Hrvatska demokratska zajednica frizirala je izbore za predsjednika stranke tako što je lažno prikazala da je na unutarstranačke izbore izišlo puno više glasača od stvarnog broja. Izborni inženjering se dogodio prvi put kada je u travnju 2016. godine izabran Tomislav Karamarko, a onda samo tri mjeseca kasnije i prilikom izbora novog predsjednika Andreja Plenkovića.
Na tim se unutarstranačkim izborima prvi put glasovalo po principu jedan čovjek jedan glas, a izabrani predsjednici nisu imali protukandidate. Glavni stranački operativac bio je Milijan Brkić kojeg su u stranci uvijek opisivali kao čovjeka koji drži teren pod kontrolom i koji je imao presudnu ulogu u izboru kako Karamarka tako i njegova nasljednika Plenkovića.
Stranka se hvalila da je u oba izborna ciklusa za izbor predsjednika stranke izišlo više od 90 tisuća HDZ-ovaca, dok je u stvarnosti taj broj znatno manji.
„Nema šanse da je izišlo 90 000 članova na izbore. Taj broj je znatno manji. U mom područnom odboru glasovalo je dvadesetak posto od ukupnog broja članova. Takav je otprilike odaziv bio i u drugim područnim odborima”, tvrdi lokalni HDZ-ovac koji je aktivno sudjelovao u organizaciji izbora za predsjednika stranke. Kasnije se izbornim inženjeringom brojka popela na 75 posto.
Stranka je tada objavila da je Plenković dobio čak 97.823, a Karamarko 92.276 glasa, što je znatno više od brojke koju spominje naš sugovornik.
Realno je govoriti o maksimalno 45.000 dobivenih glasova. Sve drugo je bio stranački inženjering i želja lokalnih HDZ-ovaca da pokažu koliko „zapravo vole svog predsjednika”. Na taj su način neki niže rangirani stranački aktivisti pokušali graditi karijeru i probiti se na nacionalnu razinu.
Razgovarali smo s još trojicom dobro upućenih HDZ-ovaca koji su nam također rekli da je izlaznost bila frizirana.
„Nije bilo više kandidata pa nije bilo kontrole. Neki lokalni čelnici su se htjeli dodvoriti vrhu stranke pa su pumpali izlaznost. Friziranje je počelo kad je biran Karamarko, a onda su, kada je Karamarko morao podnijeti ostavku, takvu praksu nastavili i za vrijeme Plenkovića”, tvrdi drugi sugovornik dodajući da je, koliko on zna, barem jedan Plenkovićev bliski suradnik bio upoznat s izbornim inženjeringom u HDZ-u.
„Što se događalo na unutarstranačkim izborima morali su znati Karamarko i Plenković”, tvrdi naš sugovornik dodajući da je u to vrijeme sve operativne poslove u stranci vodio Milijan Brkić.
Iako se HDZ-ovcima činilo da nije nikakav problem to što su napuhavali broj glasača, iskusni odvjetnik s kojim smo razgovarali smatra da je riječ o ozbiljnom kaznenom djelu. Za takve izborne prijevare, tvrdi, predviđena je kazna zatvora do tri godine bez obzira na to što Plenković i Karamarko nisu imali protukandidate.
Podsjetimo, prije točno tri godine 17. travnja 2016. godine Tomislav Karamarko je izabran za predsjednika HDZ-a s potporom od 92.276 HDZ-ovaca. Zanimljivo je da je i sam Tomislav Karamarko bio iznenađen velikim odazivom i podrškom. “To je ogroman broj. Očekivao sam, ako bude izašlo 35 do 40 tisuća koji su me poduprli u kandidaturi, da će to biti jako dobro, s obzirom na činjenicu da sam jedini kandidat”, rekao je tada bivši predsjednik HDZ-a.
Kada je Karamarko bio prisiljen podnijeti ostavku, a to je od njega tražio tada već novoizabrani zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, organizirani su novi unutarstranački izbori. Kako su HDZ-ovci htjeli pokazati da im je novi predsjednik još draži od starog, brojka je postala još veća pa je na kraju Plenković dobio 97.823 glasa. Pokušali smo komentar o izbornom inženjeringu dobiti od glasnogovornika HDZ-a, ali nam se do završetka ovog teksta nije javio.
Foto: Lana Slivar Dominić/Hina