Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala je veliki intervju Novom listu u kojemu  uglavnom komentira američke izbore, a dotakla se i aktualnog sukob Plenkovića i Milanovića. Donosimo najzanimljivije dijelove.

– Naravno da sam vrlo pozorno pratila izborni proces u SAD-u, no ne mogu imati favorita, jer naprosto nisam u položaju biranja. To ne znači da nemam stav, ili čak i osobne sklonosti, već naprosto svaku situaciju, kao donedavna predsjednica države s mnoštvom kontakata koje održavam i sa željom, čak i obvezom, i dalje time pridonositi položaju i napretku Hrvatske, gledam kroz prizmu toga što to donosi mojoj državi i kako se naša politika mora pozicionirati. Svaki politički izbor drugih država doživljavam kao potencijalne suradnike, s kojima možemo i moramo razgovarati ili pregovarati. Postoji samo dobrobit države u čijoj smo službi i za koju radimo sve što je potrebno. Nije u pitanju tko je na čelu Sjedinjenih Američkih Država, nego kako proaktivnom politikom dovesti Hrvatsku u fokus pozornosti.

Smatrate li te izbore završenima, da je Joe Biden pobijedio i da će za nešto manje od dva mjeseca preuzeti predsjedničku dužnost? Mike Pompeo, dakle ne bilo tko nego državni tajnik, izjavio je da će prijenosa vlasti biti, ali samo na drugu Trumpovu administraciju.

– Neću komentirate njegove odnose prema drugima, ali prema meni je uvijek bio susretljiv i ljubazan. Neću nikada zaboraviti taj prvi, stvarni bilateralni sastanak u Varšavi. Pomalo na moje čuđenje, nije me prekidao nekih 25 minuta dok njemu i njegovim suradnicima nisam iznijela sve što sam pripremila. A pripremila sam se dobro jer, iskreno, nisam znala koliko mogu očekivati da će sastanak trajati. Onda je postavljao potpitanja i zadužio članove svog izaslantva za takozvani follow-up. Mora mu se priznati kako je, iako nas nije dobro poznavao, Hrvatskoj uvijek bio sklon. Uostalom, tijekom njegova mandata uspjeli smo privesti prema kraju dva ključna procesa, ulazak u program izuzeća od američkih viza, te početak sklapanja iznimno važnog Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, bez kojega ne možemo govoriti o ozbiljnim američkim ulaganjima u Hrvatskoj, što je iznimno važno i za gospodarske odnose i za naše iseljeništvo.

– Ako mislite jesam li koristila svaku prigodu za susret ili razgovor s njime, naravno da jesam. Pa valjda je dužnost predsjednika prema svojoj državi i građanima kad ode na neki summit odraditi posao, biti viđen, biti u prvim redovima, a ne povlačiti se u pozadinu, ponašati se kao da si tu, eto, samo reda radi i pritom još njegovati kompleks male zemlje. Moja je jedina namjera bila da se državni vrh jedne od najvećih svjetskih sila politički, a iznad svega gospodarski, zainteresira za Hrvatsku. I bez lažne skromnosti, ja sam svoj cilj ostvarila.

Konkretno, ušli smo u završnu fazu ulaska u program izuzeća od viza, krenuli u razgovore o Sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, razgovarali o drugim pitanjima od važnosti za stabilnost našeg susjedstva, a za Hrvatsku i mene osobno, posebno je bila važna njegova potpora Inicijativi triju mora, što je rezultiralo obećanim sredstvima u visini od milijardu američkih dolara. Naravno, ne umišljam, niti sam umišljala sebi da mogu popraviti transatlantske odnose, ali nikad se nisam libila izraziti svoje mišljenje, uključujući i o izdvajanjima za obranu. Uostalom, i prije nego što sam Trumpa osobno upoznala, rekla sam javno da nećemo biti visoko na njegovoj listi prioriteta i da moramo sami nametati teme. U odnosima prema Americi, Hrvatska kao država koja nije velika, a srećom nije ni država-problem, treba koristiti svaku prigodu za izražavanje svojih stavova. Tako sam se i ponašala.

