Sunčana nedjelja, obiteljska i prijateljska okupljanja, pune terase kafića, slika je koje se posljednjih nekoliko tjedana sa sjetom prisjeća svaki Hrvat brojeći s nestrpljenjem dane do završetka pandemije koronavirusa koja je gotovo sve žitelje svijeta prikovala u njihove domove. Izuzev Šveđana, koji su sunčanu nedjelju proveli na terasama kafića u društvu svojih prijatelja i obitelji. To ne znači da je koronavirus zaobišao Švedsku, već da se švedska vlada u borbi s nevidljivim neprijateljem odlučila za puno blaže mjere. U prijevodu, zabranjena su jedino okupljanja više od 50 ljudi, ali život normalno teče, oni koji mogu rade od kuće, a ostali svakodnevno odlaze na posao. Osim trgovina, rade vrtići, osnovne škole, čak i teretane, a poslodavci svoje zaposlenike svakoga dana putem maila obavještavaju o novonastaloj situaciji upozoravajući ih pritom da ostanu kod kuće ako osjete i najmanje simptome prehlade. Takve mailove svakog jutra dobivaju i Andriana Ratković i Vedran Pavešić, bračni par iz Rijeke, koji posljednjih godinu i pol dana živi u Stockholmu, javlja Novi list.
– Život se i dalje normalno odvija, ali se u zraku osjeti da se nešto zbiva. No, to nije niti blizu kao u Hrvatskoj i ostatku svijeta. Prije dva tjedna nastala je mala panika, zatvorene su srednje škole i fakulteti, čak i teretane, ljudi su malo više kupovali namirnice poput pašte, riže i brašna, ali onda je na scenu stupila vlada koja je svojim istupom unijela mir i sve se polako počelo vraćati u normalu – započela je Andriana Ratković, koja radi kao odgajateljica u vrtiću.
– Šveđani su veliki humanisti pa osnovne škole i vrtići rade jer je u Švedskoj normalno da djeca budu zbrinuta dok su roditelji na poslu. Ako njihova djeca ostanu doma, s njima moraju ostati i roditelji, koji, primjerice, neće ići raditi u bolnice, trgovine s prehrambenim proizvodima ili policiju pa time neće moći pomagati ljudima koji stvarno trebaju pomoć. Srednjoškolci i studenti imaju online nastavu. Ono na što se stalno apelira je da ljudi stariji od 70 godina i oni koji spadaju u rizičnu skupinu ostanu kod kuće. I to je sve, nema karantene i nemogućnosti kretanja. Prvo sam mislila da su takve mjere tipične za sve skandinavske zemlje, ali sam onda vidjela da je ova situacija blažih mjera ipak uvedena samo u Švedskoj. No, mi se trudimo ne opterećivati se time, malo se šalimo da poput Šveđana moramo vjerovati u vlast – nastavila je Andriana, koja poput supruga Vedrana, na posao odlazi javnim prijevozom.
– Oboje putujemo istom autobusnom linijom i ona je standardno popunjena. No, ja koristim i podzemnu željeznicu i vlak, a tu se vidi da ima manje putnika, čak 80 posto manje nego inače. Neke firme su svojim djelatnicima omogućile rad od kuće, a činjenica je i da ljudi u Švedskoj bez problema koriste bolovanje jer država stoji iza svakog potencijalnog bolesnika. Što znači da svatko može ostati kod kuće. Prije koronavirusa na snazi je bio zakon prema kojem je svatko mogao biti pet dana na bolovanju bez da ima liječničko opravdanje, s tim da mu prvi dan nije bio plaćen. Pojavom koronavirusa zakon je promijenjen pa je bolovanje bez liječničkog opravdanja produženo na 14 dana, ukinut je prvi neplaćeni dan, a isplaćuje se 80 posto plaće. Ljudi su odgovorni, vjeruju u vladu i vlada vjeruje njima, svakoga dana dobivamo mailove oko novonastale situacije i zato ljudi nastavljaju s radom. No, kada dođe vikend, sve pada u vodu jer su svi vani po slastičarnicama i kafićima – rekao je Vedran Pavešić, koji je u dogovoru sa suprugom Andrianom na neko vrijeme stopirao druženja s prijateljima.
