“Političaru, dužnosniku, HDZ-ovcu sa psećim nadimkom sprema se kineski ražanj.” Ovaj post na Facebooku političara Marka Pupića Bakrača bio je dovoljan razlog da mu jake snage zadarske policije u četvrtak rano ujutro upadnu u obiteljsku kuću i obave pretres.
Objavljenim statusom prozvanim se osjetio zadarski župan Božidar Longin, ocijenio ga je kao prijetnju i govor mržnje te je sve prijavio policiji. I to dvanaest dana nakon što je status objavljen, odnosno u trenutku kad je Longin za njega doznao. Sve do tada „prijetnja i govor mržnje” stajali su na političarevu javnom profilu kao svojevrsna poruka da se o svima i svakome može pisati što god tko hoće bez ikakvih posljedica, javlja Slobodna Dalmacija.
Sukob na relaciji Pupić Bakrač – župan Longin aktualan je zadnjih nekoliko godina, od trenutka kada je vijećnik Akcije mladih ušao u Skupštinu Zadarske županije. Pupić Bakračev verbalni arsenal izručio je dosad i težih projektila na županovu adresu, a to prekomjerno granatiranje dosad ga je koštalo nekoliko Longinovih tužbi za klevetu. Nikad prije zbog njegova „ubojitog jezika” nije reagirala policija
Slučaj Pupića Bakrača otvara novo, sasvim legitimno pitanje: je li politika pod izlikom navodnih prijetnji (s društvenih mreža) upregnula represivni aparat za obračun s opozicijom? Upadamo li tako u novi krug, ovaj put, institucionalnog nasilja?
– Situacija s pretresom kuće oporbenog političara je svakako demonstracija moći, ali i iznimno neinteligentan potez. U trenutku kad ionako imamo povišene tenzije i zbog epidemioloških mjera i zbog napada na Markovu trgu, najmanje što nam treba je pretjerana reakcija na trivijalnu objavu na Facebooku – kaže dr. sc. Sven Marcelić, sociolog sa Sveučilišta u Zadru i politički analitičar.
– Premda će akcija policije biti praćena nalogom koji je izdan po zakonu i ima sve potrebne članke i stavke u obrazloženju, prilično je jasno da će se policijski aparat ovime delegitimirati jer imamo situacije kad su i puno ozbiljnije prijetnje u javnom prostoru prolazile “lišo”.
– U državi u kojoj je povjerenje u institucije iznimno nisko, i to često s pravom, jer kad pogledamo način na koji funkcionira sudstvo (jedno od politički najovisnijih na svijetu, a pritom iznimno neefikasno), činjenicu da je Hrvatska jedna od ekonomski najneuspješnijih posttranzicijskih zemalja, da imamo veliko iseljavanje zbog lošeg standarda, visoku razinu korupcije, lako je shvatiti zašto se nezadovoljstvo prelijeva na društvene mreže.
Građani koji ne vjeruju sustavu takve osobe vide kao neku vrstu Robina Hooda, odnosno kao nekoga tko je barem na nekakav način donio pravdu. Naravno, to je prije svega dijagnoza društva koje funkcionira u posvemašnjem rasapu bitnih institucija koje bi trebale temeljiti stabilnost države u onom dijelu koji građanima garantira mir i sigurnost, i to ne samo fizičku, nego i pravnu, zdravstvenu – komentira Marcelić