Hrvatski fizičar Martin Lončarić i njegov tim s Instituta Ruđer Bošković sudjelovali su u otkriću  kvantnog interneta koji je potpuno siguran od bilo kakvog hakiranja i špijuniranja. S kolegama iz Beča i Bristola  mjesecima su pripremali eksperiment koji je pokazao  da je moguće biti “kvantno umrežen”. Doktor Lončarić nam je u razgovoru otkrio detalje tog jednomjesečnog rudarskog znanstvenog rada koji se odvijao u smjenama i trajao je 24 sata dnevno. Upozorio je i na činjenicu da hrvatsko društvo  nedovoljno vrednuje znanstveni rad i da državna birokracija koči  projekte  svima onima koji nisu dobro politički  umreženi. Prisjetio se i jednog svog projekta kada je mjesecima prikupljao dokumentaciju tešku više od deset kilograma, a onda je dobio odbijenicu bez suvislog objašnjenja.

Možete li u nekoliko riječi opisati što je to kvantni internet? Što je u tom otkriću revolucionarno?

Do ovog otkrića nije bilo moguće u potpunosti zaštititi nijednu telekomunikacijsku mrežu i garantirati ljudima siguran prijenos informacija i podataka. Svima nam je važna sigurnost i dok telefoniramo i dok plaćamo račune i koristimo različite aplikacije na svojim sve pametnijim uređajima. Računalne mreže diljem svijeta kojima se trenutno služimo povezane su u jedinstvenu globalnu mrežu – današnji Internet. U njemu je, uz sve mjere zaštite, komunikaciju ipak moguće špijunirati.

Kvantni internet bit će utemeljen na drugačijim fizikalnim principima od dosadašnjeg, i povezivat će kvantne mreže u kojima je komunikacija potpuno zaštićena od prisluškivanja i to zakonima fizike. Osnova kvantne komunikacije su pojedinačni fotoni ili spregnuti fotoni.

Dosadašnja je kvantna komunikacija bila moguća samo između dva sudionika. Naš međunarodni tim prvi je na svijetu uspio osmisliti i realizirati kvantnu mrežu koja ne ograničava broj sudionika.

Što ste vi zapravo napravili?

Otkrili smo način kako ostvariti kvantnu mrežu u kojoj se kvantna prepletenost dijeli istovremeno između svih sudionika. Kao i svaki drugi telekomunikacijski sustav, kvantno-komunikacijski sustav se sastoji od tri dijela: od predajnika, od prijemnika i dijela infrastrukture koja se nalazi između njih.

Mi smo osmislili, dizajnirali i praktično proizveli prijamnike kod korisnika. Kolege iz Austrije napravile su predajnik, a infrastrukturu između prijamnika i predajnike realizirale su kolege iz Velike Britanije. Prijamnici su proizvedeni u Radionici Zavoda za fizičku kemiju IRB-a. Svu opremu preselili smo u Bristol. Eksperiment koji je pripreman mjesecima, konačno je proveden u Bristolu i trajao je četiri tjedna. Radili smo 24 sata, u smjenama, vrlo malo smo spavali, gotovo da se ne sjećam kad smo jeli. Bilo je vrlo naporno, ali još više uzbudljivo. Uspjeli smo praktično ostvariti dugotrajnu, stabilnu kvantnu komunikaciju u mreži od osam korisnika, na Sveučilištu i na nekoliko lokacija u Bristolu. U tom smo trenutku bili izvan sebe od sreće!

Znači li to da, primjerice, neki hrvatski diplomat iz Beograda može slati povjerljive diplomatske depeše bez straha da će ga „provaliti” srpske tajne službe?

Da. Ovo će biti potpuno siguran način komunikacije. Jednom kad zaživi, sudionici komunikacijskog procesa moći će komunicirati bez straha i zadrške, ne razmišljajući o tome gdje se nalazi oprema teleoperatera i koji administratori imaju pristup tome. Sigurnost komunikacije bit će zaštićena fundamentalnim prirodnim zakonima, zakonima kvantne fizike koji su jači od domišljatosti tajnih službi ili hakera.

Znanstveni rad je objavljen u prestižnom međunarodnom  znanstvenom časopisu Science Advancesu.  Koliki je to uspjeh? Može li se to usporediti s Ligom prvaka u nogometu?

Mogli bismo i tako reći. Razlika je u tome što je naše „natjecanje” na svjetskoj razini, a ne samo europskoj. Svi su timovi sastavljeni od međunarodnih igrača. U ovoj su ligi sudjelovale ekipe iz Kine, SAD-a, Kanade, Japana i Europe, a mi smo prvi ostvarili rezultat. Ovdje moram reći da su nam svi konkurentski timovi odmah čestitali, fer i sportski.