– Europska unija mora se potvrditi kao samosvjestan globalni dionik i ne se priklanjati nikome kao slabija strana, pa niti SAD-u, već u taj odnos ulaziti ravnopravno i proaktivno, bez obzira koja administracija bila na vlasti u SAD-u. Mislim da sad više nema smisla govoriti o onome što je bilo, već se usredotočiti na budućnost. Ponajprije, s Bidenom ćemo moći očekivati više dosljednosti i predvidljivosti američke administracije na vanjskopolitičkoj sceni. Kad je riječ o odnosu prema EU-u, možemo očekivati promjene i u sadržaju i u tonu. Ojačat će se transatlantske veze i povjerenje, upravo snažnijom suradnjom Europske unije i SAD-a, te kroz savezništvo u NATO-u.

– Biden je vrlo daleko od radikalne ljevice, doista je umjereni demokrat, što se američkih vrijednosti i prioriteta tiče, rekla bih vrlo »centriran«. Osim toga, Biden je i srdačna, otvorena osoba, jako dobro zna slušati pa čak i kad se ne slaže s onime što je rečeno. Prema sugovorniku se uvijek postavlja ravnopravno, te nikada nije neugodan, pa čak ni kad ulazi u žešće, argumentirane rasprave. Poštovanje prema drugima po meni je jedna od njegovih najvrijednijih osobina. Za mene, kao prvu hrvatsku predsjednicu, važna crta Bidenova političkog djelovanja jest i ono što je u svom govoru istaknula izabrana potpredsjednica Kamala Harris: drznuo se za potpredsjednicu i svoju desnu ruku nominirati ženu. U tom smislu, napravljen je važan iskorak u američkoj politici, kao što je to bio slučaj i u Hrvatskoj 2015. godine izborom žene na čelo države.

– Rekla sam kako se ne smije zanemariti važnost razdoblja tranzicije između dviju administracija te s novom administracijom treba početi surađivati odmah. Sad se postavljaju temelji budućih kontakata. Ponavljam, kako bismo napravili daljnje iskorake, sami moramo nametati inicijative na agendu bilateralnih odnosa i biti proaktivni, a ne reaktivni.

Premijer i predsjednik Republike se u posljednje vrijeme o malo čemu mogu dogovoriti. Niste niti vi imali pozitivna iskustva s Milanovićem dok je bio premijer, nešto manje od godinu dana stalno ste s njim bili u konfliktu.

– U odnose na unutarnjopolitičkoj sceni neću se miješati, niti ću komentirati aktualnog predsjednika Milanovića, kao što nisam komentirala ni svoje prethodnike. Uvijek ću, koliko god mogu i kao bivša predsjednica, kao profesionalni diplomat, i kao stručnjak u području vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti, sudjelovati u svim konstruktivnim inicijativama za rješavanje problema u državi i društvu. Isto tako, u svim svojim međunarodnim aktivnostima nastavit ću pomagati i davati potporu svim programima i inicijativama koji hrvatskom narodu osiguravaju bolji životni standard i sigurnost.

Iza vas je jedna prilično ozbiljna operacija, jeste li sada dobro?

– Oporavljam se. Nije bilo lako. Živac je bio pritisnut godinama i sada mu treba vremena da se oporavi. Još to dosta boli. No, već nekoliko sati nakon operacije stala sam na noge i krenula hodati. Hodam svakoga dana, za sada samo na svojoj pokretnoj traci, laganim hodom od pet do sedam kilometara dnevno, kako kada. Imam još dosta restrikcija kad je riječ o drugim fizičkim aktivnostima. Drago mi je da su simptomi poput gubitka ravnoteže i slično sada prošlost. Ali, tu, nažalost, priča s problemima s mojom rukom ne prestaje. U budućnosti me čeka operacija karpalnog tunela, a i rješavanje nekih problema s ramenom. Vidjet ćemo. Godinama sam se u potpunosti posvećivala poslu i obitelji i zanemarivala sebe. Sad to dolazi na naplatu. Zato poručujem svima da brinu o sebi i drugima, te još jednom zahvaljujem svima koji se svim svojim srcem i radom trude prebroditi ovu krizu, a posebno zdravstvenim djelatnicima koji danonoćno već mjesecima doslovno spašavaju živote svim žrtvama ove pandemije, a to nisu na žalost samo zaraženi koronavirusom.