Uporna sam, marljiva, radišna. Mogu raditi enormno puno. Tolerantna sam iznad svega, prilagodljiva, imam veliku empatiju za ljude, za pacijente.
Temperamentna jesam, ali cijenim i tražim korektan rad i profesionalnost – govori to prof. dr. sc. Dijana Zadravec, predstojnica Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju zagrebačkog KBC-a Sestre milosrdnice, u čijemu je sastavu i Klinika za tumore, u kojoj posljednjih desetak dana “bjesni” sukob dijela zaposlenika s profesoricom Zadravec. Sa šeficom Zavoda za radiologiju, rođenom Čakovčankom, razgovaramo nakon što se našla pred optužbama za mobing, izravno je prozvana kao najodgovornija osoba za manjak i loše radne uvjete radiologa u Klinici, za loše međuljudske odnose, a ona bez dlake na jeziku uzvratila kolegama liječnicima i drugom medicinskom osoblju ozbiljnim optužbama.
U srijedu je u KBC-u Sestre milosrdnice imenovan novi v.d. ravnatelja prof. dr. Zoran Vatavuk, a u petak se, nakon razmatranja Povjerenstva za unutarnji nadzor KBC-a te Radničkog vijeća optužbi na račun dr. Zadravec, očekuje odluka v.d. ravnatelja o njezinoj daljnjoj sudbini na mjestu šefice Zavoda.
Bez obzira na epilog, ona ne odustaje od ambicije – postati novom ravnateljicom KBC-a Sestre milosrdnice. O daljnjem raspletu situacije i drugim temama prof. dr. Zadravec otvoreno govori za Slobodnu Dalmaciju.
Očekujete li smjenu s čelnog mjesta predstojnice Zavoda?
– Ne. Ne očekujem da me smijene. Zašto? Jer sam prijavila konkretne kriminalne radnje velikih razmjera, potkrijepljene papirnatim dokazima o falsificiranoj dokumentaciji teškoj nekoliko desetaka milijuna kuna.
Prilično ste rezolutni u pogledu zadržavanja pozicije? Kakva je „povijest“ odnosa između vas i novog v.d. ravnatelja prof. dr. Vatavuka? On vas, ako takve budu odluke nadležnih tijela KBC-a, zapravo može i ne mora smijeniti.
– Čestitala sam mu na izboru i stavila se na raspolaganje za suradnju. Što se tiče naših dosadašnjih odnosa, oni su dobri, kao uostalom i s drugim kolegama. On i ja smo puno surađivali jer svi kliničari trebaju radiologe, rekla bih da smo „osuđeni“ jedni na druge. Dakle, dobro surađujem i očekujem da će tako biti i dalje. Što se tiče optužbi za mobing, već sam rekla kako su one neutemeljene i ja ću ih, i već jesam, elaborirati činjenicama. To su pritužbe nekoliko sestara i tehnologa onkološke radiologije u Ilici (Klinika za tumore op.a.) koji su se sada za vrijeme ove „krize“ odupirali izvršavanju radnih zadataka koji proizlaze iz njihovih ugovora o radu i interesno su povezani sa šefovima privatnih klinika koji istovremeno rade i u bolnicama.
Ali skupina od 17 djelatnika Klinike za tumore u prijavi za mobing, uz ostalo, navodi kako su nakon sudjelovanja na prošlotjednom prosvjedu protiv vas bili izloženi svojevrsnom „isljedništvu“ s vaše strane, da je ton kojim ste im se obraćali bio „kaotičan, zastrašujući, prijeteći“, da u Klinici vlada atmosfera „zastrašivanja, kontrole, prisluškivanja“.
– Zapravo je apsurdno kad čujem što insinuiraju. Moja obveza kao predstojnice Zavoda za radiologiju je organizacija rada, kontrola rada i kvalitete, i to provodim na profesionalan i tolerantan način. Velik dio djelatnika koji su to potpisali uopće nisam vidjela u tom tjednu, nismo se uopće susreli. Ne znam kako sam ih mogla mobingirati ako se nismo ni susreli. Nevjerojatno je i da, ako tražim odgovornost ili, primjerice, upućujem opravdanu kritiku medicinskoj sestri koja je u ponedjeljak vratila šest pacijenata iz Klinike za tumore jer nema radiologa, a mi smo tamo i ima nas sedam, drugi dan u medijima čitam kako je ona mene prijavila za mobing. Dolazimo u apsurdnu situaciju da ja kao šef ne smijem ništa reći jer je to mobing. Odbacujem i prozivke da su pacijenti Klinike za tumore u bilo kojem trenutku bili ugroženi zbog nedostatka radiologa. KBC Sestre milosrdnice, u čijemu su sastavu Klinika za tumore i Klinika za traumatologiju, imaju zajednički broj radiologa i alociramo ih prema potrebi. Ja sam u Kliniku za tumore u ponedjeljak odmah dovela sedam liječnika.
Međutim, očigledno je da je ono što im je najviše zasmetalo bilo to što sam odlučila informatizirati sustav naručivanja na magnetsku rezonanciju (MR) koji se dosad radio tako da se upisivalo pacijente u bilježnicu, a onda prepisivalo u kompjutor, iz čega uopće nije bilo vidljivo je li taj pacijent onkološki, je li pacijent s Klinike za tumore ili su to neki privatni pacijenti i u kojem postotku. Praktički, ta je situacija njih poprilično destabilizirala jer ubuduće više neće biti moguće raditi tko što želi, nego sam odlučila, nakon što sam uočila te nepravilnosti, uvesti kontrolu. Pritužba koju navode da su zanemarivani tijekom pet godine potpuno je netočna. Govorimo o radiološkim tehnolozima, i to sam provjerila s njihovim nadređenima, koji su se dosad žalili na radiološku opremu, a nikad ne na mene, tako da su svi navodi neargumentirani i nemaju nikakva uporišta u stvarnosti.
