U završnoj deklaraciji summita NATO-a u Londonu Kina se po prvi put spominje kao moguća prijetnja Savezu. “Mi shvaćamo da njezin rastući utjecaj i njezina međunarodna politika za nas znače izazov, ali i šansu na koju moramo odgovoriti zajednički, kao savez”, stoji u tekstu dokumenta.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg (još) ne želi, međutim, Kinu promatrati kao novog protivnika ili čak neprijatelja. “Ne radi se o tome da NATO sada kreće prema Kineskom moru, ali mora se imati u vidu da nam se Kina približava”, kazao je Stoltenberg u Londonu aludirajući pritom na aktivnosti Kine na Arktiku, u Africi i Europi, koje nemaju veze s klasičnim vojnim naoružavanjem, piše Deutsche Welle.

Ova rečenica deklaracije “ne znači da je Kina već sada neprijatelj”, rekao je i američki ministar odrane Mark Esper. Kina je, po njemu, strateški izazov. “Moramo biti spremni u slučaju da se stvari ne budu odvijale onako kako bismo mi to željeli.”

Ali, zbog čega točno zapadni savez brine? Prije svega zbog sljedećih osam točaka.

NAORUŽANJE: Kina izdvaja jako puno novca za naoružanje i vojsku – modernizira oružane sustave i mornaricu. NATO se trudi zadržati nadmoć kada je riječ o strateškom i interkontinentalnom nuklearnom oružju. Mornaričke snage NATO-a – tu se prije svega misli na pacifičku flotu SAD-a – trebala bi biti jednako snažna kao kineska. Kina, nakon Sjedinjenih Država sa 160 milijardi dolara, ima drugi najviši budžet za obranu zemlje u svijetu. SAD je, međutim, sa 630 milijardi daleko ispred nje.

SURADNJA: Kina u velikom stilu kupuje oružje od Rusije koju NATO smatra protivnikom. Zauzvrat kineske firme Rusima prodaju hitno potrebne mašine i infrastrukturu za plinsku i naftnu industriju, koje Rusija od 2014, kada su joj zapadne zemlje uvele sankcije zbog aneksije Krima, ne može više kupovati na Zapadu. NATO s nervozom prati suradnju ovih dviju moćnih zemalja.

KOMUNIKACIJA: SAD se zalaže da se kineski koncern Huawei isključi iz izgradnje telekomunikacijske infrastrukture. Strahuju od špijunaže i mogućih sabotaža. No, europske članice NATO-a ne žele isključiti Huawei u izgradnji 5G mreže, već zahtijevaju da se samo pridržava općih sigurnosnih standarda. Zadatak NATO-a će biti da konkretno procijeni potencijalne rizike kineske telekomunikacijske infrastrukture i pronađe put za komunikaciju u slučaju kibernetičkih napada. SAD na primjer ovdje zahtijeva tvrđi nastup, zbog čega negoduje njemačka kancelarka Angela Merkel. Njezin argument je da su ekonomske veze s Kinom važne kako za Njemačku tako i za druge europske države.

INFRASTRUKTURA: Kina je u svojoj novoj Incijativi Puta svile okupila 16 zemalja istočne i jugoistočne Europe, daje jeftine kredite i gradi infrastrukturu u zemljama koje su članice NATO-a i Europske unije. Najviše je uloženo u pet balkanskih zemalja koje nisu članice NATO-a. 2016. i 2017. investicije su iznosile nešto više od devet milijardi eura. Johannes Hahn koji je donedavno bio europski povjerenik za proširenje je još početkom godine izjavio kako Zapad precjenjuje utjecaj Rusije i potcjenjuje uticaj Kine.

AFRIKA: Kina je vrlo aktivna u afričkim zemljama bogatima resursima; dijeli jefitine kredite i gradi infrastrukturu poput cesta, željeznica i elektrana, što zapravo radi sa svojim tvrtkama. Kineske investicije zemlje u koje investira često vode u prezaduženost i tjeraju ih u ogromnu ovisnost o Pekingu.

ARKTIK: NATO strahuje da kineski utjecaj na ovaj način neće rasti samo u Africi već i u drugim dijeliovima svijeta. Kinesko vodstvo je 2018. objavilo tzv. “Bijelu knjigu o arktičkoj politici”. Iako ne graniči s arktičkim područjem, Kina u njoj polaže prava na dio tog područja. Kineske firme bi uz ogromne investicije trebale sudjelovati u razvoju i eksploataciji Arktika.

PERZIJSKI ZALJEV: Kina bi mogla na Bliskom i Srednjem istoku napustiti svoju višedesetljetnu manje-više neutralnu ulogu. Njezin utjecaj raste opet uz ogromne investicije prije svega u Iranu, koji bi trebalo biti novo čvorište Novog Puta svile. Što je veće neprijateljstvo između Irana i SAD-a, i što su slabije obveze propalog sporazuma o atomskom programu Irana, to Kina više popunjava te praznine, uvjereni su analitičari NATO-a u Bruxellesu.

JUŽNOKINESKO MORE: Kina tvrdi da polaže prava na otoke u Južnokineskom moru, koji prema SAD-u pripadaju drugim državama jugoistočne Azije, s kojima je pak SAD u savezništvu. Vojne provokacije Kine u toj regiji bi u jednom trenutku mogle zaista dovesti do sukoba. Sam NATO ne bi bio direktno uključen u sukob, ali bi svakako bio uključen najveći član saveza – SAD. Bi li onda trebale i druge članice stati uz SAD?

Na nekim problematičnim područjima koja se tiču i ekonomskih interesa 29 članica NATO-a ne rade protiv Kine, već protiv vlastitih saveznika unutar NATO-saveza. Jer, ne ispašta samo Kina zbog američkih kaznenih carina, već i Njemačka, Fancuska i druge zemlje. To bi moglo staviti Kinu i Europljane  na istu stranu – protiv vodeće sile NATO-a, Sjedinjenih Država.

Francuski predsjednik, Emmanuel Macron je javno izrazio sumnju u to da bi na Kinu i Rusiju uopće trebalo gledati kao na klasične neprijatelje. On bi radije da se NATO koncentrira na borbu protiv terorizma. Zbog toga Tomas Valasek iz trusta mozgova “Carnegie Europe” vjeruje da će proći još dosta vremena dok NATO ne razvije jedinstvenu politiku prema Kini. On naglašava da Kina na duže staze može biti “puno veći problem nego Rusija, samo što se on sporije razvija”.

Foto: Roman Polepey/ EPA/Hina