SUKOB NA DESNICI: Ante Glibota i Ivo Lučić se međusobno optužuju da su udbaši

SUKOB NA DESNICI: Ante Glibota i Ivo Lučić se međusobno optužuju da su udbaši

Kandidat HDZ-a Ivo Lučić reagirao je na optužbe poznatog hrvatskog migranta Ante Glibote koji ga je proglasio udbašem. U podužem postu Ivo Lučić negira Glibotine tvrdnje i optužuje Glibotu da je on udbaš.

“S pozicije moralne i političke superiornosti Ante Glibota dijeli lekcije hrvatskoj javnosti te grubo i primitivno napada i blati ljude, uključujući i mene. O njemu možemo pročitati da je bio „proljećar, politički emigrant, galerist, najprominentniji intelektualac i tome slično“. Ne piše da je bio suradnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (ili bezbednosti, SDS/SDB), odnosno kolokvijalno rečeno ne piše da je radio za Udbu. E pa od sada će pisati.

Javnosti dostupni dokumenti sačuvani u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dokazuju da je Ante Glibota bio suradnik Udbe pod pseudonimom „Goran“. Špijunirao je političke emigrante uključujući Bruna Bušića koji je ubijen iste te 1978. godine kad ga je Glibota špijunirao. Glibota je špijunirao i Franju Mikulića koji je ubijen od Udbe 1983. godine.

U dokumentu SDS-a od 3. ožujka 1978. piše: „Mikulić je u razgovoru sa suradnikom ispričao da je boravio u SAD-u oko 2 mj., a da je prije 14 dana doputovao u Švedsku, gdje se sastao sa Brunom Bušićem, u povodu prikazanog filma u Švedskoj žali se da je jedan Jugoslaven koji je radio u emisiji za Jugoslovene u Švedskoj ‘Jugoslavijo dobar dan’ ukrao originalni tekst filma i sa njim pobjegao u Jugoslaviju.“

U drugom dijelu dokumenta piše: „Suradnik Goran iz SR Njemačke posjetio je 26. 2. o. g. Tuđman Franju u Zagrebu.“ Suradnik javlja da je Tuđman spomenuo kritike jugoslavenskih medija zbog iznesenih stajališta ali je rekao da „stoji iza svoje izjave“ te da neće dopustiti da ga se „živoga sahrani“.

U ‘Osobnom dnevniku’ Franje Tuđmana (Prvi dio) koji je objavio ‘Večernji list’ na stranici 388 pod datumom 26. veljače 1978. piše: „Ante G(libota) – ‘Naivac’. Priprema izložbu najboljih hrvatskih naivaca u Saarbrückenu. Tamo sreo F.(ranju) M.(ikulića) i priča da su agenti ukrali švedskoj TV prijevod teksta pa da je repriza išla s improviziranim prijevodom.“

Dakle, suradnik „Goran“ je Ante Glibota, Tuđman ga je u svom dnevniku nazvao „Naivac“ – je li stoga što je spremao izložbu naivaca, ili zato što sam Tuđman nije bio naivan i dobro je procijenio za koga Glibota radi. Tuđmana sigurno nije impresionirao slatkorječivošću niti leptir mašnom kojom liječi balkanske komplekse. Ili je to možda udbaški dress code, jer istu mašnu, na isti način oko vrata veže i njegov udbaški kolega Vinko Sindičić.

Sve komunističke političke policije koristile su slične metode kompromitacije svojih neprijatelja. Stasi, Sekuritate i Udba plasirali su preko svojih agenata informacije da neprijatelj zapravo „radi za njih, odnosno da je njihov suradnik. Ante Glibota, odnosno suradnik „Goran“ nije zaboravio davno naučene lekcije. Proteklih dana putem jednog marginalnog portala plasirao je, odnosno ponovio lažnu vijest, da sam i ja „bivši udbaš“ koji ne bi smio imati „ni pristup hrvatskom javnom sektoru“. Pri tome se pozvao na Josipa Jučevića koji je sličnu tvrdnju iz sličnih motiva i s jednakom podlošću iznio u medije prije tri i pol godine.