Kako je reagirala hrvatska znanstvena zajednica? Jeste li dobili čestitku od premijera Plenkovića i ministra Fuchsa? Kako su reagirali vaši kolege na Ruđeru?

Prve čestitke stigle su s fakulteta i drugih instituta. Posebno cijenimo što je ministar dr. Fuchs u kompliciranim okolnostima kada naše matično ministarstvo mora školarcima i studentima osigurati normalno školovanje, prepoznao hrvatski znanstveni rezultat i osobno nam čestitao na prijemu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Bez obzira na sve današnje mogućnosti telekomuniciranja, poslao bih posebnu podršku svim našim kolegama u obrazovnom sustavu koji se trude đacima pružiti normalno obrazovanje uživo. Ljudska komunikacija uživo, ipak je nenadomjestiva.

Cijeni li se u Hrvatskoj znanstveni rad?

Mi znanstvenici trebamo se potruditi dati doprinos društvu koje nam omogućava bavljenje znanstvenim radom, a kad u tome uspijemo, javnost to sigurno zna cijeniti. Odnos vlasti je u tom smislu „drugačiji”.

Mogu li se natječaji za znanstvene projekte dobiti ako nemate političke veze?

Natječaji u Hrvatskoj zanimljiva su priča. Primjerice, 2017. smo oformili jak interdisciplinarni tim i mjesecima pripremali traženu dokumentaciju za apliciranje na natječaj. Nakon što smo sve zahtjeve ispunili, vaga je pokazala da je to 10,3 kg papira. Rezultate smo čekali godinu i pol dana i dobili samo šturu negativnu odluku, bez suvislog obrazloženja. Zbog takvih se situacija mnogi znanstveni timovi okreću međunarodnim natječajima u kojima odluke donose ozbiljni strani recenzenti.

Hoćete li na bilo koji način biti novčano nagrađeni?

Naš sustav takvo što ne predviđa. Sve se radi u okviru redovnih mjesečnih primanja.

Kako ste postali dio ovog međunarodnog znanstvenog tima?

Ponekad i male suradnje dovedu do velikih rezultata. Tako je bilo u našem slučaju. Naime, sadašnji voditelj britanskog dijela tima dr. Sid Joshi ranije je radio na IQOQI institutu Austrijske akademije znanosti s kojim smo surađivali na jednom manjem projektu i tad smo se povezali.

Kako stoji hrvatska znanost u odnosu na Europu, a kako europska u odnosu na SAD i Kinu?

Ako govorimo o prirodnim znanostima, Hrvatska ima sjajnih znanstvenika koji postižu svjetske rezultate. Kako i ovdje vrijedi ona da je teško biti prorok u vlastitom selu, često se više cijeni rad naših kolega koji su otišli raditi izvan granica Hrvatske i stvaraju u neusporedivo boljim uvjetima. Jednako tako, otkrića hrvatskih znanstvenika kod kuće, često više odjeknu izvan granica Hrvatske nego u našoj domovini.

Želio bih istaknuti da su znanstveni rezultati postignuti unutar hrvatskih instituta i sveučilišta, posebno oni za koje je potreban eksperiment, daleko vrjedniji s obzirom da su postignuti u neusporedivo težim financijskim uvjetima i pod nevjerojatnim administrativno-birokratskim opterećenjem. Papirologija guši sve znanstvenike u Hrvatskoj. Na pisanje silnih izvješća potroši se skoro više vremena nego li na sam znanstveni rad.

Kako su svjetski mediji popratili vaše otkriće?

Bez obzira na to što smo svjesni iznimne važnosti rezultata kojeg smo postigli, iznenađen sam što je toliko jakih svjetskih medija prenijelo ovu vijest. Primjerice, vijest su prenijeli britanski The Times i Daily Mail, njemački  Süddeutsche Zeitung, austrijski Kronen Zeitung i der Standard i mnogi drugi te najpoznatiji svjetski znanstveni mediji: Scientific American, New Scientist, Physics World. Raduje nas činjenica da su medijima u svijetu znanstvena otkrića vijesti vrijedne pažnje.

Kada ćemo u našim domovima imati kvantni internet?

Pretpostavka je da će se kvantnim tehnologijama najprije štititi komunikacija na razini država, vlada i nacionalne sigurnosti. Svima će nam biti važno da takav način što prije usvoje i bankarske institucije i teleoperateri. Europska unija pokrenula je veliki program EuroQCI čiji je cilj izgraditi europsku infrastrukturu za kvantne komunikacije u razdoblju od sljedećih 10 godina. Naša grupa uključila je Hrvatsku u oblikovanje EuroQCI-a. Moja je želja da rađanje kvantnog interneta ljudima donese slobodnu komunikaciju poput one kakvu smo imali u počecima postojećeg interneta, u svakom domu, a uz potpunu zaštitu privatnosti osiguranu najjačim zakonima, zakonima fizike.