Doktor Sucharit Bhakdi, dugogodišnji profesor sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu i dugogodišnji predstojnik Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu, uputio je otvoreno pismo njemačkoj kancelarki Angeli Merkel u kojemu traži jasne odgovore na pitanje o strategiji borbe protiv koronavirusa. Profesor smata da je njemačka vlada nepotrebno ograničila javni život i sumnja da se namjerno preuveličava broj mrtvih od koronavirusa. Pismo, koje je objavljeno na portalu Global Research, prenosimo u cijelosti.
Kao emeritus sa Sveučilišta Johannes-Gutenberg u Mainzu i dugogodišnji direktor Instituta za medicinsku mikrobiologiju, osjećam se dužnim dovesti u pitanje ograničenja u javnom životu koja trenutno poduzimamo kako bismo smanjili širenje COVID-19 virus.
Nije mi namjera umanjiti opasnosti od virusa ili širiti političku poruku. Međutim, smatram da je moja dužnost dati znanstveni doprinos stavljanju u perspektivu trenutnih podataka i činjenica – i, osim toga, postavljati pitanja koja se mogu zaboraviti za vrijeme ove burne rasprave. Razlog za moju zabrinutost leži prije svega u doista nepredvidivim socio-ekonomskim posljedicama drastičnih restriktivnih mjera koje se trenutno primjenjuju u velikim dijelovima Europe i koje se u Njemačkoj već uveliko primjenjuju.
Želja mi je kritički argumentirati prednosti i mane ograničavanja javnog života i njihove dugoročne efekte.Kako bih to ostvario, postavio sam pet pitanja na koja do sada nisam dobio dovoljno odgovora, ali koja su neophodna za uravnoteženu analizu. Želio bih vas zamoliti da brzo komentirate, a istovremeno apeliram na vladu da razvije strategije koje učinkovito štite rizične skupine bez ograničavanja javnog života i još intenzivnije polarizacije društva.
1. Statistika
U infektologiji – koju je osnovao sam Robert Koch – tradicionalno se razlikuje infekcija i bolest. Bolest zahtijeva kliničku manifestaciju. Zbog toga u statistiku trebaju biti uključeni samo bolesnici sa simptomima poput vrućice ili kašlja.
Drugim riječima, nova infekcija – mjereno testom COVID-19 – ne znači nužno da imamo posla s novo bolesnim pacijentom kojem treba hospitalizacija. Međutim, trenutno se pretpostavlja da pet posto svih zaraženih ljudi ozbiljno obolijeva i potreban im je respirator. Projekcije temeljene na ovoj procjeni sugeriraju da bi zdravstveni sustav mogao biti preopterećen.
Moje pitanje: Jesu li projekcije razlikovale zaražene ljude bez simptoma i stvarne, bolesne pacijente – tj. ljude koji razvijaju simptome?
2. Opasnost
Već duže vrijeme kruži niz koronavirusa – koji mediji uglavnom ne primjećuju. Ako se pokaže da virusu COVID-19 ne treba pripisati značajno veći potencijal rizika od već cirkulirajućih korona virusa, sve bi protumjere očito postale nepotrebne. Međunarodno priznati časopis za antimikrobne agense uskoro će objaviti rad koji se bavi upravo ovim pitanjem. Preliminarni rezultati studije mogu se već vidjeti danas i dovesti do zaključka da se novi virus ne razlikuje od tradicionalnih korona virusa u smislu opasnosti. Autori to izražavaju u naslovu svog rada „SARS-CoV-2: Strah protiv podataka“.
Moje pitanje: Kako se trenutačno opterećenje odjela intenzivne njege s pacijentima s dijagnosticiranom COVID-19 uspoređuje s drugim koronavirusnim infekcijama i u kojoj će mjeri ovi podaci biti uzeti u obzir u daljnjem odlučivanju vlade? Uz to: Je li gornja studija uzeta u obzir u dosadašnjem planiranju? I ovdje, naravno, “dijagnosticiran” znači da virus igra presudnu ulogu u bolesnikovom stanju bolesti, a ne da prethodne bolesti igraju veću ulogu.
