Politički analitičar Žarko Puhovski gostovao je na programu N1 televizije.
Može li ovaj štrajk u školama naštetiti stabilnosti Vlade?
To je prije svega problem za društvo, nastaje cirkus u desecima tisuća obitelji s djecom, to se čini u trenucima kad drugo nije bilo moguće, sindikati su se našli u situaciji koju smatraju nerješivom na drugi način i ministrica se tu pojavljuje kao neka vrsta heroine, a zapravo je direktno kriva za ovo. Pokrenula je reformu, a nije dala do znanja da se time enormno povećavaju radne obveze. Ako se to povećava, onda treba povećati i plaću, što nije uključeno u reformu.
Ministrica kaže da je dio reforme bio i povećanje plaće…
To ona nije rekla, propustila je reći da je zadala nove zadaće nastavnicima i nastavnicama. Nagradila je one koji su bili s njom u eksperimentalnoj verziji, a ostali su dobili barem 30 posto veću radnu obvezu u pripremi sata, a to nije uračunato u troškove. Sad se pojavljuje kao neka vrst sindikalistice, a ona je dio Vlade i ne može se tako ponašati. To koliko je administracija povećana pripremom radnog sata, to je nevjerojatno. Pojavljuje se čitav niz nepotrebnih stvari, drugi problem je što koalicija stalno igra na pali-gasi svjetlo, nikad se točno ne zna tko je na kojoj strani. To je na neki način vrsta krabuljnog plesa, nikad ne znate tko je na kojoj strani, jednom je Pupovac vani, jednom HNS, a na koncu svi ostaju unutra. Nisam siguran da je glavni motiv to što ljudi žele ostati u Saboru i imati privilegije, to je točno, ali s druge strane ti ljudi zaista imaju uvjerenje da se bez njih ne može i da oni nešto čine. Pupovac je uvjeren da radi za Srbe, HNS je sebe uvjerio da spašavaju hrvatsku naobrazbu i tu je situacija iz koje se ne može izaći van. Dogodit će se to da će reforma kiksati, da će nastavnici biti slabo motivirani. Svatko igra svoju ulogu, ministar Marić je rekao da nije protiv povećanja plaća, a njegov je posao da bude protiv, ali svi su pobrkali funkcije, on bi isto htio biti popularan, ali to ne ide, morate preuzeti svoje funkcije, on treba biti protiv povećanja plaća, a ministrica je trebala učiniti da u projekt reforme ubaci i povećanje plaće, ali to nije učinila.
Kome je upućena poruka HNS-a da će izaći iz koalicije ako se ne povećaju plaće?
Prije puno godina bili su sukobi Kine i Tajvana oko malih otoka, kineska vlada je svakih 15 dana izdavala posljednje ozbiljno upozorenje vladi Tajvana. Tako i ovo izgleda, ali uz napomenu, tko ne prihvaća ucjene, ne prihvaća pluralizam. Nema pluralizma bez ucjena. Ucjenama se postiže konsenzus. HDZ nije samo jači po broju zastupnika, ima šansu biti veoma jak na izborima, dok HNS nema nikakve šanse na narednim izborima i zato je njihova pozicija puno slabija. Mogu gnjaviti, izazvati neku vrst nove krize, tražiti novog ministra znanosti, ali objektivno ne mogu ništa fundamentalno napraviti. I zato će Jandroković reći da su spremni na sve opcije. Pitanje je jesu li oni preigrali svoju poziciju, Pupovac nije, jer zastupa simbolički bitnu skupinu, a dogodit će se da se ono malo što se pokrenulo od reforme – izgubi.
Zanimljiva je i pozicija Milana Bandića. Kaže da je tužan zbog štrajka i spreman je u Zagrebu učiteljima i nastavnicima povećati plaće i za 17 posto.
To je stari vic, njega nema – ja sam tu. On samo kaže – ako ne ide s HNS-om, ići će sa mnom, dat ću dio novca. Podržava nastavnike i nastavnice protiv ministrice, jer ima dugo vremena obračun s njom. l njega bi jako veselilo da i formalno uđu u koaliciju i da se riješe ministrice. Time bi formalizirao poziciju na razini države i osigurao podršku HDZ-a u Gradu Zagrebu. Za Bandića se uvijek zna da je dogovor moguć. Bandić svoje stavove uvijek može kvantificirati i dobar je jer je s njim uvijek poznato što se treba učiniti da bi većina funkcionirala. Većina njegovih zahtjeva su financijski rješivi.
Koliko je realno i moguće da 22. prosinca uz predsjedničke imamo i parlamentarne izbore?
Po mom sudu nikako. Ova Vlada je već i veće nevere izdržala, ovo je objektivno bura u čaši vode kad je o Vladi riječ i to se vidi po ponašanju Plenkovića i Jandrokovića. Oni znaju da nisu ugroženi, jer su se drugačije ponašali kad su bili ugroženi. S druge strane, tu je uvijek Bandić.
Kako komentirate ovu najavu novih državnih blagdana?
Na začuđujuće naivan način Plenković i ekipa misle da će dobiti podršku s tim datumima. Jedino gdje nešto mogu dobiti je pitanje Vukovara, jer kad bi se povezao Zakon o mjestu posebnog pijeteta s datumom, to bi bio način da se dobije podrška. Jedini po mom sudu ispravan datum je 30. svibnja, jer su tad bili demokratski izbori i izabran je Franjo Tuđman. Ja nisam bio sretan s tim izborom tad, nisam ni danas, ali je činjenica da je koliko toliko tad provedena demokratska volja i kad je Hrvatska postala država. Drugi datum bi trebao biti 15. siječnja, kad je ta činjenica i međunarodno priznata, jer je Hrvatska dotad bila samoproglašena država. Što se tiče Vukovara, tu su se ljudi oko Penave upleli u riskantnu situaciju. Prema njegovim izjavama ispada da su prava mrtvih važnija od prava živih, a prvorazredna ljudska prava onih koji su umrli važnija su od prava koja imaju manjine. Grad pijeteta znači hodanje po prstima, situacija na kojoj nema arlaukanja po cestama, jer pijetet pretpostavlja smiraj u pažnji prema pokojnicima, a ne zazivanje osvete. Ako se Vukovar proglasi gradom pijeteta, vojska nema što tamo tražiti, jer se na groblje ne ide s oružjem. Nema ni noćnih klubova, kako je to riješeno u, primjerice, Buchenwaldu. Međutim, za njih pijetet znači samo to da se trebaju riješiti ćirilice. Usput, HND bi taj dan trebao proglasiti danom sramote hrvatskog novinarstva, jer nitko tad nije objavio da je Vukovar pao. To je sramota i to bi trebalo obilježiti da se nikad više ne dogodi. Vukovar je rana, ali jedini način da se stvari normaliziraju, jer imam osjećaj da se s godinama približavamo ratnom vremenu, umjesto da se udaljavamo od njih. Manje smo zreli od mekototalitarne Jugoslavije iz sedamdesetih godina.
Hoće li ovo pitanje državnih praznika pomoći kampanji Kolinde Grabar Kitarović?
Pretpostavljam da hoće, barem ovo za Vukovar, ne ovo o ostalim praznicima. Veliki problem Kolinde Grabar Kitarović je to da ona nema punu podršku HDZ-a. Jasno je i po tome što iz njenog stožera cure papiri s didaskalijama, a i ovo s Andrijom Mikulićem. Naravno da je skandal da se državni inspektor time bavi.
Foto: Edvard Šušak/Hina