Predsjednik Zoran Milanović je svojom radikalnom kritikom HOS-a i pozdrava „ Za dom spremni” na spektakularan način označio kraj „rata protiv koronavirusa” i neslužbeno otvorio predizbornu kampanju. Postao je zvijezda dana prema kojoj Vili Beroš i Alemka Markotić, HDZ-ove stručne nade u usponu, izgledaju kao obični epizodisti u nekom niskobudžetnom filmu..
Premda se na prvi pogled može steći dojam da je Milanovićev „veliki prasak” u Okučanima početak dugo najavljivane tvrde kohabitacije, ipak treba biti oprezan i sačekati s konačnim zaključcima. Možda je ovo začetak jedne „ljubavi” iz interesa koja bi mogla završiti velikom koalicijom HDZ-a i SDP-a nakon skorih parlamentarnih izbora. Ako do toga dođe, a takvi se dimni signali uporno šalju iz Bruxellesa i, što je još bitnije, iz Berlina, kum tog dogovorenog braka svakako će biti Zoran Milanović.
Zadovoljni Mesić i Pusić
Ovdje nikako ne želim reći da je verbalni rat između Plenkovića i Milanovića dogovoren, ali ne treba biti nešto posebno politički pronicljiv da bi se zaključilo da ovakav politički sukob ili, ako je nekome draže, brižno režirani igrokaz savršeno odgovara Plenkoviću, HDZ-u, SDP-u i Milanoviću. Predsjednik se preko noći prometnuo u lidera „antifašističke ljevice”, na kojemu bi mu mogao pozavidjeti i bivši predsjednik Stipe Mesić koji se s njim čuje po potrebi. Već su počeli stizati „telegrami” potpore, a svakako je najupečatljivija došla od Zorana Pusića.
Milanović će pomoći i svojoj bivšoj stranci kojoj će očito jedan od glavnih predizbornih točaka biti povratak Hrvatske na tekovine „antifašističkog pokreta”. Ovakvi benefiti za Milanovića i SDP su očekivani, ali je zanimljivo da bi još veću korist od predsjednikova „desanta na HOS” mogao izvući Andrej Plenković i njegov HDZ.
Nije tajna da vladajuća stranka ulazi u kampanju za parlamentarne izbore s dobro prikrivenim strahom da više nema bjanko potporu desnog i konzervativnog biračkog tijela koje joj je bilo vjerno od prvih demokratskih izbora pa sve do nedavnih predsjedničkih. Miroslav Škoro je na predsjedničkim izborima ušao u to biračko tijelo s dobrim izgledima da i na parlamentarnim izborima dobije njihovu potporu. Plenković je doduše porazio stranačku desnicu na unutarstranačkim izborima, ali to mu nije nikakva garancija za opće izbore. Dok je stranačka desnica uglavnom bila klijentelistička, a pozivala se na nacionalne vrijednosti samo da bi ostvarila utjecaj u stranci, opće desno i konzervativno biračko tijelo, koje ne ovisi o stranačkom uhljebljivanju, ima idealističkiji pristup. Oni zaista žele neke konzervativne vrijednosti. Uvjereni su da ih je Plenković iznevjerio i da njegov HDZ ima desno krilo u stranci samo zbog glasova na parlamentarnim izborima.
Nakon Milanovićevih izjava u Okučanima, Plenković se želi prikazati kao brana od dolaska „lijevog ekstremizma” i zaštitnik Domovinskog rata.
Iako su ovi prijepori praktično zagušili medijski prostor u posljednja dva dana, stvari se neće razvijati tako jednostavno i lagano kako su zamislili HDZ-ovi stratezi. Prije svega, nisam siguran da će se na ovim izborima biračko tijelo polarizirati i mobilizirati na starim ideološkim temama kao što su to, pojednostavljeno rečeno, ustaše i partizani. Naravno da će jedan dio birača odluku donositi isključivo na tima pitanjima, ali smatram da su te karte podijeljene i da će Plenković teško povratiti biračko tijelo koje na prošlim izborima nije glasao za HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović.
Neminovno rezanje plaća
Na sljedećim parlamentarnim izborima jedna od bitnih tema bit će rekapitulacija „rata protiv koronavirusa” i posljedice totalne karantene koja je nanijela prilično veliku gospodarsku i socijalnu štetu hrvatskom društvu. HDZ želi izbore što prije kako bi iskoristio relativno uspješnu borbu protiv koronavirusa, ali i kako bi se izbori održali prije nego što počne s neminovnim rezanjem plaća u javnom sektoru.
Nezaobilazna tema će biti i famozne reforme o kojima Plenkovićeva Vlada najradije ne bi ni govorila jer u ove četiri godine nije praktično riješila nijedan veliki problem. Zdravstveni sustav je još iz vremena komunizma, javni sektor je još glomazniji i skuplji, beskorisne županije još nisu ukinute, a općina i gradova imamo i za izvoz. Teško je očekivati da će se Plenkovićev HDZ odlučiti na snažnije rezanje parafiskalnih nameta, a ako i nešto obeća, teško će uvjeriti građane da zaista misle ozbiljno.
Ove teme ne odgovaraju HDZ-u, ali ne odgovaraju ni SDP-u koji je također stara „sistemska stranka” koja ne želi radikalne promjene koje su Hrvatskoj u ovom trenutku prijeko potrebne. A kad je već tako i kada ne želiš puno raditi, onda i Plenkoviću i Bernardiću odgovara da se u predizbornoj kampanji govori o HOS-u, ustašama i partizanima. Milanović im je dao sve što su mogli poželjeti.
Foto: Damir Senčar/Hina