3. Diseminacija
Prema izvješću Süddeutsche Zeitung, čak ni citirani institut Robert Koch ne zna točno koliko je testiranih na COVID-19. Činjenica je, međutim, da je u Njemačkoj nedavno primijećen nagli rast broja slučajeva kako se povećava količina testova.
Stoga je razumno sumnjati da se virus već nezapaženo proširio u zdravoj populaciji. To bi imalo dvije posljedice: prvo, to bi značilo da je službena stopa smrti – na primjer, 26. ožujka 2020. godine bilo 206 smrtnih slučajeva od oko 37.300 infekcija ili 0,55 posto – previsoka; i drugo, to bi značilo da bi bilo teško spriječiti širenje virusa u zdravoj populaciji.
Moje pitanje: Je li već postojao slučajni uzorak zdrave opće populacije za potvrdu stvarnog širenja virusa ili se to planira u skoroj budućnosti?
4. Smrtnost
Strah od porasta stope smrtnosti u Njemačkoj (trenutno 0,55 posto) trenutno je predmet pozornosti medijske pozornosti. Mnogi su zabrinuti da bi se to moglo dogoditi kao u Italiji (10 posto) i Španjolskoj (7 posto) ako se ne poduzmu mjere na vrijeme.
U isto vrijeme se širom svijeta pravi pogreška pri kojoj se prijavljuju smrtni slučajevi povezani s virusom čim se utvrdi da je virus bio prisutan u trenutku smrti – bez obzira na druge čimbenike. To krši načela samo kad je izvjesno da je uzročnik igrao značajnu ulogu u bolesti ili smrti, ako se može postaviti dijagnoza. Savez znanstvenih medicinskih društava Njemačke u svojim smjernicama izričito piše: „Uz uzrok smrti, mora se navesti i uzročni lanac s odgovarajućom osnovnom bolešću na trećem mjestu na smrtnoj listi. Povremeno se moraju navesti i četverovezani uzročni lanci.
Trenutno nema službenih podataka o tome jesu li, barem unazad, poduzete kritičnije analize medicinskih kartona kako bi se utvrdilo koliko je smrti zapravo uzrokovalo virus.
Moje pitanje: Je li Njemačka jednostavno pratila ovaj trend opće sumnje u COVID-19? Namjerava li se ta kategorizacija nastaviti nekritički kao u drugim zemljama? Kako onda razlikovati stvarnu smrt povezanu s koronom i slučajnu prisutnosti virusa u trenutku smrti?
5. Usporedivost
Strašna situacija u Italiji koristi se kao referentni scenarij. Međutim, prava uloga virusa u toj zemlji potpuno je nejasna iz više razloga – ne samo zato što se ovdje primjenjuju i točke 3 i 4, već i zbog toga što postoje izuzetni vanjski čimbenici koji ove regije čine posebno ranjivima. Jedan od tih čimbenika je i povećano zagađenje zraka na sjeveru Italije. Prema procjenama WHO-a, ova je situacija, čak i bez virusa, dovela do preko 8000 dodatnih smrti godišnje u 13 velikih talijanskih gradova Italije. Od tada se situacija nije bitno promijenila.Konačno, pokazalo se i da zagađenje zraka uvelike povećava rizik od virusnih bolesti pluća kod vrlo mladih i starijih ljudi. Štoviše, 27,4 posto posebno ranjivog stanovništva u ovoj zemlji živi s mladima, a u Španjolskoj čak 33,5 posto. U Njemačkoj je taj broj samo sedam posto. Pored toga, prema prof. Dr. Reinhardu Busseu, šefu Odjela za upravljanje zdravstvom na TU Berlin, Njemačka je značajno bolja od Italije u pogledu jedinica intenzivne njege.
Moje pitanje: Koji se napori čine kako bi se stanovništvo osvijestilo tih elementarnih razlika i kako bi ljudi shvatili da scenariji poput onih u Italiji ili Španjolskoj ovdje nisu realni?