Da bi se aktualni šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković sada mogao “poskliznuti” te izgubiti potporu većine u stranci, poslije i u koaliciji – bilo je moguće samo u teoriji. U praksi, protiv Plenkovića nije se digla pobuna ni u stranci ni u koaliciji. No Plenković je i dalje na svome mjestu samo zato što nitko od pobunjenika ne želi inicirati rušenje predsjednika stranke ako bi to dovelo do rušenja vlastite Vlade i izvanrednih izbora.
Tu je još jednom zaštitnički odigrao Milijan Brkić, koji je smirivao Virovitičane kada su “poludjeli” jer im Plenković miče ministra Tomislava Tolušića. Činjenica je i da se Tolušić iz ove gubitničke pozicije izvukao zadržavajući “razinu”, no postalo je jasno da je Plenković manevrom s Tolušićem izgubio potporu tih Slavonaca u kandidaturi za drugi mandat šefa HDZ-a. Plenković je vidno oslabljen, a sada će biti i pod udarom ljudi koji su mu bili saveznici, piše Davor Ivanković u Večernjem listu.
U ovim zbivanjima probila se priča da je Plenković razočaranoj ministrici Žalac situaciju pokušao objasniti logikom teorije o “jednom koraku natrag, dva naprijed”, što je jedna od popularnijih parafraza Lenjinove tvrdnje koja u originalu glasi “korak naprijed, dva koraka natrag”. Ne znamo je li Žalac shvatila poantu, no ova parafrazirana teza mogla bi se zapravo odnositi na Tolušića. On bi, ako uspije hladno probaviti svoju detronizaciju, na kraju mogao avanzirati kada dođe vrijeme izbora u stranci, sigurno je da će neke od frakcija poduprijeti njegovu eventualnu kandidaturu. Pod uvjetom, naravno, da se dotad izgubi i efekt afere Roštilj.
Ostalim stranačkim disidentima, ili oporbenjacima, poput Davora Ive Stiera, Mire Kovača i tehnomenadžera Domagoja Ivana Miloševića, koji u HDZ-u ionako slovi kao “vječni kandidat za predsjednika”, također odgovara ova situacija s Plenkovićem. Koji je oslabio, ali ga iz pragmatskih razloga sada nitko ne želi zbaciti s trona prije vremena. Ni njima ne bi odgovarala nekakva izvanredna situacija pa od njih vjerojatno neće krenuti nikakva pobuna koja bi, primjerice, ugrozila hrvatsko predsjedanje EU.
Za Stiera se već zna da vrijedno gradi svoju stranačku bazu, pletući terensku mrežu od uglednih HDZ-ovaca koji se nisu ulijepili korupcijom i klijentelizmom. Svoju mrežu gradi i Miro Kovač, a njegova popularnost u dijelu stranačke baze HDZ-a nije zanemariva. Ima mnogih “oporbenjaka” koji će sada jako zastupati ideju da Stier, Milošević i Kovač ne rasplinjuju svoje udjele potpore u članstvu, nego da porade na partnerstvu.
U igru definitivno ulazi još jedan igrač, a to je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. On će se na izborima u stranci sigurno kandidirati za HDZ-ovu “prvu ligu”, vjerojatno ne i za predsjednika.