Diana Topčić Rosenberg, predana aktivistkinja u borbi za prava djece, osnivačica i prva predsjednica Adopte, udruge za potporu pri posvajanju, ne misli dobro o državi koja ne štiti jednako svu djecu. Adopta je početkom 2018. godine inicirala Prijedlog izmjene i dopune Zakona o osobnom identifikacijskom broju, da bi se napokon regulirao identitet 1100 posvojene. Čime bi se izjednačila njihova prava s ostalim hrvatskim građanima te riješili brojni problemi, diskriminacijski, zdravstveni, sigurnosni, psihološki, emotivni…, s kojima su ta djeca suočena zbog previda tj. nemara zakonodavca te nemogućnosti da dobiju novi OIB. Međutim 10. svibnja 2018 na 8. sjednici 9. saziva Sabora prijedlog izmjena Zakona o OIB-u nije prihvaćen. Vlada i njeni predstavnici u Saboru poručili su da je problem moguće riješiti jedino izmjenama Obiteljskoga zakona, što do danas nije učinjeno.
Što o državi i njenim institucijama govori činjenica da godinama drže u zakonskom vakuumu 1100 posvojene djece kojima je onemogućena promjena OIB-a, čime su ona i diskriminirana i ugrožena, umjesto da im po hitnom postupku omoguće bolje reguliranje njihova identiteta i ostvarivanje njihovih Ustavom zajamčenih prava?
„Nevjerojatno je da država već pet godina odbija promijeniti nekoliko rečenica jednog zakona, čime krši prava djece i vlastite zakone, na što je Adopta u nekoliko navrata upozoravala, ne samo nadležno Ministarstvo socijalne politike i mladih ( u svim njegovim promjenama imena i vodstva u posljednje četiri godine) i Ministarstvo uprave, već i tijela poput Agencije za zaštitu osobnih podataka, Pravobraniteljicu za djecu, Ministarstvo financija i sve saborske zastupnike. Pritom, država nije neko nadnaravno biće, a u Vladi, Saboru i ministarstvima ne sjede izvanzemaljci, nego ljudi, od kojih su mnogi i sami roditelji. Meni je zastrašujuća ta neosjetljivost institucija koje postaju same sebi svrha i koje će uložiti godine rada u pisanje obrazloženja zašto nešto ne učiniti, dok bi im za suštinsku promjenu za dobrobit djece trebalo sat vremena rada i deset minuta u Hrvatskom saboru. Jedini odgovor na vaše pitanje što nerješavanje ovog iznimno važnog i delikatnog problema govori o državi i njenim institucijama je – nije im stalo!“, nedvosmislena je Diana Topčić Rosenberg, svestrano obrazovana diplomirana ekonomistica, s magisterijem iz javne uprave te brojnim specifičnim usavršavanjima, koja cijeli svoj životni radni vijek djeluje kroz nevladine organizacije s ciljem zdravstvenog, socijalnog, ekonomskog, infrastrukturnog unapređenja društva te ljudskih prava, a osobito prava djece.
Koga smatrate najdogovornijim što nadasve delikatan problem posvojene djece s tzv. dvostrukim identitetom i dalje nije riješen, a prošlo je više od četiri godine od prvog sastanka predstavnika posvojiteljske zajednice s predstavnicima Ministarstvo uprave, Ministarstva socijalne politike i mladih, te Porezne uprave na temu promjene OIB-a i JMBG-a dijelu posvojene djece kojoj je to zakonom onemogućeno?
„Najodgovornija je Vlada Republike Hrvatske koja, kroz svoje ministarstvo, uporno odbija sve prijedloge za izmjene zakona. Unutar sustava OIB-a postoji tehnička mogućnost za promjenu OIB-a posvojene djece, koja se koristi za svu djecu posvojenu nakon 2015.godine, što znači da nema ni dodatnih troškova niti nekog posebnog informatičkog sustava kojeg bi trebalo izmisliti. Jedino što nedostaje da bi se ta mogućnost koristila i za ostalu djecu jest promjena jedne rečenice u Obiteljskom zakonu ili Zakonu o OIB-u. Adopta je u nekoliko navrata predlagala tekst izmjene Obiteljskog zakona, a jedini odgovor koji smo dobili od Vlade RH je da se prijedlog ne prihvaća te uputu da se mora mijenjati Zakon o OIB-u. Kada predložimo izmjenu Zakona o OIB-u, odgovore nam da treba mijenjati Obiteljski zakon. I tako u krug. Umjesto zaštite identiteta djece i razumijevanja što ono zapravo znači za posvojenu djecu, dobijemo ‘ples birokracije’, u kojem se traži opravdanje da se ne napravi ništa. S druge strane, Ured pravobraniteljice za djecu, dakle jedine neovisne institucije za zaštitu prava djece, umjesto da snažno stane u obranu prava djece, napiše u svom izvješću nekoliko redaka u službi podrške Vladine odbijenice svih naših prijedloga. Institucije se skrivaju iza papira umjesto da rade svoj posao.
