“Smatram da bi ograničenje trebalo slijediti pravorijek pravosudnih institucija.”

“Mislim da će to imati posljedice na način funkcioniranja društvenih mreža, ali i na ulogu države u pokušaju njihovog reguliranja”, kazala je.

Selak Raspudić smatra da je velikim dijelom u srži problema javnog političkog izražavanja i ovakvih pojava to što alternativa nekolicini društvenih mreža naprosto ne postoji.

“Ako pogledamo što se događa s alternativama, s drugim komunikacijskim mrežama, recimo Parlerom, vidimo da alternativa trenutno nije moguća i treba biti realan i vidjeti da smo se doveli u potpunu ovisnost o društvenim mrežama. Kao politička osoba vi ne postojite ako ne koristite Facebook ili Twitter”, istaknula je.

“Osim što su društvene mreže i izrasle na različitim ekstremističkim sadržajima, one ta pravila ne provode dosljedno u cijelom svijetu, pa sad imamo paradoks koji sve ekstremisti postoje na (društvenim mrežama u) svijetu, a Trumpu je zauvijek zabranjeno”, istaknula je.

Kapulica je na to ustvrdio da država ne može stajati skrštenih ruku, rekao je da Hrvatska slijedi europske konvencije, konvencije VE, te je kod sankcioniranja govora mržnje u Hrvatskoj naveo:

“Kod nas treba biti ustanovljena i namjera i smisao, najčešće i dugotrajnost govora mržnje.”

Elektronički alati ne prepoznaju satiru, sarkazam…

Komentirao je dalje izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima:

“Izmjena se odnosi uglavnom na to da se ovoga puta ukazuje na odgovornost nakladnika i za ono što njihovi korisnici objavljuju na društvenim mrežama. Da ono što ulazi u zonu poziva na nasilje, da na to reagiraju i takve objave brišu.”

Selak smatra da je upitna izvedivost toga, jer se pokazalo da elektronički alati za brisanje problematičnih sadržaja ne razumiju, primjerice, satiru i ironiju, pa i to eliminiraju kao govor mržnje i ekstremizma.

Usto:

“Kazne su tako drakonske da si niti jedan izdavač neće moći dopustiti da prati je li nešto ispravno napisano ili nije i bit će mu jednostavnije da takav način komunikacije jednostavno ukine.”

“Treba vidjeti zašto dolazi do takvog govora mržnje i srezati stvaru korijenu”, kazala je i pojasnila da smatra na korupciju i slične stvari u društvu.

Rekla je da se u izmjenama nigdje ne definira što su to “izrazi ekstremističke prirode”, da je iz prijedlog izmjena nejasno što je to “očiti motiv”, “učestalo” i slično, te je predbacila HDZ-u:

“Imali smo primjere da se oporba tretira kao da poziva na terorizam kad je kritizirala vladu.”

Kapulica je uzvratio:

“Gospođo Selak, vi možete reći da mrzite Vladu. To nije govor mržnje. Vi možete reći da mrzite Andreja Plenkovića. To nije govor mržnje. Ali ako kažete da mrzite hrvatsku vladu zato što u njoj sjedi pripadnik nacionalne zajednice koja je genocidna, zločinačka i zlotvorna, to je govor mržnje. Ista stvar bi bila da netko kaže da je neki hrvatski političar genocidan zato što pripada hrvatskom narodu.”

Rekao je da in inače nema problema niti sa satirom niti sa snažnim nasrtajima na politiku.

Selak je uzvratila tvrdnjom:

“Mi nemamo problema s govorom mržnje u Hrvatskoj.”

Rekla je da je u 2019. bilo samo 59 prijava govora mržnje, od čega je manji dio završio osuđujuće.

“Već sam rekao da je Hrvatska tolerantno društvo. Međutim, mi ne možemo zatvarati oči pred onime što raste po Europi i u svijetu”, uzvratio je pak Kapulica.