Zbog pandemije koronavirusa eksplodirao je broj zahtjeva za egzorcizmom, zaključili su tako svećenici koji su se u Rimu okupili na stručnom skupu.

Šest dana u Vatikanu je trajao skup egzorcista, 15. po redu, kažu da je pandemija ojačala utjecaj sila Zla, da je sve više ljudi opsjednutih vragom. Zbog teških okolnosti, depresije, siromaštva, ljudi su ranjiviji i podložniji misliti da je Sotona preuzela njihov život.

Jedan od predavača kaže da opsjednuti povraćaju čavle i komade stakla, levitiraju, govore drevnim jezicima. Na skupu se govorilo o tome kako provesti obred istjerivanja đavla

RTL Direkt je stoga pozvao jedinog hrvatskog doktora za magiju, čovjeka koji je diplomirao na temi vještica, a doktorirao na temu magije, i svećenika koji je đavla vidio na djelu. 

Mijo Nikić je svećenik i psiholog koji kaže kako prati slučajeve u kojima ljudi postaju opsjednuti nekim mračnim silama. Kaže da mu katkad čak i drugi svećenici šalju slučajeve za koje treba procijeniti radi li se o psihičkoj bolesti ili opsjednutosti, a pravom egzorcizmu svjedočio je jednom iako ga nije sam izvodio. Kaže da, kako bi se za nekog utvrdilo da je opsjednut, treba pokazivati simptome koji su već poznati, poput govorenja u drevnim jezicima.

‘Vidio sam kako ljudi levitiraju’

“Treba vidjeti ima li ovih kriterija, jesu li zadovoljeni, ako se zadovolje prepušta se osoba na egzorcizam. Trebam odmah reći da su to vrlo rijetki slučajevi. Iako je veliki interes ljudi i mnogi misle da su opsjednuti kada imaju poteškoća i psihičke naravi i neke druge i onda su skloni u časovima krize regresiji, ali se tu aktiviraju i bolesti, i strahovi, i traume. Dakle da bude netko prepušten egzorcizmu treba osoba koja je u pitanju osjećati u sebi jednu stranu ličnost, i to takve snage i promijene karaktera te ličnosti da recimo, ženska govori dubokim muškim glasom, reži, izgovara riječi protiv boga, protiv svetoga, dakle da je samo psihička bolest nema potrebe biti toliko negativan prema vjeri, bogu, svetim stvarima. Zatim treba imati parapsihološke sposobnosti, ali koje se ne mogu tumačiti”, opisao je Nikić.

Kaže kako je on sam vidio da ljudi levitiraju. Naglašava i kako parapsihološki simptomi mogu biti određena znanja koja običan čovjek ne može znati. Tako spominje primjere u kojima netko tko nikada nije svirao počne svirati klavir ili pak čitati misli.

Nikić je objasnio i kako egzorciste imenuju biskupi koji njihov identitet i broj čuvaju u tajnosti. Ako nekome zatrebaju njihove usluge, tada svećenici upućuju slučajeve biskupu koji potrebitima otkriva njihovu adresu. Dodaje i kako se mnogi ljute na biskupe što ne imenuje više egzorcista, a kako on za otprilike četiri aktivna u Hrvatskoj.

U krizama su ljudi labilni i skloni praznovjerju

Nikić objašnjava i da je broj slučajeva egzorcizma porastao u doba pandemije jer se radi o jednoj stresnoj situaciji na globalnoj razini.

“Ljudi su pod stresom i onda su skloni i regresivnijem načinu ponašanja, traže utočište, traže sigurnost, a onda mogu vrlo lako skliznuti u praznovjerje, u magiju, ali i to je prilika kada se aktivira prava vjera, jer u časovima krize naš duh se vraća svojim temeljima traži odgovore na ona najegzistencijalnija pitanja, zašto sam na ovome svijetu, ima li života poslije smrti, zato je ova kriza i šansa i prilika koja može osobu ako je praznovjerna aktivirati praznovjerje ako je sklona otvorne vjeri i bogu može pronaći pravu vjeru”, smatra.