– Svakodnevno pratimo što se događa u Hrvatskoj, u kontaktu smo sa svojim obiteljima pa smo iz solidarnosti vikende odlučili provoditi u samoproglašenoj karanteni. Vikendom se odmaramo ili odemo u šumu voziti bicikl, cijelo vrijeme bildamo imunitet. I u Švedskoj je koronavirus glavna tema, ali naslovi nisu tako katastrofični i tragični poput onih u našim medijima od kojih ti se odmah sve stisne u želucu. Tu su Šveđani ipak malo sofisticiraniji, koliko je to moguće u ovakvim situacijama. Ne znam što bi se ovdje događalo u slučaju Italije i toliko velikog broja ljudi koji umiru, ali mislim da je u Švedskoj u ovu priču ipak uneseno više mira i spokoja s obzirom na okolnosti. Karantena je umjetna situacija, ljudi tako ne mogu dugo živjeti. Možda će se to pokazati najboljim rješenjem koje je Hrvatska donijela, ali mislim da nije dugoročno održiva. Brinemo za svoje obitelji, ali i za fatalne ekonomske posljedice koje će imati naš narod kad završi ova pandemija – kaže Andriana, koja kao odgajateljica u vrtiću ima puno kontakata na dnevnoj bazi.
– Ne bojimo se, ali smo zabrinuti na normalnoj razini. Nije ugodno čitati brojke kojima vas svakoga dana bombardiraju, ali trudimo se što manje razmišljati o tome. Prije dva tjedna ljudi su se malo povukli, jedan dan sam čak bila sama u autobusu. Ni tada nisam osjetila strah, ali je situacija definitivno bila čudna. Prve dane mi je suprug rekao da ne grlim djecu na poslu, ali ne grlim ih ništa manje nego inače. Preporuka je da s djecom što više boravimo na otvorenom pa tako najmanje pet sati provedemo vani, na čemu su nam roditelji posebno zahvalni jer na otvorenom djeca koliko-toliko mogu biti razdvojena. Tu su i dodatne mjere higijene, prije jela se obavezno koristi dezinfekcijsko sredstvo za pranje ruku, a djeca hranu više ne smiju uzimati sama, već im je mi dajemo. Ono što sigurno na svakoga od nas djeluje umirujuće je mail koji dobijemo svakoga jutra u kojem nam poslodavac kaže da ostanemo kod kuće čak i ako smo malo prehlađeni jer ćemo na taj način zaštititi sebe, ali i druge. I njihova poruka ohrabrenja: Imajte toplo srce, hladnu glavu i čiste ruke. Prije dva tjedna neke su kolegice preventivno ostale kod kuće, neke imaju djecu pa su se prepale, a od 18 djece koliko ih ima u mojoj grupi, u vrtiću je bilo njih desetero. Prošli tjedan se ta brojka povećala, sada ih ima 16, a djecu dovode i oni roditelji koji rade od kuće.
vedska se posljednjih dana našla na meti kritika brojnih zemalja zbog blagih restrikcija unatoč brojci od više od 4.000 osoba zaraženih koronavirusom. No, švedska vlada i dalje ustraje u svojem planu provedbi mjera koje ne podrazumijevaju odredbe, već preporuke, a premijer Stefan Löfven pritom se poziva na samoodgovornost svojih sugrađana.
– U Švedskoj je panika vladala samo jedan tjedan i to je velik uspjeh vlade koja je uspjela unijeti mir, a kod nekih ljudi pak nešto više opreznosti. Šveđani se dosta drže stvari koje su im rečene. No, mislim da je u ovome trenutku nemoguće odgovoriti na pitanje jesu li te mjere dobre i hoće li biti učinkovite. Mislim da će se to vidjeti tek za mjesec dana kada će se koronavirus ili potpuno proširiti zemljom i vlada će biti prisiljena uvesti karantenu i sve zatvoriti ili će iz svega ovoga ispasti jedna pozitivna priča. Kako bi rekao naš rođak koji također živi u Stockholmu: Šveđani će ispasti ili najpametniji, ili najluđi. Svi čekamo da vidimo što će biti, trudimo se normalno živjeti i ne paničariti – kaže Andriana.
