Bivši Glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen bio je u četvrtak na predstavljanju knjige bivšeg novinara i direktora Styrije Borisa Trupčevića. Zanimljiv je da je Boris Trupčević govorio o upravljanju ljudima , ali nije spomenuo štrajk zbog kojeg se, kako sam kaže, razbolio. Izuzetno zanimljivo izvješće Branka Tuđena prenosimo u cijelosti.
“Večeras sam bio u knjižnici Bogdana Ogrizovića na predstavljanju knjige Borisa Trupčevića MENADŽER HODOČASNIK. Bilo je 120 posjetitelja. Predstavljanje je vodio Tomislav Birtić. Uočio sam i španjolskog veleposlanika Gonzalez – Baribu, predsjedničkog kandidata Primorca, gl. ur. Večernjeg Klarića, novinare Žekića, Stankovića, Krasneca…
Knjigu sam za 25 eura kupio kod Ljevaka na Trgu i pročitao još prije promocije. Boris Trupčević bio je od 1.svibnja 2009. direktor Styrie za Hrvatsku i u biti glavni urednik oba njezina proizvoda, Večernjeg lista i 24 sata. Od 2005. bio je glavni urednik 24 sata, a poslije posrtaja u Večernjem listu i dalje glavni urednik 24 sata do prije četiri godine.
Trupčević je neočekivano napustio novinarstvo i potom dosta brzo krenuo na hodočašće svjetski poznatom rutom Sv. Jakova u španjolsku pokrajinu Galiciju u grad Santiago Compostelu. Kako navodi, pješke je prešao 1000 km od Francuske do Atlantskoga oceana tražeći i oprost grijeha za mnoge životne situacije i da bi se osobno transformirao. U knjizi (360 stranica) uglavnom filozofira i psihologizira o upravljanju ljudima i svojim postupcima u prošlosti, te savjetuje kako se treba ponašati uspješni menadžer. Jedino što u knjizi izravno priopćava je riječ o 26-dnevnom štrajku novinara Večernjeg lista u ožujku i travnju 2011. godine. To sinoć nije spomenuo. Zbog zapleta oko štrajka, najvećega u povijesti hrvatskoga novinarstva, Trupčević se, kako piše, razbolio od PTSP! Odbio je produljiti kolektivni ugovor koji je u Večernjem listu sklopljen između sindikata i Uprave 29. ožujka 1996. dok sam bio glavni urednik VL i pregovarač na strani Uprave. To naravno ne piše. Vjerojatno to sada malo koga i zanima, ali meni je važno, kako se ne bi nametali netočni zaključci, makar to bilo u davno svršeno vrijeme.
S Trupčevićem sam jedan jedini put u životu komunicirao između njegove ostavke u 24 sata i odlaska na hodočašće. Prigovorio sam mu zbog netočnosti njegovih izjava o 24 sata kao najtiražnijim i najčitanijim hrvatskim novinama jer je to bio Večernji list od 1990. pa sigurno do 2001. Kad sam u svibnju 2001. odlazio prosječna dnevna prodana naklada u prva četiri mjeseca bila je 220.000 primjeraka, što je bilo ravno ili bolje od 24 sata i Večernjeg lista zajedno, u trenucima štrajka 2011. godine. 24 sata se u popodnevnim satima dijelio besplatno. Koštao je četiri kune, a Večernji šest kuna i bilo je za pretpostaviti kuda se novac prelijevao. U toj jedinoj komunikaciji Trupčević se i dalje ponašao kao velika faca u medijskoj industriji i naglo i trenutačno me isključio.
Austrijanci su od 2005. godine željeli potvrditi svoj identitet novim proizvodom malog formata po uzoru na Kleine Zeitung i Kronen Zeitung. Izabrali su najprije Matiju Babića, a onda Trupčevića. Austrijanci su bili iscrpili svoje zanimanje za Večernji list. Prema nalazu sindikata, Styria je iz Večernjeg lista izmuzla gotovo milijardu kuna!
Kolektivni ugovor koji je Trupčević odbio produljiti jedan je od više parametara koji Večernjem listu našega doba daje aureolu najuspješnijega medijskoga proizvoda u RH od uvođenja višestranačja do danas, a i za razdoblje prije. Bilo je lakše davati naše pogodnosti kada je ukupni prihod primjerice 1998. bio veći od (ondašnjih) 300 milijuna kuna, ili veći od 80 milijuna njemačkih maraka, s tiskanjem u danu A u Frankfurtu i prodajom po zapadnoj Europi također u danu A. 15 županijskih izdanja umanjivalo je potrebu za, od države financiranim lokalnim medijima, a 12 posebnih tjednih priloga snažno je konkuriralo specijaliziranim tjednicima i mjesečnicima. 12 do 15 stalnih dopisnika u inozemstvu potpuno je preuzelo dominaciju u vanjskoj politici. Kada je Trupčević trebao produljiti kolektivni ugovor 2011. Večernji list je imao oko 20 milijuna kuna minusa i oko 75 tisuća dnevno prodane naklade, Tiskano novinarstvo već je bilo počelo zapadati u krizu zbog navale interneta i globalnih gibanja, ali su se uočavale i uređivačke slabosti.
