Bolković o svojoj prijateljici: Njen je cijeli život bio prošaran doušnicima, policijskim isljeđivanjima i terorom nad bližnjima

Bolković o svojoj prijateljici: Njen je cijeli život bio prošaran doušnicima, policijskim isljeđivanjima i terorom nad bližnjima

Romano Boljković je prigodnim tekstom obilježio treću godišnjicu smrti svoje prijateljice Nade Kobali.

“Prije tri godine na današnj dan umrla je jedna od posljednjih gospođa Zagreba, Nada Kobali. Pamtim je ovako…A samo prije par tjedana, jer u gradu imam sve manje onih s kojima poželim sjesti, vozio sam se besciljno i na uglu Gundulićeve i Varšavske, gdje je uvijek čekala taxi za doma, stoji teta Kobali. Smio sam je tako zvati, smijala se tome.

Stanem, otvorim vrata auta, gospođa Kobali uđe, i onim divnim, mačkastim, rafiniranim zagrebačkim prepunim duha i šarma započne priču o nekom prosjaku koji je navratio do njenog dućana, ona mu je dala par desetaka kuna, kadli se ovaj na izlasku okrene i upita:- A gospon Bolković više ne dolazi tak često?Sjedili smo pred kućom u Zamenhofovoj i smijali se: i njen je cijeli život bio prošaran doušnicima, policijskim isljeđivanjima i terorom nad bližnjima, obiteljskom tragedijom koji je nosila tako monumantalno, tako herojski dostojanstveno, da sam ja stajao kao osupnut, jedne večeri, prije par godina, slušajući tu životnu priču u jednom sasvim drukčijem Zagrebu.

Sad u tom Zagrebu nema ni Nje!Ne, nije Nada Kobali radila šešire; Nada Kobali je žene pretvarala u gospođe a muškarce u gospodu. Svaki njen šešir jest bio i skulptura, ali i više: poput svetokruga osobu koja ga je nosila pretvarao je u ikonu. Meni šeširi ne stoje dobro. Ali uvjerila me je da je to stvar navade: sada svaki čuvam na zasebnom stalku kao umjetninu. Njena mi je smrt sasvim nerazumljiva.

Ona pak zaista nije nikada pokazivala da ima problema sa srcem, a to veliko, dobro srce prestalo je kucati. Ne znam kako da se vratim u grad i na taj trg i u taj čarobni dućan kad više nikog nema. Cijelo ljeto gubim drage i bježim u Istru pa se vozim kroz uspomene.

Sad, na kraju ljeta, jer ti Smrti ne znaš stati, otišla je i Nada Kobali, ljiljan Cvjetnoga trga Zagreba. Bila je vjernica, bila je duhovita; sigurno će se smijati kad čuje da sam rekao da će sada barem Bog postati šeširdžija. Zbogom, draga prijateljice, zbogom, hvala na svemu i – Chapeau”, piše Bolković.

Foto: Facebook