Gordan Lauc piše o tome zašto su stroge mjere neučinkovite.

“Problem sa „strogim mjerama“ je što nemaju izlaznu strategiju. Sve je počelo s „dva tjedna da spriječimo preopterećenje bolnica“, a nakon dvije godine brojne zemlje i dalje imaju razna ograničenja. Uglavnom bez ikakve osnove, logike i smisla. Primjerice kada se vozite vlakom iz Švicarske u Francusku, na granici morate staviti masku…U Pekingu tvrde da nisu uveli lockdown, no zatvorili su restorane, škole, javni prijevoz (https://www.reuters.com/…/beijing-curbs-public…/).

Do kada će to trajati ne zna nitko… U Šangaju je 4 dana „brzog i čvrstog“ preraslo u 40 dana i opet nema kraja na vidiku jer ponovo imaju nove slučajeve izvan izoliranih područja. Ljudi iz očaja pokušavaju svoja svjedočanstva zaštiti blockchain tehnologijom kako ih cenzori ne bi mogli ukloniti s interneta (https://www.scmp.com/…/nfts-preserve-shanghais-covid-19…).

Zbog onog nesretnika koga su u straha od virusa bez pregleda proglasili mrtvim, zapakirali u mrtvačku vreću i odvezli mrtvačkim kolima otpustili su četiri partijska službenika u Šangaju (https://www.bbc.com/news/world-asia-china-61304033).

Potpuni sumrak razuma na sve strane…„Mjere“ nikada i nigdje nisu imale nikakvog učinka. Mjere su velika zabluda proizišla iz potrebe političara da ljudima pokažu kako se brinu za njih (obična “iluzija činjenja”). Svi oblici osobnog opreza su naravno OK i svatko ima pravo na to, no bilo kakvo nametanje i zabranjivanje nema smisla i jako je važno da to svi shvate, kako se ovakvi suludi socijalni eksperimenti više ne bi ponovili.

Ne zaboravite da postoje oni koji su na svemu tome jako dobro zaradili i da će oni jako lobirati da se sve to ponovi i sljedeće zime”, zaključuje Lauc.

Foto: Hina