Miroslav Škoro dao je veliki intervjuu Večernjem listu u kojemu je govorio govori o svojoj predsjedničkoj kandidaturi i programu , ali je i napadno izbjegao da ti odgovore na pitanje kada se rodila ideja o njegovoj kandidaturi, tko je sudjelovao u tim inicijalnim razgovorima i tko su mu najbliži suradnici. Donosim najzanimljivija pitanja i odgovore iz iznimno dugačkog intervjua.
Fizičari bi rekli da je to momentum, a vjernici da je to prst Božji. Mislim da je to posljedica toga što sam nakon operacije prošle godine dobio bonus u životu, a u medijima priliku da se pojavljujem češće nego što je to uobičajeno, među ostalim i zato što se ove godine proslavlja 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”, pa se rodila ta ideja. Ne znam gdje i kako. Najprije se na Facebooku pojavio profil “Škoro moj predsjednik”, potom sam bio u jednoj anketi…
Ne. Ali pozivam sve koji mogu da to doznaju. Jeste li ikad prije razmišljali o predsjedničkoj kandidaturi? Nisam. No kako se sve skupa posložilo, objavio sam kandidaturu i uobličio stav koji mogu braniti mišlju, riječju, djelom i propustom. Mnogi su me odgovarali od toga, ali toliko se toga izdogađalo u kratko vrijeme da nisam mogao, poput francuske sobarice, gurnuti stvari pod tepih ili poput noja zabiti glavu u pijesak. Mnogi kod nas kažu da se ništa ne može učiniti, no ja vjerujem da se može, vjerujem u ovaj narod, u njegov potencijal. Gdje god nas staviš u svijetu, mi smo uspješni, samo smo u svojoj zemlji neuspješni. Očito imamo problem okvira u kojem se krećemo i taj okvir treba promijeniti.
Konzultirao sam se s ljudima s kojima sam odrastao i sa širokim krugom suradnika koje sam stekao u svojih 56 godina života. Ne bih imenovao nikoga posebno. U izradi programa konzultirao sam se sa stručnjacima i nakon toga ga još dao kompetentnim ljudima da ga pročitaju i eventualno sugeriraju izmjene. Je li vam pomagao stručnjak za ustavno pravo Mate Palić? Toga gospodina ne poznajem. Tko je u timu s kojima pripremate kampanju? Moram i to demistificirati. Nemam klasičan tim, nego, kao što sam rekao, širok krug ljudi s kojima razgovaram. Javlja mi se velik broj ljudi. Zasad mogu spomenuti Svoju sestru Vesnu, Marina Topića, krasnog osječkog fotografa, zatim profesora Željka Požegu s osječkoga Ekonomskog fakulteta, te neke svoje kolege profesore sa Sveučilišta Sjever.
Odbijam mogućnost da sam ičiji projekt. Ja to po svom habitusu niti želim niti mogu biti. Kad budem izabran, sam ću odlučiti o imenovanju i razrješenju savjetnika i za to mi neće trebati pomoć nekih službi. Primijetio sam u anketama i kako neki misle da nemam dovoljno obrazovanja. Očito nije dovoljno iskomuniciran podatak da imam više obrazovanja nego neki kandidati zajedno. No ako to nije dovoljno, kad budem predsjednik, upisat ću još jedan doktorat, vidim da se i to stigne. Omalovažavaju me svi koji impliciraju da sam nečiji projekt.
Foto: Lana Slivar Dominić/Hina