Preživjelim udbaškim strukturama očito smeta moj javni rad, a posebno aktualni politički angažman, kao što im je smetao i 1990-ih godina. Tada su o meni pisali u beogradskoj Politici i sličnim sarajevskim propagandnim medijima, a danas su kao gubitnici ipak spali tek na opskurne portale.

Što se pak moje biografije tiče ponovit ću još jednom. U prosincu 1990. izabran sam za zastupnika HDZ-a u Skupštini BiH, tako što sam u rodnom Ljubuškom na izborima dobio 94,5 posto glasova. Nakon toga, u svibnju 1991. prešao sam u MUP BiH. Nikada do promjene vlasti nisam radio u javnom odnosno državnom sektoru. Ja sam kao student 1987. godine od Udbe označen kao državni neprijatelj i „veza neprijateljske emigracije“. U isto vrijeme Glibota je kao suradnik „Goran“ špijunirao istu tu emigraciju i disidente u zemlji.

Glibota me po dobro uhodanoj udbaškoj metodi pokušava kompromitirati i označiti kao udbaša, što je on bio, a po svemu sudeći u nikada raspetljanoj mreži društvenih odnosa to nije ni prestao biti.

Glibota je preko svojih udbaških veza početkom devedesetih pokušao privatizirati Croatia Records. Pokazalo se da njegove zasluge ipak nisu tolike da ne bi morao vraćati kredit koji je za tu prigodu dobio, pa je ostao praznih ruku. No to je priča za neku drugu priliku.

Poslije trideset godina opet sam na listi HDZ-a, ovaj put u prvoj izbornoj jedinici u Zagrebu na četrnaestom mjestu. Nikada nisam mijenjao stranu niti stranku za razliku od kojekakvih glibota”, piše Lučić u svom postu.

Donosimo i  tekst  Ante Glibote koji je izvorno obavljen na Braniteljskom portalu.

“Računi danas dolaze za naplatu! Upravo je to tužna realnost Andreja Plenkovića,koji se zamišljao čovjekom svih solucija i za sva vremena, dok je mešetario sa glasovima, miješajući kruške i krumpire, sastavljajući koalicije različitih silnica u kojima su svaka od silnica ponaosob pokušale ušićariti, ne za dobrobit države i naroda već za njihove uskogrudne striktno privatne interese, rastačući i rasprodajući državne resurse i dobra,idući tako daleko u tome da su svojim kriminalnim aktivnostima (Agrokor,INA…)potkopali same državne temelje. Bio je to već sada kažemo uprošlom vremenu, otužan mediokritetni politički svat, bez stvarnih političkih ideja, bez nužno potrebnog znanja za jednu ozbiljnu situaciju koja je tražilai više znanja i višepolitičkog nerva. Nažalost,on se brzo potrošio, jer to i nije bila neka stvarna politička energija,već jedančovjek ispraznih i dobro uvježbanih bruxelskih fraza i formula,bez stvarnog sadržaja,jednom riječju, aparatčik,što bi naši dragi Zagorci sočno nazvali luftinšpektor!

Nije to bio nažalost valjan štof, za skrojiti odijelo po mjeri koje je trebao nositi premijer hrvatskog naroda, konačnoili na kraju, a što smo trebali staviti na početku, temeljno mu je nedostajalo prijeko potrebno istinsko domoljubno zračenje, dobrih i pozitivnih vibracija, koje bi moglo osjetiti svi slojevi hrvatskog naroda i kreativno povući za sobom u toliko potrebitu transformaciju Hrvatske države.

Služio je isključivo određenim interesnim grupama,kojima nije bilo do reformskih silnica, tako silno potrebnih hrvatskom političkom i gospodarskom okružju i ozračju. On je ulazio u sve vrste travestija od onih moralne naravi,svjetonazorskih, do onih realnog života, šireći bazu birokratskih struktura umanjujući snagu poticajnog gospodarskog poduzetništva. Sišući i posljednje kapi krvi, koje su još lagano curile u izmoždenom hrvatskom gospodarskom sustavu, vodeći kolapsu gospodarstva i države, dajući i jednom i drugom istovremeno finalni i fatalni coup de grâce. Potpuno je razvidno sada poslije četiri godine njegove vladavine, da je Hrvatska država na koljenima, što svi euro-pokazatelji nedvosmisleno pokazuju! Kad se tim principima vodi jedna politika, onda i dakako,slijede i posljedice.Tu nema oprosta i danasje iluzorno tražiti novo povjerenja birača, koje je Andrej Plenković po više osnova debelo iznevjerio!

