Prilično je tiho u glavnim medijima popraćena vijest kako je plin iz Azerbajdžana stigao na jug Europe. Cjevovod je dugačak preko tri i pol tisuće kilometara, a kreće iz plinskog polja Shah Deniz. Zatim Tranananadolijskim plinovodom (TANAP) ide preko Turske do Grčke i dalje Tranjadranskim (TAP) preko Albanije do juga Italije.

Iako kapacitet tog plinovoda nije velik, oko 10 milijardi prostornih metara plina godišnje u odnosu na 55 milijardi kroz jednu cijev Sjevernog toka ili 15 milijardi kroz jednu cijev Turskog toka, njegova važnost je u tome što u Europu dovodi plin iz kaspijskog bazena mimo Rusije.

Europljani su, neki će se toga prisjetiti, dugo vremena pokušavali dovesti plin iz Turkmenistana, zemlje prebogate tim energentom, u srce Starog kontinenta kroz Nabucco plinovod koji bi išao preko Gruzije, Turske, Bugarske… Bile su dogotovljene i financijske konstrukcije i već se krenulo u realizaciju tog projekta.

Međutim, onda su Rusija i Iran sve blokirale tako što su se usprotivile izgradnji dijela trase tog plinovoda preko Kaspijskog jezera pa se od toga moralo odustati. Umjesto toga pristupilo se izgradnji ovog alternativnog pravca koji je, eto, dovršen u vrijeme ove velike krize s energentima zbog ruske agresije na Ukrajinu.

No, azerbajdžanski plin možda poteče i prema Hrvatskoj. Za to bi trebalo izgraditi plinovod dug oko 500 kilometara od mjesta Fiera u Albaniji preko Crne Gore do Splita. Riječ je o Jonsko-jadranskom plinovodu (IAP) na koji bi se priključila i Bosna i Hercegovina.

Ponegdje bi trasa tog plinovoda išla i podmorjem, a na određenim dijelovima bi zaobilazila zaštićena područja. Taj plinovod bi se u Dugopolju kod Splita povezao s hrvatskim plinskim sustavom. BiH bi se na taj plinovod priključila preko dogovorene poveznice Hrvatske i BiH na pravcu Zagvozd-Imotski, Posušje-Novi Travnik s odvojkom za Mostar.

Iako ima i stručnjaka koji govore kako Hrvatskoj taj plin ne treba, ipak prevladavaju oni drugi koji drže kako svaki novi dobavni pravac povećava energetsku stabilnost zemlje. Zbog izgradnje terminala za ukapljeni plin na otoku Krku (LNG), Hrvatska sada, za razliku od nekih bogatijih i moćnijih europskih zemalja, nema problema s opskrbom plina.

Donedavno je mogla kupovati samo ruski plin preko Mađarske te eventualno neke manje količine preko Slovenije, no, sada planira postati čvorištem za opskrbu srednje Europe tim energentom. LNG terminal na Krku će se i više nego udvostručiti, proširit će se kapacitet plinovoda od Zlobina preko Bosilejva, Siska do Slobodnice (kod Slavonskog Broda) kojim će ići dodatne količine plina Mađarskoj, Ukrajini i drugim zemljama na istoku Europe.

Također, povećat će se kapacitet i postojećeg plinovoda od Zagreba prema Zaboku i Rogatecu u Sloveniji, koji su već u visokoj fazi pripremljenosti, a kako su i jedan i drugi plinovod od zajedničkog interesa za EU, očekuju se i novci iz europskih fondova za njihovu izgradnju. Taj plin preko Slovenije, onda može ići i u Austriju i dalje u srednju Europu.

Za dovršetak proširenja i jednog i drugog plinovoda kao i povećanja kapaciteta LNG terminala na Krku trebat će određeno vrijeme, spominje se nekoliko godina. Isto toliko vremena bilo bi potrebno i za Jonsko-jadranski plinovod. Ukupna cijena mu je oko 600 milijuna eura.

Kapacitet tog plinovoda bio bi oko 5 milijardi prostornih metara plina godišnje. Crna Gora bi uzela oko pola milijarde, BiH oko milijardi, a Hrvatska oko 2,5 milijarde prostornih metara za sebe i zemlje u srednjoj Europi kojima bi to bilo potrebno.

Zanimljiv je i podatak kako je EU uvrstila Jonsko-jadranski plinovod na svoju listu kao važan za energetsku stabilnost, a najavila je i kako će ga podržati iz svojih fondova. Dosad je Hrvatska za pripreme tog projekta povukla 3.5 milijuna eura, dok su Crna Gora i BiH ukupno dobile 4,2 milijuna eura.

Azerbajdžanski plin se tako približava hrvatskom jugu. Doprinijet će diverzifikaciji dobavnih pravaca i energetskoj stabilnosti zemlje, ali i stabilnosti dobave plina u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Uostalom, Europa je odavno htjela plin iz kaspijske regije.

Nabucco s turkmenistanskim plinom nije prošao, ali zato je azerbajdžanski pronašao put do vrata Jadrana. Ostalo je napraviti tek manji dio te dugačke trase koja kreće od dalekog Bakua.

Na slici: Predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.