Velimir Bujanec morat će u državni proračun uplatiti 22.500 kuna, što je konačni epilog sudskog postupka u kojem ga je za klevetu tužio bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Bujanec je, podsjetimo, u lipnju 2017. na Općinskom sudu u Osijeku nepravomoćno osuđen na plaćanje 22.500 kuna te dodatnih 14.500 kuna troškova Ostojićeva odvjetnika, danas pokojnog, Radana Kovača, odnosno 1000 kuna sudskih troškova, a prije mjesec dana takvu presudu osječkog suca Ivana Sajtera potvrdio je Županijski sud u Velikoj Gorici, piše Jutarnji list.

Podsjetimo, Ostojić je Bujanca tužio jer ga je u svojoj emisiji “Bujica”, emitiranoj 25. 11. 2015. na Osječkoj televiziji, a u kojoj se bavio smrću Darka Pajičića, hrvatskog branitelja iz Vukovara, okarakterizirao “beskrupuloznim ministrom” nazvavši ga pri tome “Ostojom Rankovićem”, pri čemu ga i neizravno prozvao odgovornim za Pajičićevu smrt. Bujanec je u uvodu emisije rekao: “Nakon laži koje je javno iznio beskrupulozni ministar Ostoja Ranković, sveta dužnost je danas u Bujici odgovoriti i demantirati”.

Podsjetimo, Pajičić je u studenome 2013. postao simbolom hrvatske desnice nakon što je nastradao u pokušaju razbijanja ćirilične ploče na zgradi policije u Vukovaru. U želji da razbije ploču, Pajičića, koji je tada imao 2,7 promila alkohola, spriječio je policajac Saša Sabadoš, a u tom sukobu Pajičić je zadobio teške ozljede glave od kojih se dugo oporavljao.

“Nedvojbeno proizlazi da je optuženik u predmetnoj emisiji iznio i pronio činjenice koje upućuju na plasiranje tvrdnje kako je tužitelj kao ministar unutarnjih poslova odgovaran za smrt Darka Pajičića. Također, namjera optuženika bila je uvjeriti javnost da je ministar Srbin koji je dao nalog policajcu da primijeni nezakonita sredstva prisile prema prosvjednicima Hrvatima u Vukovaru uslijed čega je došlo do teške tjelesne ozljede D. Pajičića…”, stoji u pravomoćnoj presudi kojom se potvrđuje da je Sajter pravilno ocijenio kako je Bujanec takvim tvrdnjama “svjesno iznio laži”.

“Okrivljenik kao novinar nije morao vjerovati obdukcijskim i vještačkim nalazima, izvještajima PU… Novinar ima pravo sumnjati u sve i sva, poduzimati vlastita istraživanja i propitkivati ‘službenu istinu’, a sve u cilju prava javnosti na istinitu informaciju od javnog značaja. Međutim, postavlja se pitanje na čemu je to okrivljenik bazirao svoje inkriminirajuće navode, ako ne na službenim dokumentima i izvještajima? Na temelju kojih je to vlastitih investigativnih metoda došao do zaključka o krimenu privatnog tužitelja, kojega je onda i javno prokazao u TV emisiji? Čini se samo na temelju tračeva i politikantskih glasina. Nitko nema pravo na laž!…