Odbjegli bankar iz Vrlike išao u lov sa Zoranom Milanovćem: Bio je prijatelj s bivšim ministrom Kotromanovićem

Odbjegli bankar iz Vrlike išao u lov sa Zoranom Milanovćem: Bio je prijatelj s bivšim ministrom Kotromanovićem

Kako je radio u banci, bio je jamac za kredit desecima ljudi. Oni su prestali vraćati rate, a onda je i saznao da neće dobiti otpreminu od 400.000 kuna na koju je računao. Pukao je na nepravdu, kažu njegovi prijatelji:

“Ma bio je legenda i car. Imao je tu neku karizmu, znao se držati i ponašati. A možda se vrati kad sva ta euforija malo splasne. Znate, svi mi iz rata ponekad imamo kratki fitilj, pa na nepravdu reagiramo impulzivno. Iako, on je preponosan i nije glup. Prije će se ubiti nego se vratiti i završiti u zatvoru”, piše  Mario Pušić za Jutarnji list.

Nitko o Srđi neće u Vrlici reći jednu lošu riječ, a sigurno to nećete čuti od dvojice njegovih prijatelja od malih nogu i suboraca, no oni nam jedini otkrivaju vrlo vjerojatne motive čovjeka koji je svojim potezom šokirao njihov kraj i zaprepastio čitavu Hrvatsku, iako je nemali broj onih koji su ovaj njegov potez popratili sa simpatijama. Srđan je bio dosta dobro situiran, sa stalnim primanjima čitave obitelji, i supruge i četvero djece, kućom i stanom, a opet, bio je u financijskim poteškoćama. Poklopilo se, pričaju nam dvojica njegovih prijatelja, da se mu je iskliznula otpremnina od 400.000 kuna, a morao je vraćati dugove ljudi kojima je bio jamac.

Od rata naovamo je Srđo svojim sumještanima radio sve bankarske poslove, uplate, isplate i sve što je trebalo, pa tako i kredite. Kod njega su ga mogli dobiti svi, pa i oni koji nisu ispunjavali uvjete.

– Došao bi čovjek po kredit, a Srđo bi radio dokumente, pa bi onda vidio da ovaj nema uvjete i da mu treba jamac. Srđo bi upisao sebe, samo da papiri prođu. I to ne jednom, dvaput, već svaki put kada bi nekom zaškripilo. S godinama se kupilo takvih. I što se događa? Ovaj ne vraća kredit, sjeda Srđi. Koliko je bilo takvih i koliko je Srđo vraćao tuđih novaca, to znaju samo on i dragi Bog – slažu se Ante i Ujo.  

Tvrde nam da je zadnjih tjedana, otkako se pročulo da se zatvara poslovnica u njihovom gradu, Srđan obilazio ljude umjesto kojih je tako plaćao kredite, među kojima je i nekoliko tamošnjih obrtnika, moleći ih da podmire svoje obveze, ne, dakako prema banci, već prema njemu. Malo je vjerojatno da je Djaković silne milijune strpao u ruksak u gotovini, a lako je moguće da je većinu novca pronevjerio tijekom godina krpajući rupe tuđih kredita i izvlačeći ga za vlastiti lagodan život, jer, slažu se svi, nije Srđo na sebi štedio. Osim toga, matematički gledano, za isplatu 11 milijuna kuna u, recimo, apoenima od 200 kuna potrebno je 55.000 novčanica koje teže oko 50 kilograma. Ukoliko bi se naslagale jedna na drugu, taj bi “toranj” bio visok oko šest metara.

U kombinaciji povrijeđenog ponosa i financijskih poteškoća Srđan nije trebao potegnuti za tako drastičnim mjerama, jer je imao toliko prijatelja koji bi mu pomogli, taman da su u pitanju milijuni, misle tako njegovi prijatelji.

– Zvao me je Biće Šarac iz Beograda, on je porijeklom Vrličanin koji je tamo uspio u poslu, ima neke diskoteke, uglavnom, čovjek je imućan. On me pita, Ante, je li Srđo u problemu, reci koliko treba, 100, 200 ili 300 tisuća eura? U kuću mu je došao prijatelj, poznati poduzetnik koji zapošljava 2000 ljudi, pa mu pita sina koliko milijuna treba, dva, pet ili deset da Srđu izbavi iz problema, ljuteći se pritom što mu se Srđan nije prije javio. Znači, za njega bi se skupilo, samo da je rekao, jer taj čovjek ima prijatelje po svuda, to ne možeš vjerovati – kaže nam Ante.

I drugi Vrličani pričaju nam da je Srđan sređivao sve, a ne samo kredite. Ako bi netko trebao vezu za hitan bolnički pregled u Splitu ili Zagrebu, Srđo bi riješio. Srđana bi se zvalo da pomogne kod upisa u škole i na fakultete, on bi urgirao za papire koji bi se predugo povlačili po ladicama državnih i mjesnih ustanova.  

Odakle mu takva moć i takvi kontakti, pitamo Antu.

– Pa jednostavno je poznavao ljude. On jako lako sklapa prijateljstva. Evo, da je doma, mi sad dođemo do njega, i u drugoj minuti je na stolu spiza i vino. Da dođe ovdje u kafić, odmah je oko njega njih deset. I nije to samo u Vrlici, nego kamo kod došao. Evo, primjera. On je jako dobar prijatelj s Antom Kotromanovićem, koji nam je u ratu bio zapovjednik. I dok je Ante bio ministar, doveo tadašnjeg premijera Zorana Milanovića kod Srđe u lov ili tako nešto. I zove mene Srđo: Ajde Ante navrati, idemo malo u đir, doša Ante, doveo i Zokija, pa ćemo zajedno. Razumijete, nije on vodio brigu o nekim veličinama, za njega su svi isti, on je s njima pričao kao mi sada – govori Ante. Najviše je uživao u lovu i ribolovu, za to je uvijek bio spreman, kažu nam, jer su mu te aktivnosti bile opsesija, ribolov pogotovo, na koji bi išao na Peruću ili na more, svejedno, a ni tamo nikada sam.

– Ma bio je legenda i car. Imao je tu neku karizmu, poput, recimo Sanadera, ne u tim okvirima, je li, ali znate na što mislim. Znao se držati i ponašati. A možda se vrati kad sva ta euforija malo splasne. Znate, svi mi iz rata ponekad imamo kratki fitilj, pa na nepravdu reagiramo impulzivno, a poslije se stvari slegnu. Tako će možda i kod njega – misli Ante.

– Ma neće. On je preponosan i nije glup. Prije će se ubiti nego se vratiti i završiti u zatvoru kao neki kriminalac – složili su se Ante i Ujo.

U ovom trenutku najteže je Srđanovoj obitelji. Oni također nisu mogli naslutiti što sprema njihov suprug, otac i djed.

– Ma još su u šoku. A možete zamisliti. Upala im u kuću policija, pa pretres svega, ma to je trauma. A ne znaju ni di je, ni što je. Sve dobri i pošteni ljudi – kaže Ante za Jutarnji list.

Foto: Admir Buljubašić/Hina