Doveo je državu na dno dna. Samo čudo je može i Božja Providnost izvući iz ove neugodne situacije,u koje ga je povampirena Plenkovićeva vlada dovela, isisavala i zadnje resurse, trošeći bez mjere i pardona novce na somopromociju i politički marketing, zapošljavajući klijentelistički podobne i povećavajući neproduktivni birokratski aparat i neproduktivne izdatke. Očito je smjerao na to da će tako medijskim terorom i pritiscima,kojega ne možemo naći u pozitivnoj europskoj demokratskoj praksi i još jednom obrlatiti hrvatskog glasača?  Kako ne bi optuživao za to Miroslava Škoru i Domoljubni pokret i opoziciju, posljednja ili sasvim sviježa izvješća Europskih agencija koja datiraju zadnji par dana, stavljaju Hrvatsku na zadnja mjesta po svim gospodarskim pokazateljima, ali i na prvim mjestu po korupciji i socijalnim negativnostima!!!

To je Plenkovićev « uspjeh », doprinos hrvatskoj stvarnosti, to je njegova legitimacija potkrijepljena ostavkama čak 15 njegovih ministara, aferama, koje se mjere ne samo u milionima, već u brojnim milijardama kuna!!!

PLENKOVIĆEVA UCJENA KAPTOLA

Cilj opravdava sredstva, je jednostavna jednadžba u želji samoodržanja na vlasti. Iz pouzdanih izvora čujemo, da se Plenković poslužio i metodom ucjene i samih vrhova Crkve stavljajući isljedničke dosje na stol kardinalu Bozaniću, kao protutežu, kako bi ga javno podržali u obnovi mandata. Zasigurno se u tom duhu mogu pročitati i poruke zagrebačkog nadbiskupa i visoke hjerarhije,koje pokriva protu-narodnu vlast i koja se dokazala u svom protu-katoličkom refleksu, što zaista postavlja i problem za sami vrh hijerarhije crkve kod Hrvata, pa iu njenoj cjelini! Zašto ne i potrebe postavljanja u pitanje oportuniteta crkve kod Hrvata, da se konačno kardinal Bozanić i umirovi i oslobodi Plenkovićevih ucjenjivačkih okova?

Vidjeli smo i jednu drugu vrstu ucijena i tajne sastanke Plenkovića i medijskih čelnika, što je već sam za sebe jedan strašan skandal, bez presedana u evropskom demokratskom okružju, stavljanje pod “brnjicu“ sve manje više relevantne čimbenike medijske scene, koja služi nečasno i unisono u Plenkovićevupotporu,obezvrjeđujući sve napore i vrijednosti kod moguće opozicije. Naslovnica Jutarnjeg lista ,Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Novog Lista, HTV… optužuju Škoru iz dana u dan i sve one koji su u Domoljubnom pokretu,što je prozirna i čista komunističke metoda, zaboravljajući sve kriminalne radnje koje je ova nenarodna vlast napravila, gotovo dezintegrirala državu! Silujući medijsku sliku, podređujući je svojim prohtjevima, plaćajući te iste medije za njihovu podobnost, jeli to Hrvatska koju mi zamišljamo kao zemlja europske demokracije, ili je to zemlja jedne apsurdne, nekompetentne despotske i anti-demokratske vlasti, koja uz pomoć medijskog terora,želi zadržat vlast, kriminalizirani sustav, zadržati javni policijsko-pravosudni-medijski teror, koju više nitko razuman ne želina kormilu hrvatske države?

