Cijelo vrijeme ovdje ponavljamo kako prema istraživanju Europske komisije Hrvati imaju najniže povjerenje u svoje pravosuđe.

A zašto je to tako? Ovdje ću navesti samo nekoliko razloga, odnosno slučajeva.

Slučaj bankomat. Kako opravdati činjenicu da jedanaestu godinu od početka afere bankomat – HPB, u kojoj je šteta veća od 600 milijuna kuna, ni dan danas nemamo nijednu presudu, makar prvog stupnja?

U slučaju bankomat dokumentirana je jedna potpuno nevjerojatna činjenica: a ta je da je uprava banke isplaćivala kredit u kojem je zahtjev bio ispisan rukom, i bez ikakve popratne dokumentacije. Temeljem takvog zahtjeva isplaćeno je 33 milijuna kuna kredita.

Svi mi obični građani znamo, kada dižemo kredit za auto ili za stan, moramo prikupiti kilograme dokumentacije, platiti bilježnike, itd. A ovdje vidimo kako za kredit od 33 milijuna kuna nije trebala nikakva dokumentacija.

Prvooptuženi Josip Protega, bivši šef HPB-a, rekao je kako je bivši predsjednik Stjepan Mesić (koji je, inače, uz funkciju predsjednika u slobodno vrijeme lažno svjedočio protiv Hrvatske) nazivao upravu HPB-a te tražio da se isplati kredit tvrtki KIO Orahovica, koja je inače bila u vlasništvu Mesićevih prijatelja. Mesić je to demantirao tvrdnjom da se on kao predsjednik države samo informirao o mogućnosti kreditiranja te tvrtke. Da nije apsurdno, bilo bi smješno. Očito, iz razloga što je Mesić upetljan u aferu Bankomat taj se slučaj ne rješava.

Jer, zakoni se ne primjenjuju nad moćnicima u Hrvatskoj. Tu trebamo dodati da su to sve moćnici koji vuku svoje repove iz bivšeg sistema, iz UDBA-e, KOS-a, i kako su se sve te službe već zvale.

Funkcionalno pravosuđe preduvjet je za uređena, napredna društva i države, za razliku od neuređenih, nepravednih, nazadnih u kojima pravosuđe ne funkcionira. Da hrvatsko pravosuđe ne funkcionira to zna cijela hrvatska nacija, to zna i Europska komisija, ali to znaju i međunarodni investitori i zato i ne investiraju u Hrvatsku. Kakvo je to pravosuđe koje jednu aferu poput one zvane „bankomat“ ne rješava, u kojoj je riječ o najprimitivnijem obliku korupcije, u kojoj se isplaćuju neosigurani krediti u firme, kroz koje se taj kredit izvuče u gotovini putem fiktivnih faktura, a spomenuto trgovačko društvo završi u stečaju?

Hrvatsko pravosuđe, za koje iz proračuna izdvajamo oko milijardu i 800 milijuna kuna, služi hrvatskim moćnicima da vladaju poreznim obveznicima i zadrže status quo u sprečavanju vladavine prava u kojem su Hrvati građani drugog reda Europske unije.

Imate primjer skandaloznog suca Ivana Turudića, koji u automobilu od 150 tisuća eura bježi od policije, a potom se ne odaziva sudu. To znači, sudac, i to ne bilo koji sudac, već predsjednik najvećeg suda u državi, ne poštuje pravosudnu vlast!

Kako bi apsurd bio još veći, ovdje nazočni predsjednik Vrhovnog suda ga ekskulpira od odgovornosti, javno ga hvaleći kako je uzoran, te da je ovo samo sitni incident. Sad se tog suca čak imenuje za predsjednika Visokog kaznenog suda. Oholost i drskost hrvatskih moćnika očigledno nemaju granice.

Svi znamo da za Todorića, Mesića, poduzetničkog sina, koji vozi 195 na sat dok je dopušteno 50, za njih pravosuđe nema kazni. Ovakvo pravosuđe ne služi ničemu.

Ono je razlog zašto u Hrvatskoj nema stranih investicija, zašto su nam kamate na kredite običnim građanima više nego u ostatku Europske unije. Ono je razlog zašto Hrvati moraju ići trbuhom za kruhom iz države koju su krvlju stvarali. Ono je razlog zašto su oni koji su najviše dali za hrvatsku državu, a to su hrvatski branitelji, toliko ogorčeni. A kako i ne bi bili, kada na primjer sudac Vrhovnog suda, Damir Kos, sudac duboke komunističke države, smanjuje kaznu kapetanu Draganu.

Taj sudac Kos, koji je kao mladi komunistički kadar postao sudac u Jugoslaviji sa samo 27 godina, iskazuje razumijevanje jednom kapetanu Draganu, dokazanom zlikovcu.

Dame i gospodo, pravni poredak je kralježnica društva. Tu kralježnicu u Hrvatskoj moramo sanirati. Da budemo jasni, vrlo transparentno i smisleno. Ustavni sud, Vrhovni sud, vodstva Županijskih sudova – u kompletu se mora zamijeniti na način da se promijeni zakon o Državnom sudbenom vijeću, da kao i u slučaju Slobodne države Bavarske svaki sudac mora proći sigurnosnu provjeru gdje će se utvrditi svaka lipa u njegovom vlasništvu, ima li pokrića u njegovom prihodu.

Jer nama trebaju suci koji su neovisni – to znači, ne-ucjenjivi, to znači nekorumpirani, to podrazumijeva da moraju biti pristojno plaćeni – i naravno, moraju slijepo slijediti Ustav i zakone, a ne moćnike.”, istaknula je Karolina Vidović Krišto.