Koji je najdramatičniji eksces s kojima ste upoznati, a dogodio se uslijed dostupnosti starih podataka posvojenog djeteta?
„Prije otprilike godinu dana, dječak, posvojen u dobi od tri godine, sa 12 godina je na sportskom natjecanju pao te je, u pratnji roditelja, došao na hitnu pomoć jedne sveučilišne bolnice. Prilikom otpusta, klinika je u otpusnom pismu napisala biološko prezime djeteta, povučeno iz sustava OIB-a. Otac se zapanjio kada je vidio da je kao kontakt osoba navedena udomiteljica djeteta i njena adresa, dakle djeteta koje već devet godina živi s njim i kojem su on i njegova supruga zakonski roditelji. Nalaze obavljenih pretraga je bolnica trebala poslati na adresu navedenu u otpusnom pismu. Otpusno pismo je trebalo služiti i kao potvrda sportskom klubu i kao ispričnica u školi, koji ne poznaju dijete prema njegovom biološkom prezimenu. Sva uvjeravanja na šalteru bolnice, na kojem je pred drugim pacijentima i pred samim djetetom, bio prisiljen objašnjavati situaciju, nisu pomogla. Bilo je potrebno nekoliko mjeseci dopisivanja, dostavljanja potvrda i na kraju angažiranje odvjetnika, da bi se podaci izmijenili.“
Nakon što je u Saboru, u prošlom sazivu, srušena još jedna inicijativa posvojiteljske zajednice, dakle kad je u najvišem hrvatskom zakonodavnom domu odbijen prijedlog izmjena i dopuna Zakona o OIB-u, čime bi se 1100 posvojene djece sklonilo s vjetrometine diskriminacije i sigurnosne ugroze, ADOPTA je pripremila ustavnu tužbu protiv Republike Hrvatske. Očekujete li promptnu reakciju Ustavnog suda?
„Sramota je da udruge građana moraju pokretati ustavne tužbe protiv vlastite države da bi zaštitile djecu, ali država nas svojim nečinjenjem primorava na tužbe. Bude li trebalo, ići ćemo i do Europskog suda za ljudska prava. Nadam se da to neće biti potrebno i da će Ustavni sud brzo reagirati, jer je već izgubljeno previše godina djece i prouzročeno previše roditeljske brige.“
Vaše Vas je osobno iskustvo, koje ste stekli kroz dugotrajan i mučan proces posvajanja, motiviralo da prije deset godina osnujete Adoptu. U to doba govorili ste da je u Hrvatskoj potpuno neuređen sustav posvajanja, da nema jasnih standarda posvajanja, da nema educiranih stručnjaka koji bi pomogli roditeljima da se suoče s poteškoćama nakon posvajanja, te da iako je sastavljen registar potencijalnih posvojitelja, nema kriterija kako će se tim registrom koristiti. Jeste li i kako uspjeli u svojim nastojanjima da senzibilizirate društvo za probleme s kojima se posvojiteljska zajednica susreće, da debirokratizirate sustav i olakšate potrebitoj djeci da pronađu novu obitelj?
„Prilično je obeshrabrujuće da i danas, nakon gotovo deset godina, govorim i dalje o istim problemima. Došlo je do nekih pomaka, na primjer stručnjaci su danas educiraniji nego prije, uvedene su obvezne edukacije za posvojitelje, posvajanjem se puno više bave mediji, za razliku od prije deset godina kada posvojenje i svi izazovi vezani uz posvajanje uopće nisu bili tema. Međutim, kada razmišljate o razdoblju od deset godina, ovi pomaci, osobito sustavni pomaci, su minimalni, a u isto vrijeme, to je razdoblje u kojem stotine djece odrastu u sustavu i sve što je propušteno više se ne može popraviti. Na žalost, za takve propuste nema odgovornosti“, zaključuje Diana Topčić Rosenberg.
Foto: Hina
EKSKLUZIVNO: Kako država kažnjava posvojenu djecu s dvostrukim identitetom: Ispovijesti očajnih roditelja
VELIKO ISTRAŽIVANJE TELESKOPA: Kako su Plenković i Milanović nemarom i nečinjenjem zagorčali život stotinama posvojene djece
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije