Trpimir Goluža jedan je od najaktivnijih zagrebačkih vijećnika i zasigurno najžešći kritičar zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Stoga nema boljeg sugovornika za ocjenu dvogodišnje vladavine lijeve koalicije koja još uvijek nije pohvatala sve konce.

Prošle su dvije godine od kada je Tomašević došao na vlast u Zagrebu. Kako biste ocijenili njegov rad?

Ocjenjujem ga razočaravajućim i zabrinjavajućim. Tomašević dominantno provodi ideološki ostrašćenu politiku kojom favorizira LGBT populaciju i svoje aktivističke skupine odnosno vrijednosti koje te populacije zastupaju. U upravljačkom smislu pokazao je golemo neznanje, neiskustvo i kadrovsku potkapacitiranost koja u kombinaciji sa isključivošću neprihvaćanja ljudi koji nisu iz njegova uskog kruga istomišljenika rezultira time da je danas Zagreb bitno nefunkcionalniji no što je bio prije Tomaševića.

Očito je da od njega niste imali prevelika očekivanja. Je li iznevjerio i ta mala očekivanja?

Očekivao sam puno više pogotovo u smislu transparentnosti i efikasnosti upravljanja gradom i jačanja uloge mjesne samouprave. No od toga za sada ništa.

Isto tako, s obzirom koliko su se hvalili svojim zelenim politikama, očekivao sam da će aktualna gradska vlast napraviti značajne iskorake u smislu održivog i ekološki prihvatljivog načina gospodarenja otpadom. No pokazali su politički kukavičluk i elementarno nepoznavanje procedura u tom segmentu. Kuću su krenuli graditi od krova, a ne od temelja i naravno izazvali kaos i nezadovoljstvo građana.

Prije izbora su obećavali da će Zagrebu donijeti „oporavak i novi uzlet“, umjesto obećanog uzleta dobili smo značajan pad kvalitete svakodnevnog života.

Možete li biti malo konkretniji?

Komunalne usluge su nedostupnije i  nekvalitetnije, ali i bitno skuplje. Nikad više smeća po ulicama, nikad lošije održavanje prometne infrastrukture i zelenih površina, nikad neizvjesniji upis djece u dječje vrtiće. Javni gradski prijevoz prorijedio je vozni red i skratio pojedine linije. Obnova slabo napreduje. Iako je prošlo tri godine od potresa još i danas u središtu grada sa oštećenih zgrada padaju komadi žbuke, cigle, crijepovi, djeca idu u škole koje su dokazano statički nesigurne i kao takve potencijalno opasne.

Koje su njegove najveće pogreške?

Bilo je puno lutanja i puno grešaka. Izdvojio bih one financijski „najteže“: ishitrenu i neutemeljenu odluku o drastičnom smanjivanju naknade „nasljeđenim“ korisnicima mjere roditelj odgojitelj, ubijanje europskog projekta izgradnje Translacijskog centra DB Srebrnjak i nepovratni gubitak već dobivenih 430 milijuna kuna, katastrofalno upravljanje Gradskom plinarom i stvaranje duga od 560 milijuna kuna, nepovoljno zaduživanje Grada za kredit od milijardu i 800 milijuna kuna. To su odluke koje će Zagrebu nanijeti veliku štetu, ne samo financijsku.

Za vrijeme kampanje često se pisalo o tome da je Tomaševiću stric svećenik, a otac branitelj i desničar. Međutim, on je u ove dvije godine potpuno „zatajio” strica svećenika i oca desničara. Vodi izrazito lijevu pa čak bih rekao i ekstremno lijevu politiku.

Da, očito nije „povukao“ na očevu stranu. Možda su u pitanju majčini geni ili je pak svoj politički habitus izgradio izvan obiteljskog kruga, pod utjecajem nekih drugih ljudi i društvenih skupina. Definitivno, u političkom smislu nije na oca niti na strica.

Puno se bavite komunalnim problemima u gradu. Što je problem s odvozom smeća i košenjem? Što se dogodilo?

Događa se da divlje svinje slobodno šeću urbaniziranim dijelom Zagreba i „razvrstavaju“ i konzumiraju neodvezeno smeće, a u zarasloj travurini vjerojatno se kote rojevi komaraca, a možda i zmija. Sve je počelo ishitrenim zaustavljanjem svih javnih nabava tako da su komunalna poduzeća ostala bez rezervnih dijelova i repromaterijala. Na to su se nadovezale nepromišljene poslovne odluke tzv. racionalizacije poslovanja i novog načina prikupljanja otpada. Srljalo se, umjesto da se u u cjelovito rješavanje krenulo dobro promišljeno, sveobuhvatno i postepeno. No, tako to biva kad nekompetentni ljudi dođu na upravljačke pozicije.

Posebno je poglavlje dodjela Nagrada Grada Zagreba. Tko je po vama zaslužio nagradu, a tko je dobio nagradu „preko veze”?

Nagrađivanje ravnateljice bolnice Sveti Duh i gospođe Čavajde politički je oktroirano i bacilo je veliku sjenu ne samo na sve ostale ovogodišnje laureate već i općenito na Nagradu Grada Zagreba. To je nagrada koja bi trebala biti prestižno priznanje za iznimna životna ostvarenja pojedinaca i kolektiva, no aktualna gradska vlast pretvorila ju je u djelomično ispolitizirano samonagrađivanje pri čemu je pobačaj odredila kao jedan od najvažnijih kriterija za njenu dodjelu. Posve je neprihvatljivo što su pri tome beskrupulozno, za svoj interes, iskoristili uglednu znanstvenicu i ženu koja se našla u vrlo zahtjevnoj životnoj situaciji.

Vi ste liječnik pa ćete mi sigurno dati zadovoljavajući odgovor na moje sljedeće pitanje. Kako je moguće da pacijent umre u bolnici Sveti Duh od svoje povraćotine i da ga nitko ne pregleda za sedam sati?

Takva smrt se ne smije dogoditi niti u jednoj zdravstvenoj ustanovi, a pogotovo ne u bolnici za vrijeme opservacije hitnog stanja. Ako je istina da preminuli, čak sedam sati, nije dobio niti najosnovniji oblik medicinske skrbi nedvojbeno je da se radi se o teškom nemaru zdravstvenih radnika. Već sama činjenica da ljudi tijekom opservacije na hitnom bolničkom prijemu borave u čekaonici, a ne u posebnom kontinuirano nadziranom prostoru nedopustiva je.

Kako je moguće da se danas u Zagrebu preminuli „bacaju„ na pod i da nisu dostojno zbrinuti?

Dostojanstveno postupanje prema pokojnicima zakonom je određena kategorija. U mnogim bolnicama odjeli patologije su „slijepo crijevo“ bolnice u koje se nedovoljno ulaže, iako bi ta ulaganja u usporedbi s ukupnim bolničkim troškovima bila gotovo zanemariva. Dakle, više se radi o nebrizi nego o nemogućnosti uvođenja reda i poštivanja propisanog standarda pri postupanju s tijelima pokojnika.

Dosta ste kritizirali Tomaševića. Koliko je za probleme u Zagrebu odgovoran njegov prethodnik Bandić koji je katastrofalno vodio grad. Ima li neka olakotna okolnost za Tomaševića?

Neosporno je da je Tomašević naslijedio zahtjevnu situaciju: dubioze u gradskom proračunu, zapuštenu gradsku infrastrukturu, prometne probleme, probleme s gospodarenjem otpadom, izazove obnove i sanacije potresom uništene imovine, no za sve te probleme je znao godinama. Godinama se i pripremao za preuzimanje gradske vlasti. Naravno da to sve nije mogao riješiti u dvije godine mandata, no do sad je mogao uspostaviti jasne principe racionalnog, odgovornog i poticajnog gospodarenja gradskim resursima. Po objektivnim procjenama to je izostalo.

Koliko je Tomašević samostalan u svojoj politici, a koliko pod utjecajem ekstremno ljevičarskog krila platforme Možemo?

Ne vjerujem da je samostalan. Uostalom, vođenje ozbiljne politike ne smije biti „one man show“ već dobro organiziran i hijerarhijski jasno strukturiran timski rad.

Je li on marioneta Ivane Kekin i Sandre Benčić?

Iako nisam dovoljno upućen u njihove međustranačke i unutarstranačke odnose, teško mi je povjerovati da bi Tomašević bio marioneta Ivane Kekin. No, po pitanju Sandre Benčić ne bih se u to kladio.

Jedan ste od najaktivnijih gradskih vijećnika. Koje su vaše ambicije. Hoćete li se na sljedećim izborima kandidirati za gradonačelnika

O tom potom! Do izbora je još jako daleko, gotovo pune dvije godine. Prije gradskih izbora održat će se europski, parlamentarni i predsjednički izbori, koji će u velike odrediti početne pozicije za gradske izbore i izbor gradonačelnika Zagreba. Ono što je sigurno to je da ću se i dalje vrlo ozbiljno, odgovorno i aktivno baviti Zagrebom na način da ću beskompromisno ukazivati na probleme i nuditi rješenja.