Ivan Pernar odgovorio je na pitanje jednog svog pratitelja kojeg je zanimalo što misli kakav će biti ishod suđenja.
“Prije nego odgovorim, moram naglasiti da se nitko ne može smatrati krivim dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja. Čak i ako ih Visoki sud u Ndoli osudi, ne možemo ih smatrati krivima jer imaju pravo na žalbu.
Zato govorim svima da ne prejudiciraju krivnju. Ako mislite da su krivi uvijek to recite na način da ih ne nazivate trgovcima djecom, već da smatrate da se radi o trgovcima djecom. Morate biti objektivni i držati se osnovnih pravnih načela.
Sad ću objasnit zašto mislim da će ih sud osudit za pokušaj trgovine djecom. To je dakako samo moje mišljenje, kakav će na kraju bit ishod suđenja ostaje nam tek za vidjeti. Prije svega, sutkinji je ukazano na članak 653. i 923bis Kongoanskog Obiteljskog zakona.
Prvi kaže da tranže ne mogu posvajati djecu, a drugi da stranci to ne mogu. To je vrlo lako provjerljivo, drugi presudan detalj jest iskaz detektiva koji ih je uhitio, a koji je objasnio da je od Kongoanskog konzulata zatražio da provjeri jesu li dokumenti optuženih vjerodostojni.
Dokument koji je povratno dobio pokazao je na sudu. U njemu piše da je dokumentacija lažna, a da čak i da je prava da su djeca trebala imati izlaznu vizu, a zemlju smjela napustit samo preko zračne luke u Kinšasi. Jasne riječi Kongoanskog zakona, kao i očitovanje Kongoanskih vlasti trebale bi po mom sudu biti dovoljne da se ospori vjerodostojnost dokumentacije o posvajanju.
U slučaju da sud dođe do zaključka da je ta dokumentacija lažna, tada se nameće zaključak da djeca zapravo nisu uopće posvojena.
Ako nisu posvojena, tada se postavlja pitanje jesu li ljudi koji su u zamjenu za novac tu djecu njima dali zapravo prodali tu djecu, a oni ju kupili.
Ukoliko sud dokaže da se radilo o kupoprodaji djece, tada po mom sudu optuženike može osuditi za trgovinu djecom.
Naravno, odvjetnici optuženih tvrde da je dokumentacija autentična, a u slučaju NK čak dovode i u pitanje moj iskaz u kojem govorim da je dotični transrodna osoba. Kakva će bit presuda ostaje nam za vidjeti”, smatra Ivan Pernar koji je uvjeren da će ove godine biti proglašen homofobom godine.
“Svake godine se u Hrvatskoj bira homofob godine. Budući da sam vidio salve uvreda na svoj račun od strane onih koji prakticiraju homoseksualne odnose, kao i dobio kaznene prijave od homo-trans udruga, bit ću razočaran ako mi ne daju tu laskavu titulu.
Ako ju daju nekom drugom, smatrat ću da je izbor za homofoba godine namješten i pismeno se žaliti Zagreb prideu i drugim udrugama koje okupljaju ljubitelje homo-transseksualnih odnosa”, smatra Ivan Pernar.