Za, kako kažete, orkestrirane napade na vas izrijekom ste prozvali doktore Davora Vagića i v.d. predstojnika Klinike za tumore Ivana Milasa.
– Jesam. Zato stojim iza toga da su prijave na moj račun farsa. Što je mobing, da i to demistificiramo? Mobing je u definiciji sustavno, tijekom duljeg vremena i na javnome mjestu, poništavanje osobnog digniteta i profesionalnih vrijednosti radnika. Sad mi vi recite je li mobing ako kažete djelatniku „napravite deset pregleda pacijenata“ ili pitam sestru zašto je vratila pacijente ili onim inženjerkama zašto nisu napravile dva magneta? Iza orkestriranih napada stoje dr. Vagić i dr. Ivan Milas. Dr. Milas je v.d. predstojnika Klinike za tumore, a ujedno u blizini ima privatnu polikliniku „Vili“, gdje je i suvlasnik i ravnatelj. Dakle, tu se pojavljuju privatni interesi koji dominiraju nad javnima. Više puta sam istaknula da masa liječnika radi u privatnim ordinacijama, ali i da su brojni šefovi klinika u bolnicama ujedno vlasnici ili suvlasnici privatnih poliklinika, ili su to njihove supruge, a pri tome koriste bolničke resurse.
Neke od kolega koji rade u javnim bolnicama optužili ste da uzimaju bolovanja kako bi mogli raditi u privatnim poliklinikama.
– U privatnim poliklinikama pacijent se može naručiti od danas do sutra, a onda se preko tih privatnih poliklinika uvodi u bolnički sustav, gdje mu se mogu na trošak javnog zdravstva odraditi dijagnostika, terapija ili operacije. Ako ste šef u klinici, onda imate svoj krevet i praktički omogućujete privatnom pacijentu, mimo lista čekanja, privilegij nad onima koji nemaju novca otići u privatne ordinacije.
Tvrdite da su zbog toga u javnim bolnicama toliko duge liste čekanja?
– Naravno. Sve je to premreženo i to je javna tajna. O tome sam prva progovorila. Tu sam zadrla u mnoge interesne sfere velikih igrača koji zarađuju milijune kuna i pri tom sam otkrila da se u KBC-u Sestre milosrdnice falsificiraju dokumenti i događaju novčane malverzacije teške milijune kuna, o čemu imam dokaze na 400 stranica. O tome se dosta pisalo u medijima, konkretno spominjala sam slučajeve dr. Vladimira Kalouseka i Branimira Čule, a to sam sve prijavila Županijskom državnom odvjetništvu. Nemam informacija što se s tim dalje događa, osim što sam vidjela da je unutar bolnice provedena istraga. Ne znam kakva, kada mene nitko nije pitao niti tražio da predočim dokaze.
U kakvim ste danas odnosima s ministrom Vilijem Berošem, koji dolazi iz istog KBC-a? I njega ste prijavili za nezakonito snimanje nakon što je u javnosti ljetos objavljena audiosnimka u kojoj mu govorite kako je natječaj za izbor novog ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice „nezakonit i koruptivan“. Čujete li se s njim?
– S ministrom Berošem prije sam bila u dobrim profesionalnim odnosima. Bili smo suradnici jer sam ja neuroradiolog a on neurokirurg pa smo često surađivali. Nakon što je postao ministar, pa nakon te snimke koja je bila u najblažu ruku nekorektna, naši su odnosi prekinuti. Međutim, i dalje sam pozitivna i otvorena za bilo kakvu suradnju ako je u interesu pružanja zdravstvene zaštite. Interese zdravstva i pacijenata stavljam iznad osobnih.
Je li Beroš bolji ministar ili neurokirurg?
– Poznajem njegov rad kao neurokirurga i bio je dobar liječnik
U javnosti se može čuti da uživate potporu premijera Andreja Plenkovića, da ste pod njegovom zaštitom i zato, zapravo, nesmjenjivi. Je li to točno?
– Premijer Plenković i ja smo isključivo stranački kolege i poznanici. Sve fotografije koje se danas plasiraju u javnost su s parlamentarnih izbora iz 2016. godine kada sam bila na listi u I. izbornoj jedinici. To su fotografije snimljene za potrebe kampanje i s naših stranačkih okupljanja. To je sve što se tiče odnosa premijera i mene. Mi ne komuniciramo, mi se ne čujemo, iza mene ne stoji ni HDZ niti itko drugi. Karijeru koju gradim zadnjih 25 godina postigla sam bez politike, imam brojne reference i tu politika nije imala nikakve prste. Iza mene stojim ja, moji roditelji koji su me uvijek podupirali. Nepošteno je svu moju karijeru bojiti bilo kakvim pridjevima ili tvrdnjama da sam pod nečijom zaštitom. Borim se protiv korupcije i prijavila sam nepravilnosti za koje imam dokaze. Da to konačno jednom za svagda riješimo – ne čujem se s premijerom Plenkovićem. Mi smo stranački kolege i nije pošteno da se kontinuirano naglašava nekakva povezanost koja je izvan stranačkog konteksta.
Foto: Hina