Strah, panika, utrka s vremenom i računanje svake minute, tako naši sugovornici opisuju posljednjih 48 sati za četiri hrvatska para i četvero njihove posvojene djece iz DR Konga – koji su nakon šest mjeseci provedenih u zambijskom zatvoru pod optužbama za trgovinu djece – u subotu napokon stigli u Zagreb kao slobodni ljudi.
Ako ćemo precizno, ravno je 52 sata prošlo od oslobađajuće presude koju je sutkinja Mary Mulanda pročitala Hrvatima u četvrtak u 11 sati ujutro u Ndoli, zambijskom gradu uz granicu s DR Kongom, pa do slijetanja njihova aviona na aerodrom u Ljubljani, u 15 sati popodne, odakle je parovima s djecom osiguran prijevoz do Zagreba.
U ta dva dana, prije napuštanja zambijskog zračnog prostora i slijetanja u Ljubljanu, odigrao se tamo pravi triler, birokratske opstrukcije Zambijaca i složena operacija spašavanja Hrvata i djece, saznajemo od Darija Klasića, hrvatskog konzula iz Pretorije, koji je redovito posjećivao hrvatske posvojitelje u Ndoli, a potom ih ispratio na posljednji avion iz Zambije. Osim njega, u cijeloj operaciji izvlačenja Hrvata sudjelovao je i Tomislav Bošnjak, veleposlanik RH u Egiptu, kao i veleposlanik u Pretoriji Ante Cicvarić, javlja Jutarnji list.
Klasić priča da su na kraju, nakon neizvjesne misije izvlačenja, svi zajedno stajali na aerodromu u Lusaki, glavnom gradu Zambije, i kroz prozor gledali kako s aviona koji Hrvate vodi u slobodu prvo povlače most za ukrcavanje, a potom avion uzlijeće.
Tad smo napokon odahnuli, ne mogu to opisati. Ali, do zadnjeg časa nismo znali što će biti, hoće li se oslobađajuća odluka suda poštivati ili će ih opet uhititi. Teško je to i shvatiti nekome iz Europe, ali stvari u Africi ne funkcioniraju baš tako kako smo mi navikli – govori.
Odlazak Hrvata se opstruirao
Otvoreno sada kaže Klasić: odlazak Hrvata iz Zambije se opstruirao.
– Od činovnika na sudu, Imigracijskog ureda do nisko rangiranih službenika na aerodromu, svi su kočili odlazak. Ovdje nisu bili zadovoljni presudom – prepričava nam Klasić u telefonskom razgovoru.
Na pitanje kako su točno izgledale opstrukcije s kojima su se hrvatski parovi susretali, odgovara da ne može ulaziti u detalje. Ali daje primjer: sedam sati čekanja papirologije u Odjelu za imigracijsku službu u Ndoli, potom četiri sata čekanja na aerodromu prije polijetanja za Lusaku. Dakle, gotovo pola dana, 12 sati, čekanja za nekoliko papira i proceduru koja ne traje duže od pola sata.
– Osjećalo se cijelo vrijeme da se procedura koči, da je veliki otpor. Postojala je realna mogućnost da ih opet zaustave i odvedu u zatvor. Na njima sam vidio strah, čisti strah – prepričava Klasić dodajući da su djeca ipak cijelo vrijeme bila nasmijana, vesela, nesvjesna stresne situacije. Posjetimo, Hrvati su u veljači već pušteni na slobodu, a potom opet uhićeni na aerodromu netom prije polijetanja aviona zbog navodne dojave iz Hrvatske.
Podsjetimo, i mnogi “obični” Zambijski građani jako su nezadovoljni presudom i smatraju kako se radi o podmićivanju suda.
“Što novac može učiniti”; “Novac novac novac”; “Zeleni dolari govore $$$$”; “Bijela moć!”; “Platili su sustav, svi znamo…”; “Ovo je Zambija gdje je zakon mrtav za bogate ljude”; “Slučajevi koji uključuju puno novca nikad nemaju osuđujuće presude”.
Jedan od korisnika Facebooka komentirao: “Gledajući kako je policajac koji ih je uhitio odgovarao na pitanja na sudu, ne čudi me što su oslobođeni”.
Također jedan od korisnika je komentirao da Hrvati i trebaju otići s djecom sada kada su oslobođeni na što mu je drugi odgovorio: “To je riskantno jer to što su oslobođeni ne mora nužno značiti da nisu trgovci ljudima, samo nije bilo dovoljno dokaza”.
“Imamo li kompetentne odvjetnike ili suce u Zambiji?”; “Od samog početka policija nije dobro obavila posao”; “Oni neće izbjeći Božju osudu, čovjek može pogriješiti, ali Bog nikad!”; “Treba ih oštro kazniti”, samo su neki od komentara na portalima zambijskih medija.
Foto: N1