Bivši ministar gospodarstva i kolumnist Telegrama Goranko Fižulić govorio je o štrajku učitelja i nastavnika te pozicijama u kojima se sada nalaze Vlada i sindikati.

Što ako sindikati, odnosno njihovo članstvo odbiju posljednju ponudu koju im je dala Vlada?

“Na stolu je nekoliko scenarija, ali ni jedan ne donosi win-win situaciju. Čelnici koji su vodili pregovore u ime sindikata više ne vode glavnu riječ. Morali su se izmaknuti, imamo organizaciju putem društvenih mreža, Facebook grupe pokazale su da se prijedlog Vlade neće prihvatiti. Ovo, kako god završilo, pamtit će se kao najveći potres od nastanka samostalne Hrvatske, jer od nastanka nismo imali ovako ustrajnu skupinu, ako ne uzmemo u obzir ono što su veterani radili u šatorskom prosvjedu, ali oni su po broju daleko manja skupina. Ova situacija više nema izlaz u kojem bi Vlada bila pobjednik, a sindikati jedino mogu biti pobjednici ako se njihovi zahtjevi prihvate u potpunosti.

Mislim da je premijer od početka taktički krivo radio. S jedne strane doveo je ministricu obrazovanja Blaženku Divjak u situaciju da ne može ni o čemu pregovarati, te je ministrica izgubila težinu u ovoj priči. Ne kažem da nije i njena krivnja, ali poznavajući odnose unutar Vlade, ali ako ministar nije u mogućnosti razgovarati o resoru onda je trebala odavno otići.

Vjerovanje Vlade da će štrajk popustiti, da će se javnost okrenuti protiv onih koji su u štrajku, potom teza da privatni sektor plaća javni sektor, sve to još više iritira učitelje i nastavnike i oni koji su možda bili protiv priključili su se učiteljima zbog suludih argumenata kojima se išlo protiv sindikata.

Jutarnji je danas donio tabelu koja pokazuje da je sadašnja ponuda vlade ista kao i ona koja je došla prije štrajka. Ne može Vlada sada reći da se ne može dići koeficijent nastavnicima i učiteljima, jer će onda svi drugi sindikati tražiti nešto za sebe. Pa onda niste trebali popustiti ni jednoj interesnoj skupini u zadnjih 3 godine. Učitelji su došli jer su bili iziritirani svojim statusom”, kazao je Goranko Fižulić u studiju N1.

“Kada je premijer rekao da daje svima 6.12 mislio je da je sve riješio, jer nije shvatio što sindikati žele. Davši svima stvorio je neprijatelje u svim društvenim skupinama, jer oni koji su protiv svakog povećanja u državnim službama protiv su tog prijedloga Vlade, jer tako linearno raste svima. Obrazovni sindikati su to doživjeli kao šamar – ne možete preko nas riješiti probleme u drugim sektorima, naš je rad obezvrijeđen.

Ovaj bunt ima daleko šire posljedice nego što je to izgledalo na početku. Ne radi se samo o tome koliko će djeca morati nadoknaditi, radi se o buntu protiv poretka u kojem jedna politička opcija ima monopol 20 i nešto od 30 godina (samostalnosti) koji nije uspio, jer svaki dan čitamo o aferama koje se nižu. To stvara frustraciju, i to bi društveno stanje trebalo prisiliti društvenu elitu da evoluira i promijeni se, ili ćemo doživjeti situaciju kakvu ima Hong Kong.

Bio sam mišljenja da u Hrvatskoj ne možemo imati takav prosvjed kakav ima Hong Kong, jer imamo veliko iseljavanje pa se i frustracija iseljava, ali ovo pokazuje da ipak ima ljudi koji su svoju frustraciju donijeli na ulicu i javno je pokazali”, kazao je Fižulić.

Što ako se pravno zabrani štrajk?

“Tu ogromnu frustraciju zatvorit ćete na nepravedan način i vratit će se vrlo skoro, kroz populističke kandidate, antisistemske stranke… Politička elita mora naći odgovor na društvene frustracije. Dok gledamo štrajk, afera adventskih kućica prolazi bez pozornosti javnosti…

Ovdje se radi o socijalnom buntu koji sindikalni čelnici ne mogu kontrolirati. Grupe na društvenim mrežama su te koje će diktirati kako će se sve dalje odvijati. Štrajk su podržali svi od krajnje desnice do krajnje ljevice, sve društvene skupine koje se protive vladi Andreja Plenkovića.

