Pučka pravobraniteljica Lora Vidović se osvrnula na rad MUP-a i postupanje policije prema migrantima, tj. na najnoviji slučaj dvojice studenata iz Nigerije koji su završili u Bosni i Hercegovini i koji još uvijek nije riješen. Rekla je kako mediji nisu njen prvi izvor informacija, već je zatraženo očitovanje od MUP-a.

“Mediji nisu moj osnovni izvor informacija, mi smo povodom ovog slučaja otvorili predmet, zatražili dostavu informacija od MUP-a i naravno, za sada ne mogu komentirati detalje jer ih ne znamo i očekujemo odgovor od MUP-a.”

“Naravno, svaka priča ima dvije strane, i MUP-ovo priopćenje je tu prilično informativno i daje dosta informacija. Onu ključnu informaciju koju nažalost ne daje i ono što mi još uvijek ne znamo je kako su se ta dvojica nigerijskih državljana zatekla u Bosni. Kako je išao njihov put iz Hrvatske u Bosnu je ono na što još trebamo dobiti informaciju.”

Rekla je i kako smatra da MUP zapravo informacije prema javnosti komunicira dosta brzo, ali da je od brzine dostave informacija važniji sadržaj istih,javlja N1.

“MUP komunicira prilično brzo, s medijima komunicira prilično brzo, dakle, čak i možda u kraćem roku od onoga što bi bilo očekivano.”

“Ide li dostava dokumenata brže ili sporije, u funkcioniranju državnih tijela, to ne ide tako brzo. Ono što mislim da je važnije od brzine dostave informacija je pitanje sadržaja tih informacija. Kada su neke situacije dvojbene, kada postoje slučajevi koje je potrebno istražiti, zapravo ono što dolazi od MUP-a je MUP-ova informacija o tome, MUP-ov pogled na stvari, MUP-ovo izvještavanje o tome što se dogodilo. Ono što se u cijelom nizu slučajeva nama pokazalo u radu, u zadnjih 3 i više godina, u konkretnom području migracija, je da to zapravo jednostran pogled na stvari i da ne uzima u obzir i ono o čemu govore u nekim konrektnim slučajevima migranti, odnosno njihove obitelji.”

Dodala je kako je njen Ured u takvim slučajevima zatražio provođenje neovisne istrage.

“Mi smo u takvim slučajevima zatražili provođenje neovisne istrage, pisali smo i saborskim odborima i predsjedniku Sabora. Ono što je izuzetno važno je postojanje učinkovite i neovisne istrage.”

“Da bi istraga bila neovisna moraju ju provoditi ljudi koji su različiti od onih koji su optuženi ili su s njima u okviru radnog odnosa povezani. Jedino nam zaista istraga koja je neovisna od MUP-a, odnosno policijskih postaja i uprava u kojima se nešto događa, može dati relevatne, stvarne i istinite odgovore.”

“Dok to nemamo, mi imamo samo MUP-ovu stranu. To je ono što smo mi u svom radu primijetili i to je ono što mi propitujemo,” dodala je Vidović.

Na pitanje podrazumijeva li ulazak u Schengen pushbackove, Vidović je rekla kako su pushbackovi suprotni i međunaronom i unutarnjem nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske.

“Pushbackovi su suprotni međunarodnom pravu, suprotni su unutarnjem nacionalnom zakonodavstvu. Pushback znači vraćanje osobe koaj je zatečena na području neke države, znači na području Republike Hrvatske, negdje na teritoriju ili samo na samoj granici, vraćanje preko granice bez provođenja individualiziranog postupka.”

Istaknula je kako su pushbackovi u svakom slučaju zabranjeni. “Pushback je u svakom slučaju zabranjen, on je suprotan Schengenskom zakoniku koji izričito traži da se u postupanju u zaštiti vanjske granice izričito drži i poštuju svi međunarodni ljudskopravaški standardi.

Dakle, nema spora o tome jesu li pushbackovi dozvoljeni, dopušteni, prihvatljivi – nisu.”

“Događaju li se oni? Ono što mi vidimo kroz naše predmete već cijeli niz godina, ono o čemu svjedoče brojna izvješća nevladinih i međunarodnih organizacija, je da je pristup međunarodnoj zaštiti uvelike mnogima otežan ili čak onemogućen. To su situacije o kojima mi primamo pritužbe – kada se migrant zatekne na području Republike Hrvatske, čak i ako zatraži azil, to mu se onemogući.”

“Dakle, taj njegov zahtjev se ignorira i njega se prebaci natrag preko zelene granice u Bosnu i Hercegovinu.”

Istaknula je kako o takvim situacijama njen Ured već godinama izvještava.

“Prije je takva situacija bila na granici sa Srbijom. Dakle, to je situacija o kojom mi već godinama izvještavamo, ono što uvijek i bez iznimke čujemo od MUP-a je da se takva situacija nije dogodila, da oni to nemaju evidentirano.”

“Ono što smo također u nekoliko navrata zamijetili, a može biti zanimljivo i u kontekstu ove dvojice nigerijskih državljana, je činjenica da se sve migrante koji su bili zatečeni na teritoriju vraćalo u policijsku postaju gdje su navodno prešli granicu na pravom mjestu, dakle gdje su ušli u Hrvatsku da bi im se tamo izdalo rješenje o povratku.”

“I nakon toga bi ih se pustilo. To je bila službena verzija. Dakle, ne znamo što je dalje s njima bilo, oni su pušteni. Kada pustite osobu, date joj rješenje o povratku, na primjer, u policijskoj postaji Tovarnik ili u policijskoj postaji Donji Lapac – gdje ta osoba može otići nego natrag Srbiju, odnosno Bosnu i Hercegovinu?

Dodala je i kako činjenica što nema podataka o tome gdje su dvojica nigerisjkih državljana prešli granicu govori nešto i o samoj granici.

“Činjenica da nema podatka o tome gdje su i kako ova dvojica nigerijskih državljana prešli granicu, također nešto govori o sigurnosti te granice. Samo, čini mi se, iz jedne malo drugačije perspektive. A mislim da bi i o tome trebalo razmisliti.”

Foto: Zvonimir Kuhtić/Hina