Deniver Vukelić magiju proučava dugi niz godina a o magijskim praksama u Hrvatskoj napisao je i knjigu. On magiju promatra iz tri perspektive – znanstvene, religijske i praktičarske. Objasnio je kako su ljudi oduvijek vjerovali u neke magijske praktičare koji su bili na marginama društva te da se u većini povijesnih zakona magija tretirala kao zločin jednak krađi ili ubojstvu, dok su najveća procesuiranja bili progoni vještica.

Najčešće su iscjeliteljske prakse

“U Zagrebu je sve krenulo najviše u 17. i 18. stoljeću zbog raznih i političkih i kulturnih promjena i okolnosti, iako postoje slučajevi od 13., 14. ,15., i 16. stoljeća. Danas ne postoje vještice tog tipa, ali postoje brojni ljudi koji se bave određenim magijskim praksama i same sebe identificiraju vješticama. Pripadnici novije suvremen religije Wicca sebe identificiraju vještcima i vješticama ili suvremenog vještičarstva, i njima je to normalno, nije pejorativan naziv nego dio identiteta“, objasnio je Vukelić.

Objašnjava da ljudi kada su suočeni sa strahovima, brigama i problemima pokušavaju to riješiti kroz bilo koja tri velika sustava – znanost, religiju ili magiju odnosno iscjeliteljstvo. Na taj način tumači i porast sklonosti koju ljudi pokazuju prema magijskim praksama za vrijem pandemije.

“Danas su najčešće različite iscjeliteljske prakse, od različitih poznatih karizmatičnih iscjelitelja, bilo iz hrvatske ili različitih svjetskih kultura, ali ljudi danas često vole saznati odgovore na probleme i pitanja iz sadašnjosti, ili budućnosti, to su tehnike kao što su tarot ili različite proricanja putem graha”, objašnjava.

Nikić napominje da treba razlikovati vjeru od praznovjerja. Kaže da tko ima istinsku vjeru taj ulazi u božji svijet gdje je sve moguće, dok praznovjerjem više ulazi u ovu magijsko mišljenje koje postoji u svima. To tumači s psihološke strane.

Svećenik: ‘Noć vještica nije strašna ako se radi o zabavi’

“U prvoj godini majčinstva dijete živi u simbiozi s majkom i sebe ne razlikuje kao posebni entitet. Tek tijekom prve godine počinje shvaćati da je nešto posebno a majka posebno i to izaziva tjeskobu jer je do tada dijete shvaćalo da se svijet okreće kako ono želi i odjednom vid da to ne funkcionira i onda potisne, u prvoj godini života naučimo obrambeni mehanizam potiskivanja i te magijske svijesti i svoje tjeskobe, muke i nevolje i to miruje dok se ne dođe u situaciju težih stresnih izazova. I ovo vrijeme u kojem mi živimo, onda se aktivira i ta magijska svijest jer kada dijete dođe u veliku nevolju dobije dijagnozu neizlječive bolesti, onda se neće pomiriti s tim, onda magijsko proradi u nama i kaže ima rješenja, i na temelju toga i ovi alternativni šamani razni igraju je su ljudi jako podložni takvom vjerovanju da ima čudesna moć koja će ga ozdraviti. Čudesna moć postoji za nas vjernike jer bogu ništa nije nemoguće, temeljni stav prema Bogu je da su čuda moguća. Mi vjerom ulazimo u taj sustav u kojem je sve moguće, a magijska svijest ne može potaknuti snagu jednog dijela da se nešto počne ostvarivati”, kaže Nikić.

Osvrnuli su se i na aktualnu Noć Vještica za koju Vukelić kaže da je jako zanimljiv primjer, kao i mnogi drugi praznici koji nisu iz naše kulture, već su uvedeni u zadnjim desetljećima iz drugih svjetskih kultura.

“Oni su više u nekakvog konzumerističkog tipa u kojima se prodaju proizvodi ili se sve okreće na zabavu, druženje i slično. Ja ne vidim tu magiju jer se preuzimaju obrasci iz drugih kultura koji samoj osobi u hrvatskoj ne predstavljaju ništa, isto kao irski praznik St. Patricks Day koji je u Irskoj religijski praznik a u hrvatskoj prilika za piti pivo”, kaže.

Nikić je o Noći vještica kazao kako se nije potrebno se boriti protiv tame, već je potrebno upaliti svijetlo.

“Kao zabava to je u redu, nije strašno”, zaključio je Nikić.