Zastupnica Karolina Vidović Krišto poslala je oštro pismo predsjedniku Zoranu Milanoviću. Pismo prenosimo u cijelosti.

“Poštovani gospodine Milanoviću,

Kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda RH, koju ste u nekoliko navrata javno favorizirali te najavili kako ćete je predložiti za predsjednicu Vrhovnog suda, u nekoliko se zadnjih dana u svojim javnim nastupima u potpunosti diskvalificirala za navedenu dužnost.Odbor za pravosuđe je 8. lipnja 2021. proveo razgovor s kandidatima, na potpuno nedoličan i neprihvatljiv način, vremenski određujući ispitivanje pojedinih kandidata u trajanju od neozbiljnih 30 minuta.Ovdje je za napomenuti da današnja dostignuća upravljanja ljudskim potencijalima (Human Resources management) imaju univerzalno prihvaćene standarde, a u to spadaju i razgovori s kandidatima za pojedinu funkciju. U današnjem vremenu je standard da se za niža vodeća radna mjesta, obavljaju po dva ili tri kruga razgovora, pri kojima kandidati moraju odgovarati na široki spektar pitanja.

Za, primjerice, voditelja poslovnice pojedinog trgovačkog lanca kandidat u tri kruga, razgovora i testiranja, provede i po 5 i više sati.Činjenica da Odbor za pravosuđe odredi 30 minuta kako bi se ispitao kandidat za predsjednika Vrhovnog suda je skandalozna i u potpunosti neozbiljna. Svakome razumnom i dobronamjernom čovjeku u Hrvatskoj je jasno da je pravosuđe rak-rana hrvatskog društva. Hrvatska država može imati pozitivan razvoj samo ako pravosuđe bude efikasno i funkcionalno, te vjerodostojno.

Vjerodostojno, pak, može biti ukoliko pravosudni dužnosnici svojom osobnošću promiču moralne i etičke vrijednosti te se strogo pridržavaju načela vladavine prava. Upravo u tom kontekstu sam pitanjima od gospođe Đurđević htjela doznati njezine stavove. Nažalost, na moja jasna i sadržajno precizna pitanja, dobila sam nejasne i neprecizne osvrte bez konkretnih argumenata, uz pojedine ideološko-političke poruke.

• Na upit može li kupo-prodajni ugovor bez navedene cijene, ili kupo-prodajni ugovor gdje su cijene i druge bitne stavke zacrnjene, biti dokument kojega sud prihvaća kao legitimaciju, a na temelju tih falsifikata hrvatski sudovi masovno krše prava hrvatskih građana te pogoduju lihvarskim agencijama i bankama, kandidatkinja Đurđević nije odgovorila.

• Na pitanje što bi poduzela kao predsjednica Vrhovnog suda u slučaju afere „Bankomat“ u kojoj je za Hrvatsku počinjena šteta od 255 milijuna kuna, a 12 godina od početka afere nema ni prvostupanjske presude, kandidatkinja Đurđević nije odgovorila.

• Na pitanje da argumentira njen javni stav da osuđeni organizator udbaškog ubojstva u Wolfratshausenu, Josip Perković, ne treba biti izručen zbog zastare, kandidatkinja Đurđević nije odgovorila. Upozorila sam kandidatkinju da je pravna javnost u Europi s nevjericom reagirala na pozivanje na zastaru kod takve vrste zločina, te teza o zastari nema nikakvo pravno utemeljenje. Kandidatkinja Đurđević je tvrdila da su joj hrvatske kolege dali za pravo, ali zastaru nije obrazložila te je pitanje ignorirala.

• Na pitanje što bi kao predsjednica Vrhovnog suda poduzela u slučaju bivšeg direktora ZG-Holdinga Slobodana Ljubičića, kojeg je Županijski sud u Zagrebu proglasio procesno nesposobnim, a koji permanentno javno nastupa na društvenim događanjima, te je bio čak i kandidat na proteklim lokalnim izborima, kandidatkinja Đurđević nije odgovorila.

• Na pitanje koji joj je pravni i znanstveni stav o izjavi bivšeg predsjednika i fakultetskog kolege Ive Josipovića, koji je odlikovao bivšeg Državnog odvjetnika Mladena Bajića, te izjavio „za borbu protiv korupcije je falila politička volja, te da je Bajić ranije zakukurikao, završio bi u loncu“. Kandidatkinja nije odgovorila, već je komentirala da je to pitanje političko. Svakome je jasno da su izjave predsjednika države političke, ali taj predsjednik je i profesor na pravnom fakultetu te je upravo iz tog razloga za svakog racionalnog čovjeka zastrašujuća. Tom izjavom javno se promovira protuzakonito obnašanje pravosudne dužnosti kao društveno prihvatljivo, i, što je još gore, poželjno.

• Na pitanje da kandidatkinja iznese svoj stav u svezi konstatacije u presudi generalu Branimiru Glavašu, a u kojoj je sudac Željko Horvatović zaključio da je JNA 1991. bila jedina legalna vojska u Hrvatskoj, kandidatkinja Đurđević nije odgovorila.

