Hercegovačkoj književnici Martina Mlinarević Sopta organizatori Evergreen Festa u Čitluku su dali do znanja da je predstavljanje njezine knjige na tom festivalu nepoželjno, odnosno da zbog njezinog uvrštavanja u program festivala trpe silne pritiske, uključujući i pritiske od velikih sponzora festivala, prenosi Novi list.
Martina Mlinarević Sopta na ovom festivalu trebala je predstaviti svoju knjigu Huzur, u kojoj je opisala svoju borbu protiv teške bolesti, raka dojke. Hercegovačka književnica, podsjetimo, nakon operacije odstranjenja dojke fotografirala se za novine, želeći na taj način razbiti tabu o ženskom tijelu nakon operativnog zahvata kakav je prošla.
Pritisci na organizatore festivala, zbog kojih su na koncu otkazani nastup Martine Mlinarević Sopta i promocija njezine knjige u Čitluku, nisu stigli zbog sadržaja knjige, niti zbog spomenute fotografije.
Do pritisaka je došlo zbog njezinih političkih stavova, koje književnica u iznosi u svojim kolumnama. Martina Mlinarević Sopta radikalno kritizira tamošnji HDZ pa je zbog takvih stavova vrlo često optužuju da ne zastupa hrvatske interese. Kritike su postale još oštrije kada je član Predsjedništva BiH Željko Komšić, kojeg u Hercegovini ne priznaju za svog predstavnika, imenovao Martinu Mlinarević Sopta na mjesto veleposlanice u Češkoj.
Književnica je na napade reagirala objavivši uvrede koje dobiva putem društvenih mreža. Uz njih je ostavila i ovu poruku:
“Oni određivali gdje će tko hodati. Oni bi istjerivali iz domova. Oni bi silovali. Oni bi pokopali. Jer oni su Bog i batina žlibine, oni su vlasnici hercegovačkog pejzaža, gospodari gradova. Oni su pseudomoralisti sto ližu oltare i razglabaju o mom krevetu, a istovremeno jebu gdje stignu i koga stignu, jer jebati koga zapravo žele, jebiga – ne mogu. Oni su istančanog glazbenog ukusa i nacionalne svijesti, a sakupljaju ih s podova cajkaških birtija svih vikenda, specijalno o Gospojini i sličnim najvećim danima njihovog skrušenog života. Oni su pravednici koji šutke šute na pedofile mantijske. One su majke, ponizne svetice, koje mi žele “sve najbolje u bolesti”, licemjerne tračarošice što prvoj jaranici žele sve najgore, a kamoli nekom drugome. Pazi, gamadi, nije isto kad ovo napišete na portalčićima koje posjećuje tek vaša baba i još 3 tetke iz komšiluka, i kad ih ja ovako izvučem iz deponije. U meni je 182cm snage. I kamenog inata. A postat će ovaj kamenjar bolje mjesto za neku buduću djecu, da žive slobodno, da rade slobodno, da ljube slobodno, bez ovih maloumnih okova, postat će matere mi, koliko god trebalo za to života dati.”