Na slici: Ante Glibot

Rezervirao se tako i termin Plenković televizijskog nastupa u Nu2, kod Stankovića, koji mu je pravom očitao lekciju, pokazujući da je iznevjerio sva svoja izborna obećanja, retrogradirao sve ekonomske pokazatelje države, zapravo pokazao mu znakovito na izlazna vrata, kao jedino mogući put na jedinu logičnu soluciju da ga hrvatski birači zauvijek zaborave, kao jedino logičan slijed i čin njegove pogubne vladavine. To je bilo konačno jednom, ali vrijedno, egzemplarno novinstvo, a ne isljedništvo kakvim ga želi prikazati bivši isljednik Ivo Lučić, koji očito dobro zna što je isljednički posao, dok je stolovao u zloglasnoj mostarskoj udbaškom centru Ćelovini, poznatoj po okrutnostima, kao najopasnije mjesto u cijeloj bivšoj državi i pogotovo prema hrvatskim domoljubima,a manje što je ozbiljno istraživačko novinstvo!

Plenković nam obećava radosne vijesti da će dobiti u 2021 godini deset milijardi eura pomoći.kad bi u tu logiku i mogli stvarno vjerovati, jer on zapravo peče zeca na ražnju, koji se ugodno šeće planinama i dubravama,što nam se čini kao još samo jedno od Plenkovićevih uobičajnih lažnih, nerealnih,budućih neispunjenih obećanja, na kojeg nitko ozbiljan više ne razmišlja. Tko će platiti buduće odštete dioničarima Agrokora, je stvarno pitanje, ne ovo hipotetički milijardi iz EU!

UDBAŠKO-KOSOVSKA AKSA PLENKOVIĆ-BOŽINOVIĆ-LUČIĆ

Bježe od njega,sada na pragu izbora, kao štakori sa broda koji tone svi njegovi ljudi koji su sačuvali kakvu takvu reputaciju.Odbijaju ga jedan časni generali Mladen Markač, a potom i general Krstičević iako je general Krstičević priličito okrnjen ne malim brojem afera, kao i ostatak Plenkovićevih ministara. Plenković se vidno oslanja na udbaško-kosovsku strukturu Božinovića, a jedan od zadnjih takovih akvizicija i isto tako znakovitogb roja afera, je stavljanje na izbornu listu u Zagrebu jednog od najkontraverznijih osobnosti, bivšeg udbaša, zatim bivšeg obavještajca i sada povjesničara, Ivu Lučića. Lučić i njegova obiteljska okružja su bili gotovo gologuza sirotinja početkom rata! I gle čuda, u ratu i poraću, to postaje jedna od dvije najbogatijih hercegovačkih obitelji, pravi tajkuni, vlasnici gotovo stotinjak benzinskih crpki, sve do uljarau Makarskoj i parka stambenih zgrada i imanja po BIH, Makarskoj, Zagrebu, vilama i jahtama…, svjedočeći nerazmjernim bogatstvima i sticane imovine koja je dolazila preko noći. Zar ne bi bilo interesantno i hrvatskoj javnosti pokazati, kojim su putevima bogatstva obitelji Lučić preko noći nastajala, tako iznenadna i ogromna, da se obitelj postavila na čelu jedne od najbogatijih u BiH i Hrvatskoj?

Pitam se sa hrvatskim glasačkim tijelom, dalije možda taj Lučićev model Andrej Plenković želio presaditi kao njegov novi modelu mandatu u hrvatskoj metropoli, u kojem uz pobočnika Ivu Lučića traži obnovu povjerenja,koje je jednostavno i definitivno izgubio u hrvatskom narodnom biću?

Mi mu poručujemo da to nije karta koja može zagolicati hrvatski narod,ona mu može uputiti samo prezir za sva ta ratna bogaćenja bez mjere i po aršini mane ukusnosti. Rad da, i nagrade za rad zasigurno su prihvatljivi,ali u ovom slučaju, se ipak radi o nečem drugom!Razumljivo je, da je Plenkovićev moralni zahtjevni nivo tako nizak, kad se zna što je sve bio spreman učiniti, pa se eto želio okititi sa jednim novim « generalom »,želeći se ojačati u izbornoj utakmici sa ovim lošim uzorkom.To zaista ne treba hrvatskom biračkom tijelu kao model.Lučić i takovi tipovi nebi trebali ni smjeli u jednoj respektabilnoj sredini imati ni pristup hrvatskom javnome sektoru,a još manje, što je ozbiljni nonsens, podučavati hrvatske mlade generacije, kad bi se poštivale preporučljive europske lustracijske norme, jer su moralno nedostojne.Prelazeći od udbaških pozicija na pozicije gdje su se mogli samo nagrađivali i zgrnuti obiteljska bogatstva, koja se poštenim radom jednostavno ne mogu steći ! Osobno mi ne smetaju bogati,ako su plodovi bogastva nastali poštenim radom,ali ne oni, koji to nisu i sada se postavljaju u ulogu branitelja i potencialno mogu “predstavljati“ hrvatski državni interes.Toj i takovoj gospodi treba reći,van iz Hrvatskog životnog tkiva,a ne da to i takovo tkivo predstavljaju u Hrvatskom Državnom Saboru, jer njima je uvijek bio i na prvom mjestu osobna koristoljubnost.

