Preminuo je Tomislav Merčep, potvrdio nam je njegov prijatelj general Branimir Glavaš. Merčep je bio već duže vrijeme bio lošeg zdravstvenog stanja, a zdravlje mu se pogoršalo prije nekoliko dana.
Prvi puta za Tomislava Merčepa u hrvatskoj javnosti čuje se 1990. godine kada je kao kandidat HDZ-a (Hrvatske Demokratske Zajednice) na prvim višestranačkim izborima ušao u vukovarsku gradsku vladu i postao sekretar narodne obrane.
Uskoro je imenovan za savjetnika ministra unutarnjih poslova te sudjeluje na ratištu. O njegovim izletima na ratišta uskoro počinju stizati i izvješća međunarodnih tijela i humanitarnih organizacija. Nakon što je u kolovozu 1992. poražen na izborima za Zastupnički dom Sabora, godinu dana kasnije uspio je ući u Županijski dom. Uskoro istupa iz HDZ-a, a 3. ožujka 1997. daje ostavku na mjesto savjetnika u Ministarstvu unutarnjih poslova. Nezadovoljan listama HDZ-a za izbore u Podunavlju sastavlja svoju listu s kojom osvaja dva mandata u vukovarskoj skupštini. Nešto kasnije osnovat će i vlastitu stranku – Hrvatsku pučku stranku (HPS).
Nakon izjava Mire Bajramovića (krajem listopada 1997. u splitskom listu Feral Tribuneu), pripadnika specijalne jedinice MUP-a pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, a koji je detaljno opisao navodne zločine, ubojstva i mučenja za koje je rekao da su ih počinili pripadnici postrojbe u Gospiću, Pakračkoj Poljani i Slanom, policija ga je istog dana privela u istražni zatvor.
Dan kasnije javljeno je da su privedena i trojica drugih članova jedinice – Munib Suljić, Nebojša Hodak i Igor Mikola. Tomislav Merčep tada u intervjuu TV Mreži kazuje:
“Pravna država djeluje samo onda kada treba djelovati protiv Hrvata i protiv onih koji su stvarali ovu hrvatsku državu, i mi smo sve manje zadovoljni tom pravnom državom. Ja Mira Bajramovića ne poznajem. Tomislav Merčep nikoga nije uhapsio, a još manje nekoga držao u zatvoru. Pa nisam ja netko tko može nekoga držati u zatvoru! … Tomislav Merčep ne prijeti nikome. Međutim, zasigurno nisam čovjek koji u nedogled trpi nepravdu. Tražim zaštitu hrvatske pravne države!”
Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj početkom 2000-ih, krenule su glasine da će se podignuti optužnice protiv Merčepa. To se nije dogodilo. U međuvremenu je dvaput pretrpio moždani udar koje je uspio preživjeti, ali ga je doveo do invalidnosti: otežano se kreće i govori. Prvi je pretrpio 19. veljače 2007. godine. U prosincu 2010. hrvatske su vlasti nakon pritiska Amnesty Internationala uhitile i pritvorile Tomislava Merčepa. Uz to je na njega pokrenuta medijska hajka, na što su reagirali u rodnom kraju njegovih roditelja, izrazivši mu potporu.
Tužiteljstvo je tvrdilo da je Merčep znao za nezakonita postupanja postrojbe poznate kao “merčepovci” koja je tijekom rata bila smještena u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu. “Merčepovci” su navodno na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.
U svibnju 2016. godine je nakon četverogodišnjeg suđenja nepravomoćno osuđen na pet i pol godina zatvora za ratni zločin nad srpskim civilima. Sredinom veljače 2017. godine, donesena je odlukom Vrhovnog suda pravomoćna presuda koja je preinačena u zatvorsku kaznu od sedam godina.
Tužiteljstvo ga je isprva teretilo da je zapovijedao zločine, no optužnica je potom ublažena pa je osuđen jer svoje podređene u zločinima nije spriječio.
Merčep od početka postupka tvrdi da nije kriv, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. To je na suđenju, nasuprot iskazima žrtava, posvjedočilo i nekoliko “merčepovaca” te članova tadašnjeg političkog vrha poput Vladimira Šeksa i ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića.
Tko je sve branio Merčepa tijekom procesa?
Tijekom suđenja Merčepu bilo je i svjedoka koji su ga branili, poput sada već pokojnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, kojem je bio savjetnik. Vekić je potvrdio da je Merčep sudjelovao u borbama, no nikada formalno nije imenovan zapovjednikom postrojbe u Pakračkoj Poljani.
Ni Ivan Jarnjak, koji je tada bio zamjenik ministra unutarnjih poslova, nije izravno mogao povezati Merčepa sa zlodjelima koja su počinili pripadnici njegove postrojbe.