Jedan od razloga blažih mjera su i ekonomske posljedice koje bi Švedska mogla imati u slučaju potpunog zatvaranja zemlje.
– Švedska vlast je podijeljena oko ovih mjera, ali im je i nezamislivo da sve stane. Njihov mentalitet je takav da su jako brižni oko svega materijalnog, boje se što bi moglo biti s ekonomijom ako se uvede karantena pa su zato i mjere tako blage. Ovo je zemlja koja stvarno daje neku sigurnost, ali se Šveđani svejedno boje za ekonomsku održivost. I u mojem sektoru je bilo straha kada je započela pandemija koronavirusa, svi smo se pitali što će biti s našim plaćama. Sreća u nesreći je da Šveđani o svemu vole raspravljati pa je tako naša šefica svaku grupu zasebno zvala na sastanak da popričamo o ovoj situaciji. Mene je, iskreno, brinulo što će biti s mojom plaćom ako zatvore vrtić, ali mi je bilo neugodno pitati.
Šveđani nisu paničari
Srećom pa je kolegica postavila pitanje koje nas je sve mučilo, a šefica nam je odgovorila da ne moramo brinuti za svoje plaće. Ja sam na to samo ispustila uzdah olakšanja. Da se u Švedskoj sve zatvori na dva mjeseca, vjerojatno ne bismo dobili punu plaću, ali čvrsto vjerujem da bismo dobili 80 posto njezinog iznosa – rekla je Andriana Ratković.
No, to ne znači da se i u Švedskoj ne dijele otkazi.
– Nažalost, sve ovisi o sektoru u kojem radite. Primjerice, Volvo je otpustio dosta ljudi, a to je čest slučaj i u ugostiteljstvu, koje sada ipak ima manji promet nego inače. U najgoroj su poziciji oni koji su na nekoj vrsti zamjene ili ne pričaju švedski – rekao je Vedran Pavešić.
Jedan od razloga zbog kojeg su Šveđani dosta ležerno pristupili borbi protiv koronavirusa je i zdravstveni sustav koji zasad besprijekorno funkcionira, Švedska je jedan od glavnih proizvođača respiratora, a svi su liječnici spremni na mobilizaciju ako za to bude potrebe.
– I suprug i ja imamo zdravstveno osiguranje jer smo u stalnom radnom odnosu, ali nam u ovih godinu i pol dana koliko živimo u Švedskoj, srećom, liječnik nije trebao. Šveđani nisu paničari, dosta su smireni, pa i u situaciji u kojoj u strahu nazovete bolnicu jer vam dijete ima temperaturu 40 kažu da ne brinete i da će se djetetov organizam sam izboriti. Organizirani su, ne mogu sad reći sa stopostotnom sigurnošću kakva je situacija, priča se da nije testirano dovoljno ljudi, ali bez obzira na njihovo nonšalantno ponašanje, pripremaju teren i za najcrnji scenarij. Oni su jednostavno takvi, vrlo su odgovorni, oprezni i razmišljaju unaprijed – rekla je Andriana, na priču koje se nadovezao suprug Vedran.
– U Stockholmu postoji veliko područje na kojem se tijekom cijele godine održavaju sajmovi i na tom su području Šveđani pripremili privremenu veliku bolnicu. Ovo što Švedska radi djeluje ludo jer jedina radi sve suprotno od ostatka svijeta. Virus je nov, nema cjepiva i razvijenog imuniteta kod ljudi i zato se stvara panika. Priča se samo o jednoj stvari i normalno da to ljudima stvara dodatno opterećenje. Treba biti strpljiv i misliti pozitivno – zaključio je Vedran Pavešić.
Unatoč blažim mjerama Šveđani nisu zaboravili na svoje zdravstvene radnike.
– Suprug i ja živimo u naselju koje je 20-ak minuta udaljeno od centra grada u kojem svi izlaze na balkone, plješću i skandiraju. Baš svakoga dana. To se ne propušta. Evo, meni se u 19.58 sati upali alarm na mobitelu koji mi signalizira da je vrijeme da izađemo na balkon i zaplješćemo svima onima bez kojih ne bismo nikako mogli u borbi protiv bilo koje bolesti – rekla je Andriana Ratković za Novi list.
Foto: Jessica Gow/EPA/Hina