Hrvatska je, prema podacima Eurostata, prošle godine bila među zemljama s najvećim padom industrijske proizvodnje. Kada se prosinac 2018. usporedi s onim od godinu dana ranije, onda je to pad od 6,6 posto. Veći pad od Hrvatske zabilježile su Irska (19,8) i Španjolska (6,7). Na drugoj strani, najveći rast industrijske proizvodnje u istom razdoblju zabilježila je Danska za 14,3 posto, susjedna Mađarska za 5,8 te Estonija od 5,7 posto.
Slijedom tih pokazatelja smanjenje su i prognoze rasta hrvatskog bruto društvenog proizvoda u 2018. Tako se sada očekuje rast od 2,6 posto umjesto ranijih prognoza od 2,8 posto. To znači da smo i dalje jedna od rijetkih država koja ni u ovim dobrim godinama za gospodarstvo nije uspjela doseći rast barem od 3 posto BDP-a čime bi se stvorili preduvjeti za značajniji iskorak.
Ovako mršav hrvatski rast počiva na rastu turizma i trgovini na malo, dok industrijska proizvodnja zadnjih šest mjeseci kontinuirano pada. Dio tog pada odnosi se na krizu u Uljaniku pod kojim su i pulsko i riječko brodogradilište zbog čega nije došlo do planirane isporuke brodova, no, zabrinjava pad i prehrambena proizvodnja što se veže uz stanje u Agrokoru.
Analitičari Hrvatske gospodarske komore nedavno su objavili da je ukupni obujam industrijske proizvodnje u Hrvatskoj u 2018. bio za velikih 9,5 posto manji u odnosu na pretkriznu 2008. godinu, i to u godini dok je većina usporedivih zemalja EU-a (zemlje srednje Europe) povećala svoju proizvodnju i ima rast BDP-a bitno viši od 3 posto.
Usporedbe s drugim zemljama kada je riječ o industrijskoj proizvodnji po Hrvatsku su porazne, jer su primjerice zemlje poput Češke, Slovačke ili Rumunjske svoju industrijsku proizvodnju bitno povećale (i za 20 do 30 posto) dok se u Hrvatskoj u vezi s tim ne događaju nikakvi značajni pomaci.
Slijedom toga i udio industrijske proizvodnje u hrvatskom BDP-u smanjen je s blizu 20 posto 2000. godine na oko 15 posto koliko je danas. Zato je turizam s nekadašnjih 15-tak posto danas došao na više od 20 posto. Ali ta grana ima svoja ograničenja, istina puni proračun i doprinosu rastu trgovine na malo, ali ne može napraviti razvojni zamah kakav inače donosi uglavnom industrija.
Čini se da je ta grana od svih vlada u zadnjih petnaestak godina zanemarena, gurnuta u stranu, i rezultat toga je da današnja Hrvatska ne može hvatati korak ni sa zemljama ispred kojih je donedavno bila. Prestižu je svi redom, od Slovenije u kojoj su i plaće za trećinu veće, preko Češke, Slovačke i Mađarske, a od prošle godine to je uspjelo i Rumunjskoj.
Ostala je još jedino Bugarska iza nas, ali i ta zemlja, iako su još prognoze rasta BDP-a za ovu godinu nedavno snižene, i dalje može računati na rast od 3,1 posto, što Hrvatskoj ni jedne godine od kada ju je pogodila recesija nije uspjelo. Problem je što se ni vladajuće garniture u Banskim dvorima time, takav je barem dojam, previše ne opterećuju.
Hvale se ako je državni proračun bar malo u suficitu, ističu na sva zvona ako donekle smanje javni dug time što stare kredite s visokim kamatama zamjenjuju onim novima s nešto nižima, a u ono bitno – pokretanje hrvatske ekonomije tako što će stvoriti preduvjete za lakše investiranje, manju birokraciju, pravnu sigurnost i smanjenje državnog aparata, uopće ne diraju.
A pokretanja hrvatske ekonomije nema bez rasta industrijske proizvodnje, pokazuju to i slučajevi zemalja iz srednje Europe koje snažno grabe naprijed dok Hrvatska tavori pri dnu svih ljestvica koje govore o stanju gospodarstva i standardu stanovništva. Ako se ovakvo nečinjenje nastavi, za nekoliko godina, ne treba biti tu nikakav veliki prorok, bit ćemo baš na dnu, zadnji u EU-u.
Foto: Damir Senčar/Hina