Doktorica Nela Sršen i dalje nezadovoljna: Zašto se ne osjeća sigurno i ugodno u hrvatskim restoranima

Doktorica Nela Sršen i dalje nezadovoljna: Zašto se ne osjeća sigurno i ugodno u hrvatskim restoranima

U Hrvatskoj je četvrti val epidemije koronavirusa na samome vrhuncu. Bolnice ponovno otvaraju covid odjele, a redovi za testiranje sve su duži. Loša cijepljenost i slabo poštivanje mjera očekivano su polučili pune odjele intenzivne skrbi čim je došlo malo hladnije vrijeme. Za to vrijeme situacija u Italiji, zemlji koja je na početku pandemije bila sinonim za kaos, relativno je stabilna i mirna. Naša poznata liječnica Nela Sršen, koja živi i radi u Padovi u Italiji, a još je uvijek snažno vezana za svoju domovinu Hrvatsku, u razgovoru za tportal komentirala je stanje s koronavirusom u obje zemlje te povukla neke paralele.

U Italiji su dugo na snazi bile stroge epidemiološke mjere, a kada su ukinute, uvedene su zelene propusnice, inačica onoga što mi u Hrvatskoj imamo kao covid potvrde. Međutim u Italiji su zelene potvrde uvedene na možda i najopsežniji način na svijetu. Kako je živjeti s tako strogim mjerama?

Talijani su uveli covid potvrde za sve i svugdje, neovisno radi li se o privatnom ili javnom sektoru. Bilo gdje da uđete u zatvoreni prostor, restoran ili kino, traže vam covid propusnicu. U Italiji su otkrili da cirkuliraju i lažne covid potvrde. Doista, ja koja živim ovdje prilagodila sam se svim restrikcijama jer to uđe u stil ponašanja i način razmišljanja. Dakle navikneš se na situaciju u kojoj radiš i živiš te dođeš u neku drugu sredinu, u kojoj nema svega toga, uz prvotno ushićenje i taj osjećaj tzv. slobode, koju neki reklamiraju u posljednje vrijeme, nepotrebno. Ustvari sam imala osjećaj da se meni ukida sloboda.

Govorite o situaciji nakon što ste došli u Hrvatsku prošlog vikenda.

Da, može djelovati apsurdno, ali ja sam se osjetila jako nelagodno. Nije to nikakva kritika, daleko od toga. Govorim o onome što osjećam kao osoba, ne kao liječnik, nego kao biće koje živi u drugoj sredini. Ne govorim da sam kada uđem u restoran u Italiji, koji kontroliraju covid potvrdama, apsolutno mirna i sigurna da nitko od onih koji su napravili green pass nije pozitivan i da cijepljeni ne mogu zaraziti druge. Znamo svi da green pass nije nikakva mjera javnog zdravstva, ne daje nikakvu sigurnost ni garanciju, ali ako trebamo izabrati zatvoren ambijent u koji su svi ušli s green passom i dobar dio njih je cijepljen, ne kažem da ću biti mirna i sigurna, ali će to opet biti malo drugačiji osjećaj nego ući u sredinu u kojoj su osobe za koje ne znate jesu li cijepljene i jesu li ikad bile podvrgnute testiranju, dakle imate osjećaj da su svi oko vas potencijalni nositelji zaraze. To nije situacija koju možete mirno prihvatiti.

Posebno u situaciji u kojoj eksplozivno raste broj zaraženih i kada je gotovo 50 posto testiranih u Zagrebu (srijeda, op.a.) bilo pozitivno na covid. Epidemija divlja kod nas u Zagrebu i Hrvatskoj.

Sada se u Italiji raspravlja o tome do kada će trajati upotreba green passa, kada će se početi skidati maske. U Italiji se sve radi korak po korak. Smatram da Italija radi nešto vrlo pozitivno, a to je da promatra kako se ponaša nacija i koliko prihvaća pravila. Talijani su izvukli lekciju iz ove pandemije i ove takozvane restrikcije zapravo nisu restrikcije. Sjećam se, početkom lipnja, kada više nisu bile obavezne maske vani, rijeko koga sam vidjela bez maske, što samo govori o tome da su se ljudi navikli i naučili da maska ne služi za kažnjavanje, već da ti može spasiti život.

U Hrvatskoj u posljednje vrijeme cijepljenje gotovo da i ne postoji. Jedva da smo cijepili 50 posto ljudi. Posebno je tragično to što velik dio starijeg dijela pučanstva, koje je najranjivija skupina, isto tako nije cijepljen. Što mislite, zašto se Hrvati ne žele cijepiti?

Drugi je karakter naroda. Previše volim svoju domovinu da bih na bilo koji način kritizirala karakter nacije kojoj i pripadam. Najlakše je kritizirati Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Pratila sam sve odluke koje su donosili. I kad bi ublažili i pooštrili odluke, drugi dan svi bi ih kritizirali. Sve što je Stožer radio prošlu godinu stalno je bilo na meti kritike. Smatram da su te konstantne kritike Stožera stvorile jednu vrstu nepovjerenja više nego neka sama manjkavost u njihovu radu. I u Italiji se puno kritiziralo, iz jedne kritike ulazi se u drugu i treću i gubio se fokus na činjenicu da je potrebno što brže cijepiti što više ljudi, posebno osjetljivu populaciju. Bez obzira na to što ove godine imamo čak i zarazniju varijantu virusa, imamo zid koji se zove cjepivo. Ne govori se o restrikcijama i zatvaranjima. Naravno, osim cijepljenja, držimo se onih pravila koja za mene nisu restrikcije – distanca, osobna higijena i maske. Ne osjećam da mi se smanjuje sloboda zato što trebam nositi masku, na taj način čuvamo sebe i druge.

