Ruske trupe kontroliraju veći dio Mariupolja, a posljednja utvrda ukrajinske vojske je čeličana Azovstal. Rusi su jučer ponudili preostalim braniteljima da se predaju i da će im život na taj način biti pošteđen, ali Ukrajinci su taj zahtjev glatko odbili.

Činjenica je da su borci Azova visoko motivirani za otpor Rusima i da se s položaja teško povlače, što priziva analogije sa svojedobnim borcima HOS-a u Domovinskom ratu. Oni su, tvrde upućeni, danas ipak nešto drugo nego što su bili na početku: prilično su moderna i visoko mobilna ukrajinska postrojba specijalne namjene (instruktori NATO-a odbili su ih obučavati dok ne raskrste s prizivanjem poražene nacističke ideologije). Uz pješaštvo, oklop, topnike i raketaše u zadnje vrijeme navodno raspolažu i zračno-desantnim, pa i ronilačkim udarnim grupama, javlja Slobodna Dalmacija.

Prvi zapovjednik i osnivač Azova bio je ekstremno desni ukrajinski političar Andrej Bilecki, vođa stranke Nacionalni korpus. Nakon što je Bilecki izabran u parlament, Vrhovnu Radu, na čelu Azova zamijenio ga je Igor Mihajlenko, a njega je nakon dvije godine naslijedio Maksim Žorin. Žorin nije dugo bio zapovjednik postrojbe, te je Azov ubrzo preuzeo Denis Prokopenko i na čelu je jedinice već punih pet godina.

Prije tri godine, za obilježavanja godišnjice zbivanja na Majdanu, privukao je pažnju javnosti kad je prilikom primanja odličja odbio salutirati novoizabranom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Mnogi su to protumačili kao gestu neprijateljstva, pa čak i skrivenoga antisemitizma, no vođa Azova naknadno je pojasnio kako naprosto ne salutira civilima.

Prokopenko je bivši vođa navijača kijevskoga Dinama i klasični nogometni huligan kojemu je izazivanje nereda i tuča na sportskim borilištima u mirnodopskom razdoblju tek donekle kompenziralo osobne adrenalinske potrebe: u potpunosti mu ih je utažio tek rat. Najprije je sudjelovao u revolucionarnim zbivanjima oko Majdana i u borbama protiv proruskih separatista u Donbasu i istočnim regijama. Kad je Putin izvršio invaziju na  cijelu Ukrajinu, Prokopenko je sa suborcima iz Azova odlučio braniti grad na obali Azovskog mora po kojemu je jedinica dobila ime i koji su izabrali za sjedište.

Mariupolj su od proruskih separatista oteli još u proljeće 2014. godine, te su ispravno procijenili da će zbog svoje strateške važnosti ubrzo postati jedan od najpaklenijih dijelova bojišta. Grad, naime, stoji točno na putu kopnenoga koridora između Krima i samoproglašene proruske ‘Donjecke i Luganske narodne republike’: bez njega ruski gospodar rata ne može međusobno povezati svoje ukrajinske ‘SAO Krajine’.