Prof. Josip Jurčević je u jednoj nedvosmislenoj nedavnoj javnoj polemici, potkrepljene dokumentima(u Bujici, 23.studenog 2016.)sa Ivom Lučićem istog javno i jasno razobličio,što je samo bila javna tajna, koju smo godinama znali, kao osobnost udbaške provijencije, koji je čak lažno optuživao hrvatske generale Rojsa, Ćosića, Soptu, Jelića i bivšeg ministra obrane Herceg-Bosne Vladu Šoljića…sve do generala Krstičevića, a njegov rad je imao direktne posljedice na osude i hercegovačko-bosansko haaških uznika.

Nedostaje na Plenkovićevoj izbornoj listi sada samo još pevaljka Severina, poznata po porno uradcima sa Lučićevim bratom Milanom, pravno gonjen i zatvaran zbog njegovih brojnih malverzacija u stečajnim postupcima i “filmom“ koji je maltretirao više godina hrvatsku javnost. Možda to mogu lansirati ponovo kao izborni Plenkovićev hit na HRTV kao novi znak potpore Plenković-Lučić-Božinović udbaško-kosovske formacije i inspiracije za nove izborne pobjede u hrvatskoj metropoli?

SREDNJAK BIVŠE ŠNAJDERICE SA PANTOVČAKA

Tome mogu pridodati i bivšu šnajdericu sa Pantovčaka, koja se javila sa fotografijom iz osobnog arhiva, pokazujući srednji prst, karakterističnih znakova u katalogu simbola kojim se služi bivša predsjednica, simptomatičnih reakcija, kojim se može jedino prosuditi da je riječ o stanju poremećenosti ili pak nervozne depresije. Možda je mogla priložiti tome za dobiti kompletniju sliku tog svog stanja i one video snimke svojih narko-orgijskih okultnih eskapada iz zagrebačkog noćnog privatiziranog lokala, koje su kolala svojevremeno u uskom krugu dobro informiranih zagrebačkih krugova, koje se na sve načine htjelo spriječiti objavu, prije predsjedničkih izbora.

Nažalost njen Gestalt(konfiguracija) njena subjektivna armatura pokazuju, jednu ravnu liniju. Kod nje nismo zabilježili ono što se naziva referencija egzaltantne mladosti, a još manje rigoroznosti maturiteta i dakako, ponajmanje ozbiljnost koja dolazi sa godinama u kojima se sve to zapravo dezintegrira. Po nekom čudu slučajnosti, ona je dospjela tamo gdje je dospjela, međutim pokazujući ovim potezom svoje ne baš ugodnu za oko ručicu za viđenje i srednjim osamljenim istaknutim prstom, to zasigurno nije dobar začetak njene olimpijske karijere u Izvršnom Odboru MOK za koju se priprema?

Ova vulgarna gesta, bez obzira što ju je moglo izazvati, zasigurno nije dobar civički primjer, a Međunarodni Olimpijski Odbor, kojeg osobno i desetljećima vrlo dobro poznajem iznutra, zasigurno ne treba ovakvih javnih vulgarnih pokazivačica prsta srednjaka u svojim redovima, koji traže i promišljenost i mudrost, rezervu i iznad svega diskreciju i pristojnost, što u slučaju gospođe Grabar-Kitarović, očito nemaju mogućnost pronaći”, piše Glibota.

Facebook Comments