• Na pitanje o njezinome stavu, trebaju li suci iz vremena totalitarističkog jugo-režima biti uklonjeni iz sudstva, i to oni suci, koji su donosili političke presude kršeći čak i tadašnje zakone, kandidatkinja Đurđević nije odgovorila.

Kandidatkinja Đurđević je sama u uvodu svog predstavljanja navela ovlasti koje predsjednik Vrhovnog suda ima ali je na sva konkretna pitanja izjavljivala da su suci neovisni te da predsjednik Vrhovnog suda nema instrumente, što je u kontradikciji sa samim njezinim uvodom.Gospođa Đurđević me je prije dva dana u priopćenju za javnost kao saborsku zastupnicu najgrublje izvrijeđala, iznoseći ničim potkrepljene kvalifikacije kao što su optužbe za širenje mržnje, netrpeljivost, iznošenje uvreda, verbalno divljanje utemeljeno na rasističkoj ideologiji. Gospođa pravnica Đurđević bi trebala znati da ukoliko bi bilo točno što je navela, ona bi kao pravnica i građanka bila dužna prijaviti me nadležnim tijelima, jer bi to bila kaznena djela.

Međutim, kako za te navode ne postoji ni jedan dokaz, jer moja privrženost demokratskim vrijednostima te načelima vladavine prava su vidljive kroz moje djelovanje, jasno je da je gospođa Đurđević počinila teški oblik kaznenog djela klevete. Cijeli tekst tog priopćenja je vrlo agresivno formuliran što je neprimjereno za jednu članicu akademske zajednice. Naravno da kao i u ispitivanju pred odborom za pravosuđe, sve te klevete nisu pokrijepljene ni jednim argumentom.

Općepoznata znanstvena činjenica jest da kad se prijestupnik suoči s nepobitnim dokazima protiv sebe, te nema argumente koje može iznijeti u svoju obranu, poseže za agresivnošću i galamom. I doista, svaki pokušaj iznošenja istine o stvarnom uzročniku hrvatskih društvenih problema, a on se zove korumpirano i ne-funkcionalno pravosuđe, od vladajućih kasti u Hrvatskoj brani se galamom i klevetničkim optužbama za nacionalizam, govor mržnje, netoleranciju, itd.Kao saborska zastupnica dijelim prijezir i odbojnost, ogromne većine hrvatskih građana prema društvenoj nepravdi koja je u Hrvatskoj sveprisutna.

Ne želim prihvatiti da sudovi ne sude prema zakonu, već u interesu moćnika, ne želim prihvatiti da Hrvatska ima najbrutalniji Ovršni zakon koji višečlane obitelji baca na ulicu zbog dvije neplaćene rate kredita, ali zato Ivica Todorić neometano stoluje u dvorcu, a ministar financija ga protupravno brani i ne odgovara na legitimna pitanja o poreznim i financijskim aspektima tog dvorca.Ne želim prihvatiti da zbog opće korupcije imamo urušavanje zdravstvenog sustava, a istovremeno procvat ekskluzivnog zdravstva za bogate.Gospodine Milanoviću,Vaša kandidatkinja Đurđević nije odgovarala na moja pitanja, ali se hvalila dugogodišnjim angažmanom od različitih hrvatskih vlada, u raznoraznim odborima i radnim tijelima, potvrđujući time da pripada vladajućoj kasti u Hrvatskoj. Jer, kao što znamo, u Hrvatskoj ne vlada načelo „što znaš“ već „koga znaš“.

A sudjelovanje u svim tim tijelima je povezano naravno i s pripadajućim honorarima i drugim privilegijima koje takva tijela nose.Svako društveno stanje nekome odgovara, te istovremeno nekome nanosi štetu. U Hrvatskoj nedvojbeno pravosuđe ne funkcionira na temelju zakona, te isto tako, korupcionaška mreža je prisutna u velikoj većini društvenih područja. To stanje nedvojbeno nanosi veliku štetu ogromnoj većini hrvatskih građana, tu štetu u svakodnevici gotovo svaki građanin osjeća na vlastitoj koži, ali to stanje jako odgovara jednoj skupini, a to je vladajuća kasta.Moje traženje i javno zahtijevanje jednakosti pred zakonom, odgovornosti dužnosnika za korupcionaške prijestupe, društvenu transparentnost i funkcionalnu vladavinu prava, a ti zahtjevi jesu propisani hrvatskim Ustavom i temeljne su vrijednosti Europske unije, pokušava se diskreditirati iznošenjem lažnih optužbi putem kontroliranih medija.Javni djelatnik koji odbija transparentno iznositi svoje stavove, i da stvar bude gora tijekom kandidacijskog postupka, a legitimna i konkretna pitanja proglašava govorom mržnje, takva osoba se samo-diskvalificirala!

Riječ je o nepoštivanju osnovnih demokratsko-civilizacijskih postulata.Pozivam Vas da u okviru svojih ustavnih ovlasti Hrvatskom saboru predložite osobu za predsjednika ili predsjednicu Vrhovnog suda neprikosnovenog životopisa, koja poštuje elementarna načela vladavine prava, temeljna načela hrvatskog Ustava i Europske Unije”, piše Karolina Vidović Krišto.

Foto: Hina