Vidjela sam da u našem mentalitetu pomalo ispada kao da se maske nose za kaznu. Maske se ne nose za kaznu ili zato što si bio zločest ili ti netko želi naplatiti globu, to je onaj glavni koncept. Tako je i kad govorimo o cjepivima.

Smatrate li da se previše prostora daje onima koji govore protiv znanstvenih činjenica?

Ne želim biti zločesta, ali se vratimo na ovo ljeto i u Split, moj grad koji obožavam, grad moje mladosti. Nosila sam masku i ljudi su bili agresivno raspoloženi prema meni. Naučili smo uvijek kriviti nekoga za neuspjehe ili nepostignute rezultate. Ako rastu brojke, kriv je Stožer, a nismo krivi mi koji nismo pazili i nismo nosili maske niti se držali distance. Ne, mi nikad nismo ni za što krivi, a još manje su krivi oni pseudoznanstvenici koji su kritizirali Stožer i cjepivo stvarajući nepovjerenje.

Jučer, nakon što sam se vratila iz domovine, imala sam razgovor za jedan medij. Odradila sam ga iako sam bila umorna jer sam obećala i nakon što sam 14 sati bila u bolnici izlazim i zvoni mi mobitel. Javila sam se i s druge strane bio je naš Istrijan koji živi u Italiji. Mislila sam da gospodinu nešto hitno treba, a on je četiri minute iskaljivao bijes i ljutnju na mene, vrijeđajući me. U jednom trenutku rekao je da nisam svjesna da je pandemija koronavirusa jedna svjetska obmana. Bila sam šokirana, stvarno sam bila šokirana.

Baš istovremeno izašao je podatak iz istraživanja Eurobarometra, prema kojem 50 posto Hrvata vjeruje da vlade stvaraju viruse. Taj podatak zapravo potkrjepljuje vaše iskustvo s tim Istrijanom koji vas je vrijeđao zato što promovirate cijepljenje u medijima.

Bila sam šokirana. Kroz život sam prošla svašta, ali sat vremena nakon moje izjave i priče o restoranu da se toliko uvrijediš, nazoveš me, počneš vrijeđati i kreneš objašnjavati da su sve to zavjera i biznis, to je zaista poseban slučaj.

Ne želim reći da smo praznovjerni, ali koji put drago nam je slušati kojekakve teorije. Kad je sve počelo, u cijelom svijetu bile su razne teorije jer je znanstveni svijet tek pokušavao shvatiti što se događa kako bi se što prije došlo do terapije. I onda, možda nekad prema osobnom raspoloženju, privučeni nekom vrstom ezoterizma, svide nam se neke teorije. I što je najgore, ljudi koji su prihvatili te teorije zavjere na neki način su ih cementirali u sebi. Ne mogu shvatiti do koje mjere može doći ljudska tvrdoglavost. Naprimjer, kada je bio zadnji prosvjed u Trstu, jedan antivakser se tamo zarazio. Kasnije je objašnjavao da nije krivo to što je prosvjedovao bez maske sa stotinama drugih ljudi, nego da su krivi oni koji su ga polili vodom iz šmrka pa se smočio i tako pokupio virus. Eto dokle to ide.

U Hrvatskoj se mjere slabo provode, a mnogi se žale da su prestroge. Kako vi komentirate situaciju u Hrvatskoj?

Hrvatska nije proživjela ono što je proživjela Italija. Vidjeti scene na televiziji nije isto kao biti prisutan i proživjeti ta iskustva iz sata u sat. U Hrvatskoj se dalo previše prostora različitim mišljenjima. U SAD-u je autoritet Anthony Fauci te informira narod o svim novim spoznajama i uputama. I u Italiji je isto tako bilo konfuzije jer ih je bilo previše, već je bilo indikativno to da se narod nije htio ni testirati ni cijepiti, svi su se podijelili i imali svoga znanstvenika koji je osvojio njihove simpatije. Kasnije se shvatilo da narodu ne treba previše informacija, ali one koje se daju trebaju biti konkretne, transparentne i jasne.

Stožer i Znanstveni savjet moraju biti jedinstveni u stavovima. Narodu treba konkretna i direktna smjernica. Ispada da su Hrvati vrlo neposlušan narod, a daleko od toga, moj narod je jedinstven, samo je možda u jednom trenutku došlo do nekog gubljenja povjerenja. Pratila sam rad Stožera, radili su što su bolje mogli, samo su bili izloženi kritici sa svih strana, što je nažalost rezultiralo manjom cijepljenosti.

Jako mi je žao, kampanja je jako dobro počela što se tiče cjepiva. Ne ulazim u teorije zavjere, ali onda je bilo previše onih kojima se davalo prostora da kritiziraju bilo kakvu odluku Vlade i onda kada je narod malo umorniji reagira onako kako reagira. Vidjeli smo i ovo ljeto kako su reagirali i kako reagiraju kad se trebalo cijepiti, mene napadaju što govorim da se ljudi cijepe jer je to jedino istinsko oružje koje imamo u ovom trenutku, a onda dođe neki znanstvenik i kaže – ionako nakon tri do šest mjeseci pada imunitet, cjepivo više ne pokriva i onda tu priča završava.

Facebook Comments