Programsko vijeće HRT-a jučer je vodilo žustru raspravu o izboru novog predsjednika. Svojevrsna “kriza” u vijeću nastala zato što je Sabor propustio imenovati određeni broj članova vijeća HRT-a. HDZ-ovi su zastupnici, naime, odbili glasati za kandidata kojeg je predložio SDSS.
Zorislav Lukić je tražio izbor predsjednika vijeća, što je obrazložio činjenicom da je Hrvatski sabor konačno imenovao makar dva nova člana, prenosi Novi list.
Uslijedila je rasprava u kojoj nije nedostajalo šarolikih kvalifikacija. Nekim članovima je izbor predsjednika bio sporan s obzirom da je Vijeća i dalje krnje, da i uz dva nova člana broji osam članova i da se još čeka da Sabor imenuje još dva člana, a radnici izaberu još jednog svog predstavnika.
– Počeli smo katastrofalno. Opet se bavimo sobom. Predsjednika bi imali odavno da su dva člana Vijeća u devet mjeseci jednom došli na sjednicu – kazao je u jednom trenu Dean Šoša.
“Već se zna tko će kako glasovati”
Uslijedio je ekspoze Zorislava Lukića iz kojeg se dade iščitati kako Lukić na sjednice nije dolazio jer je odnos snaga u Vijeću bio takav da se za svako glasanje znalo da će rezultat biti 7:4. To što se, tvrdi Lukić, znalo kako će tko glasati za njega je, u nekim situacijama, bilo, kako reče, posve opterećujuće.
Tko je to većina a tko manjine, kakve to političke, svjetonazorske, kulturološke opcije dijeli njih sedam, a kakve njih troje, je li Lukiću smetalo što ništa za što se zalagao nije prolazilo ili je prolazilo teško, kako je moguće da netko ne dolazi na sjednice vijeće jer ga frustrira činjenica da je većina koja je legalno izabrana glasa kako voli, ostalo je nedorečeno.
Zato je prihvaćen Lukićev prijedlog da se bira predsjednik. On je predložio Zdravka Kedžu koji je kandidaturu i prihvatio. Baketa predlaže Vlahu Bogišića koji je odbija jer teško može biti predsjednik vijećnicima koji smatraju da ne moraju doći na sjednicu.
“To se duboko kosi s mojim shvaćanjem što je dužnost člana vijeće” istaknuo je Bogišić.
“Nije jasno ni tko je većina u parlamentu, a kamo li u HRT-u”
Bogišić predlaže za predsjednika Ivu Lučića, Lućić međutim lopticu vraća put Kedže uz apel da se nadiđu podjele. Na Lukićevo traženje glasanje je bilo tajno. Kedžo je dobio pet glasova za i tri protiv. Nedostajao mu je jedan glas da postane predsjednikom. Lukić i opet nije bio zadovoljan.
“Većina od sedam sada je pala na tri. Na svakoj točki završit će ovako. Pitam se čemu to i ima li smisla, ili je bolje to raskrinkati napuštanjem sjednice” kazao je Lukić očito uvjeren da će sada ‘manjina’ rušiti sve što od strane Ravnateljstva HRT-a stigne.
Na to mu je Lučić kazao kako je legitimno glasati kako tko hoće, a onda i to da “nije fer napustiti igru jer ti ne odgovara sastav”.
“Kome uopće pada na pamet tumačiti kako sam ja glasovao!? Kako ćemo, kad i kako uopće stići ako ćemo se u parlamentu, obiteljima, društvu prebrojavati!? Nikome nije jasno ni tko je danas većina u parlamentu, a kamo li na HRT-u. Nitko ne zna kako sam glasao” žestok je bio Bogišić.
“Uredništvo ne funkcionira bez afričke šljive”
“HRT je u 2018. godino ostvario sve svoje obveze iz Ugovora s Vladom” poručio je ravnatelj programa Renato Kunić.
Pri tom je među ostalom spomenuo i kako je krenuo serijal Europska prijetolnica kulturePK za početnike kao uvodu u praćenje velikog projekta EPK Rijeka 2020. Spomen ispunjenih obveza što se izražava u postotcima ujedinio je u tuzi i rezigniranosti Kedžu i Šošu.
“Kad god vidim postotke obuzme me neopisiva tuga. Zadovoljit ćemo mi postotke uvijek, i 120 posto ako treba, no pitanje je smisla, koliko se preko tih postotaka može doći do temeljne istine o programu, što je tu važno a što nevažno” smatra Šoša.
Prigovora je bilo primjerice oko vrednovanja teme i vijesti, načina na koji se slažu u informativnom programu, ali i o kvaliteti jezika kojim se na HRT-u govori, ali je blizu istine bio i Bogišić kada se pomalo retorički zapitao: “Može li se od HRT-a očekivati nešto bolje ako živimo živote koji su gori od života HRT-a”.
Ivo Lučić se još jednom izrazio protiv propagandnih uradaka koji su po njegovu mišljenju nedostojni HRT-a poput onog za afričku šljivu.
– Ali vidim da uredništvo bez afričke šljive ne funkcionira, pa odustajem od toga – zaključio je ovu temu Lučić očito se pomirivši s afričkom šljivom kao takvom.