Uz Vladu su ostali profesionalni PR-ovci, klonovi Vlade koji govore ono što bi javnost trebala misliti, i zbunjena manjina koju ovakav društveni bunt koji nije nacionalistički motiviran, koji nije protiv srpske manjine ili Pupovca buni. Radi se o društvenoj i socijalnoj nepravdi u kojoj jedan društveni sloj predstavlja sve druge marginalizirane skupine koje ne prihvaćaju život u društvu kakvo imaju danas”, kazao je Fižulić.

Prema Ribićevim tvrdnjama, Vlada je rekla da ne može govoriti o koeficijentu 6.11 posto, jer bi to značilo potpuni poraz ove Vlade.

“Sve je stvar interpretacije. Dio javnosti ne razumije koeficiente, dodatke i plaće. Nabacivanje postotcima sve zbunjuje. Učitelji i nastavnici žele koeficijente koji im garantiraju da više neće zaostajati i da će im rad biti vrednovan sukladno stručnoj spremi. Zato traže koeficijente. Naravno da se i oni mogu promijeniti, no ako je Vlada htjela reformu koeficijenata, zašto nije to radila ranije? Vlada je poraz doživjela s ovim ‘ne’ iz zbornica, to je veći šamar od onoga od sindikata. Koliko god Facebook grupe bile nepouzdane, one pokazuju da je dvije trećine birača uz štrajkače”, rekao je Fižulić.

Andrej Plenković tvrdi da ako bi prihvatili zahtjeve, to bi dovelo to toga da i drugi krenu u štrajk.

“On će se dogoditi i ovako i onako. Svaka socijalna skupina koja se osjeti dovoljno snažno da putem javnog pritiska može za sebe učiniti više – to će uraditi, bilo da vlada popusti ili ne. U izbornom smo ciklusu i Vlada plaća ono što nije uradila u tri godine. Ako nije uradila ni jednu reformu da se smanji državni trošak, a do promjene će doći tek kada situacija dođe do neizdrživosti”, kazao je Fižulić.

Što bi Vlada mogla napraviti?

“Vjerojatno bi izvanredni izbori bili lijek. Određeno bi vrijeme proveli u tehničkim vladama, Plenković bi odradio kao premijer predsjedanje EU-om, koje je i onako bitno samo njemu i još par ljudi. Nova vlast će imati legalnost i izvorni legitimitet, koji ovaj nema. Jedan od razloga frustracije je i onih 13 zastupnika u Saboru koji su preletjeli na drugu stranu i podržavaju vladajuću većinu.

Nakon izbora ne vidim drugu opciju za sklapanje Vlade osim velike koalicije. Velike koalicije događaju se zbog pat pozicija u parlamentu, ne zbog želje. Svaka druga opcija je antisistemska, a takve se obično raspadnu kada uđu u Sabor i nisu pogodne za koaliciju. Izvanredni izbori riješili bi trenutni problem”, kazao je Fižulić.

Kako ovo utječe na kampanju za predsjedničke izbore?

“Ovo je iznimno neugodna pozicija za Kolindu Grabar-Kitarović i zato je i otišla u Bosnu i Hercegovinu, da se odmakne od događanja, jer ona štrajkom može samo gubiti. Ne može podržati one koji štrajkaju, ne može biti protiv toga, a tu svi ostali mogu profitirati, dok ona jedina gubi.

Mi više ne govorimo o Srbima, Vučiću, Jugoslaviji, Željeznoj zavjesi. Govorimo o onome što građane čini nezadovoljnima, a u tome se neki kandidati snalaze dobro, a neki nikako”, smatra Fižulić.

Mogu li sindikati ovako izgubiti sve, i ponudu koju imaju i podršku javnosti?

“Vjerujem da je ovdje novac prestao odavno biti jedini motiv. Ne govorimo o imaginarnom dignitetu profesije nego o poštovanju koje svaka osoba koja radi takav posao i zaslužuje. Ovo gromoglasno ‘ne’ iz zbornice nije pitanje samo 400-500 kuna razlike u odnosu na ono što im Vlada nudi. Tu je i snažna frustracija njihovom kvalitetom života i odgajanjem generacija učenika koji neće raditi u ovoj zemlji. Kada se sve pretvara u besmisao i mi se kao društvo lomimo i kao narod nestajemo, učitelji i nastavnici u ovim okolnostima progovorili su u ime svih nas”, zaključio je Goranko Fižulić.

Foto: N1