Znanstvenica upozorava da se u Hrvatskoj klijentelizam i nepotizam prenose s koljena na koljeno

Znanstvenica upozorava da se u Hrvatskoj klijentelizam i nepotizam prenose s koljena na koljeno

 Znanstvenica dr. Vlasta Ilišin je ove godine s dr. sc. Anjom Gvozdanović, objavila znanstveni rad »Klijentelizam i mladi u Hrvatskoj: komparativni uvid u odnos prema korištenju veza i poznanstava«. U radu su odabrani stavovi mladih u dobi od 15. do 29. godina analizirani kako u različitim razdobljima, tako i u usporedbi sa stavovima mladih u devet drugih zemalja jugoistočne Europe. Donosimo najzanimljivije dijelove intervjua koji je dr. Ilišin dala Novom listu.

U vašem najnovijem radu »Klijentelizam i mladi u Hrvatskoj« veze i poznanstva u percepciji mladih dijele prvo mjesto sa stečenim znanjima i sposobnostima kao okolnosti koje su jako važne za uspjeh u hrvatskom društvu. Što nam to govori?

 

– Nije novost da su veze i poznanstva pri vrhu okolnosti koje mladi u Hrvatskoj smatraju važnima za uspjeh u društvu. To je konstanta, tako je bilo još i u vrijeme socijalizma. Taj »socijalni kapital«, odnosno veze, su nešto što se mladima čini kao najpouzdanija i najefikasnija okolnost koja otvara put za društveni uspjeh. Istraživanja nam pokazuju da su važni i znanja i sposobnosti, ali da bi osobne kompetencije uopće bile relevantne potrebne su veze kao ulaznica za bolji posao i bolji društveni položaj. To se perpetuira iz generacije u generaciju. Godine 2004. radili smo istraživanje i na kontrolnom uzorku starijih ispitanika te su i kod njih veze i poznanstva bili na prvom mjestu, što pokazuje kako je važnost tog faktora nesporna u percepciji građana. Rezultate pratimo od 1999. godine i činjenica je da su obiteljske i osobne veze i poznanstva uvijek na vrhu, a važnost drugih okolnosti oscilira tijekom godina u kojima su istraživanja provedena.

Među prvih pet percipiranih okolnosti važnih za uspjeh u hrvatskom društvu su, uz spomenute, i lukavost/snalažljivost, sreća te profesionalna odgovornost, odnosno zalaganje na poslu.

– Sreća, odnosno povoljni stjecaj okolnosti, izvan je dosega pojedinca, dok je lukavost/snalažljivost mali lov u mutnom: ako ćemo mu pridati predznak više ide prema negativnom, ali ne u potpunosti jer govori i o tome da pojedinac resurse kojima raspolaže uspijeva iskoristiti za vlastitu dobrobit. Najvažnije je zapravo da su veze i poznanstva u svakoj kombinaciji neugrožene na vrhu ljestvice važnosti, a ove druge okolnosti nam govore da je mladi ipak smatraju i da su druge okolnosti u određenoj mjeri također važne.

 

Percepcija ne znači nužno da će se ispitani tako i ponašati, no u drugom dijelu rada donosite rezultate ankete u kojoj su mladi na skali od 1 do 10 morali označiti koliko opravdavaju korištenje veza i poznanstava za nalaženje posla. Ukupan prosječni rezultat za mlade u Hrvatskoj je bio 5.8.

 

– To je najviša vrijednost u usporedbi s drugim promatranim zemljama. Takav rezultat sugerira kako se radi o usvojenom modelu ponašanja i da je to nešto što se podrazumijeva, da se tako mora i treba raditi, ako se želi nešto postići. Naravno, ne u smislu da se to mora i treba zato što je to moralno i etično te društveno poželjno, nego zato što drugačije ne ide. To je problem jer se taj model ponašanja perpetuira kroz generacije, a ne bi se održavao da se nije pokazao efikasnim sa stajališta pojedinca. Opstojnost takvih neformalnih modela ponašanja ujedno predstavlja vrlo snažnu implicitnu kritiku funkcioniranja formalnih institucija u hrvatskom društvu. Drugim riječima, to znači da formalne institucije ne funkcioniraju dobro, odnosno da ne postoji jasna zakonska regulativa, ni striktni kriteriji niti transparentne procedure odlučivanja o raspodjeli društvenih i državnih resursa kojih je uvijek manje nego potencijalnih korisnika. Najkraće rečeno, da je način rada institucija zasnovan na pravilima koja su načelno ista za sve aspirante, to bi uvelike smanjilo