Divljačka devastacija u Istri: Betoniraju obalu, zabranili prilaze moru, upropašten vidik prema Brijunima

Divljačka devastacija u Istri: Betoniraju obalu, zabranili prilaze moru, upropašten vidik prema Brijunima

“U tijeku je bespravna gradnja na k.č.18/883 k.o. Peroj (stara cesta za Barbarigu, skretanje Portofine). Na navedenoj čestici betonira se, gradi drveni objekt, uništava priobalje betoniranjem betonskog potpornog zida uz samu plažu. Ljubazno molimo izlazak građevinske inspekcije i komunalnog redara na teren kako bi se devastiranje zaustavilo i sankcioniralo jednog od stranih državljana koji svakodnevno uništavaju prirodu i obalu.” Tako glasi pismo čitatelja koje je, osim na adrese mjerodavnih institucija, stiglo i do naše redakcije, prenosi glasistre.hr.

Kako nadalje ističe naš čitatelj, “gradonačelnik Grada Vodnjana u svojoj je kampanji govorio o borbi protiv bespravne gradnje za koju se do danas nije ništa konkretno poduzelo”.

“Primjera imate puno na tom području i dok se bude puštalo, nekažnjavalo i nerušilo bespravne objekte, ništa se neće napraviti. Zid na plaži izgradio je bezobrazni stranac jer kod nas mogu raditi što god žele”, zaključio je naš sugovornik. I sami smo se uvjerili da je u pravu. U pokušaju da pronađemo spornu parcelu u vlasništvu, kako smo provjerili, austrijskih državljanki, upali smo u pravi labirint raznoraznih objekata, montažnih, fiksnih, izgrađenih, onih čija je gradnja tek započela, mnogih vjerojatno i legaliziranih, ali mnogih i u nastajanju čija će legalizacija biti pitanje vremena, sreće i “povjerenja” u hrvatski pravni sustav.

Na cesti prema Barbarigi, malo dalje od raskrižja prema Batvačima, nalazi se niz bijelih puteljaka koji se s lijeva pružaju prema moru. Tu skrećemo napamet, vodeći se mogućom lokacijom sporne parcele. Već nakon 200-tinjak metara nailazimo na prvu rampu. Ovaj put je srećom bila otvorena, a pored, na oglasnoj ploči navedeno je tko sve smije koristiti put – sve redom Slovenci. Prolazimo dalje. S obje strane puta nalaze se građevine, od kamp kućica, mobil homeova, izgrađenih vikendica, pa čak i većih kuća. Toga ima toliko da se osjećamo k’o

budale. Razmišljamo o našoj apsurdnoj misiji da nađemo baš tu jednu bespravnu gradnju u nastajanju među pet tisuća raznoraznih građevina (od kojih mnoge u međuvremenu i legalizirane) koliko ih ima na području Vodnjana?! Ovdje, na gotovo svakoj parceli, i dalje se betonira – temelji (nečega), terase, nadstrešnice, pomoćni objekti… Nailazimo i na natpis da se iznajmljuje apartman s tri zvjezdice, tu je i reklama za restoran. No, ono što je zanimljivo je da je nemoguće prići moru. Imali smo sreću pa je prva rampa bila dignuta. No, između svakog reda vikendica nalaze se putovi prema moru koji su također – svi redom – zatvoreni rampama. Nisu otvorene jer su u ovom naselju stanari trenutno rijetki. Sezona je završila pa se, izuzev umirovljenika, preko tjedna ovdje rijetko tko može naći. Moguće je provući se ispod rampe, na nekim mjestima i pored, ali da je u pitanju starija osoba teško bi se na ovom dijelu istarskog priobalja dokopala mora.

Ostajemo u čudu. Tu je toliko parcela, sve velike do 500-tinjak kvadrata, koje čine jedno ogromno naselje. A to je tek djelić u šumi bespravne gradnje u Istri. Ima toga i na jugu, istoku pa i sjeveru Poluotoka. I svakim danom problem samo raste.

Dolazimo do mora pa nas i tamo dočekuje iznenađenje – betonirani zid, betonirana obala na kojoj i u listopadu plastične ležaljke “čuvaju” mjesto svojim vlasnicima, a nailazimo na – čudno ali istinito – kuću koja ima kućni broj, ali i znak zabrane radova! Eto, može se, iako je dubiozno što će se u konačnici s ovom građevinom dogoditi, hoće li je netko rušiti ili će, baš poput mnogih drugih, jednog dana biti legalizirana i – nikom ništa, samo smo se šalili i glumili pravnu državu!

U priobalju između Peroja i Barbarige ima toliko građevina, cijelo jedno naselje koje se ponaša gotovo kao država u državi, eksteritorijalno u odnosu na Istru i Hrvatsku. Činjenica je da hrvatske zakone ne poštuju jer su u startu gradili što žele i gdje žele. Uvode neka svoja pravila, određuju tko smije koristiti putove, dijele ključeve za rampe među sobom, betoniraju zidove na samoj obali pa čak i na plaži, vodu i struju nemaju, a pitanje je i gdje bacaju smeće i tko to sve plaća… Dakle, gdje je tu država Hrvatska sa svojim zakonima i kako država tu štiti svoj integritet?