Prilažem uz ovaj tekst, iz moje dokumentacije, slučajno izabran pregled plaća i honorara za kolovoz 1998. Prosječne novinarske neto zarade bile su 2,5 puta veće od prosjeka u Republici Hrvatskoj. Prosjek plaća u RH je te 1998. iznosio 2681 kn neto.
Bili smo utvrdili minimalne norme za svakoga pojedinca i to je bila osnovica, sve ostalo plaćalo se posebno, putem honorara prema utvrđenom realnom cjeniku.
Nadam se da mi kolege neće zamjeriti da poslije 26 godina – arhivi se otvaraju poslije 30 – iznosim najveće zarađene cifre u kolovozu 1998. što onda nije bilo u javnoj upotrebi: Šajatović 18650 kn (plus automobil na korištenje sa svim plaćenim troškovima), Krušelj 16895 (plus automobil na korištenje sa svim plaćenim troškovima), Brajdić 15374, S. Štefok 15060, V. Šaško 13500, Ivkošić 13400 (plus automobil na korištenje sa svim plaćenim troškovima), Jurasić 13300 (plus automobil na korištenje sa svim plaćenim troškovima), D. Knežević 13000 (plus automobil na korištenje sa svim plaćenim troškovima), V. Starešina 13000, itd. Tridesetoro u redakciji zarađivalo je 10000 i više (ondašnjih) kuna. Bilo je još 25 urednika i novinara koji su dobili automobile na korištenje sa svim plaćenim troškovima (šefovi najvažnijih županijskih dopisništava, kao i D. Glavina, B. Brkan, M. Šarić, Machala, Vukina, Rosandić, Piškor, Blažević, R. Cigler, Draženović, Držić, Jirasek , Litvan, Vukšić, Milinović, B. Stipić…)”, zaključuje Tuđen.
Branku Tuđen je ova teksto objavio na svojoj Facebook stranici, a onda su uslijedili žestoki komentari uglavnom bivših novinara Večernjeg list. Prenosimo najzanimljivije.
Brankovim rijecima mogu dodati jedan brojcani detalj s kojim sam se suocila odlazeci u mirovinu. Zaposlena sam u VL-U 1. 6. 1987. i tada mi je koeficjent place, a to je odnos prema drzavnom prosjeku bio 3,7. Tada sam, nakon 10 mjeseci honorarcenja, bil…
Branko Tuđen, daj, konačno, napiši sjećanja
Trupčević dobio PTSP zbog štrajka? Mi smo dobili PTSP zbog njega.
Jedna poruka za menadžera isposnika, ali i ostale: “A prava sreća, to ti je poštena borba za poštenu stvar. To ti krijepi život i daje ti zadovoljstvo duši.” (Vjenceslav Novak)
Ne poznajem gospodina Trupčevića. No, obrazac ponašanja je jasan: najprije prekrši sve moralne norme, a onda se prikloni katolicizmu i – uz stanovitu proviziju – dobij oprost svojih grijeha, ali ne i rješenje muka onima prema kojima si zgriješio.
Ja sam od tog (tada) balavca kojega su Štajerci postavili da ga kao naivca iskoriste da iscijedi i uništi Večernjak, a koji si je u postpubertetskoj samozabludi umislio da su to učinili zbog njegove genijalnosti, imao stalne podražaje na povraćanje. A …
Bravo Branko Tuđen ! Najbolji dio zivota Vecernjeg lista bio je, po meni, upravo u vrijeme B. Tudjena. Hvala sto se jos uvijek trudis pisati istinu.
Moze propjesaciti jos 1000 kilometara, ali toliko stete koju je ucinio taj Trupac, mislim da ni Bog ne oprasta
O gosp. Trupčeviću više ne treba raspravljati. Bolje se okrenimo malo sebi i prisjetimo se tko je to minirao najduži štrajk. Pa “kolege štrajkbreheri” iz VL koji su se upecali na Trupčeve mamce, na kraju su, s malim odmakom, ipak završili u autu kao…
Branko, place koje si naveo, jesu li bruto ili neto? A bilo bi lijepo da dodas i kolika je bila tvoja placa taj mjesec. Ne mislim nista lose, bio si odlican gl urednik, stitio si u bajvecoj mogucoj mjeri slobodu pisanja, nego tek vezano za cjelovitost informacije.
Ja nisam nikada bio clan HDZ-a, ali se govovorilo da sam jedini HDZ-ovac koji se nije obogatio. Ti znaš gdje su bili novci i kome je to uspjelo. Zao mi je ako te povrijedilo iznosenje iznosa – bojao sam se ce tako biti, evo i Deana se uznemirila – ali cemu ako je u pitanju bila kvaliteta, a jest i nije bilo na niciji teret.
…čemu, fakat ne razmem zakaj si to opce napisal!?
ne kuzim cemu iznosenje osobnih podataka o placama kolega, ali dobro. medju kolegama je opcepoznato da je trupcevcic (bio) odvec nesposoban, socijalno neinteligentan te otuzno skromnog obrazovanja i/ili opce kulture da bi nosio uloge koje su mu povjere…
” istina će vas osloboditi. ” isus nazarećanin, ” istina se mora objaviti. ” major ozne josip boljkovac.